https://www.amazon.co.uk/tryprimefree?tag=gardenfrontie-20 https://www.amazon.co.uk/tryprimefree?tag=gardenfrontie-20
  • Home
  • Vijesti
  • Sport
  • Lifestyle
  • Zdravlje
  • Tech
  • Viral
Monday, June 2, 2025
  • Login
Svakodnevno
  • Home
  • Vijesti
    Hrvatske pruge bilježe prosječno četiri izlijetanja vagona godišnje

    Hrvatske pruge bilježe prosječno četiri izlijetanja vagona godišnje

    Nediljko Dujić prijavio policiji prijetnje smrću: ‘Prijete da će mi pobiti obitelj i sve spaliti’

    Nediljko Dujić prijavio policiji prijetnje smrću: ‘Prijete da će mi pobiti obitelj i sve spaliti’

    Otkriće rijetkog artefakta starog 3800 godina

    Otkriće rijetkog artefakta starog 3800 godina

    Šokantno: Joe Biden kapitulirao pod pritiskom i napustio predsjedničku utrku!

    Šokantno: Joe Biden kapitulirao pod pritiskom i napustio predsjedničku utrku!

    Curenje podataka u Hrvatskoj: Što znamo i što se dalje događa?

    Curenje podataka u Hrvatskoj: Što znamo i što se dalje događa?

    Zaustavljanje vatre u Ukrajini moglo bi se dogoditi duž trenutne linije fronte: Trumpov plan – prisiliti Putina i Zelenskog na pregovore po svaku cijenu

    Zaustavljanje vatre u Ukrajini moglo bi se dogoditi duž trenutne linije fronte: Trumpov plan – prisiliti Putina i Zelenskog na pregovore po svaku cijenu

    Saborski zastupnici dobivaju dvostruko veću naknadu za najam stanova u Zagrebu

    Saborski zastupnici dobivaju dvostruko veću naknadu za najam stanova u Zagrebu

    Milanović prvi najavljuje kandidaturu za novi mandat

    Milanović prvi najavljuje kandidaturu za novi mandat

    Požar kod Ivanić Grada: Gore trupci, vatrogasci su na terenu

    Požar kod Ivanić Grada: Gore trupci, vatrogasci su na terenu

    VIDEO Ovako dupini zabavljaju ljude u Dubrovniku: ‘Pratili su nas i uz brod. Prekrasni su!’

    VIDEO Ovako dupini zabavljaju ljude u Dubrovniku: ‘Pratili su nas i uz brod. Prekrasni su!’

    Trending Tags

    • Donald Trump
    • Future of News
    • Climate Change
    • Market Stories
    • Election Results
    • Flat Earth
  • Sport
  • Lifestyle
    11 najljepših plaža u Europi po Vogueu – jedna je i u Hrvatskoj!

    11 najljepših plaža u Europi po Vogueu – jedna je i u Hrvatskoj!

    Pileći zabaci u umaku od limuna

    Pileći zabaci u umaku od limuna

    Želite obnoviti obrve? Potrebna su vam samo ova tri koraka

    Želite obnoviti obrve? Potrebna su vam samo ova tri koraka

    Dnevni horoskop za utorak 25. lipnja: Vagama će krenuti i na ljubavnom i poslovnom planu

    Dnevni horoskop za utorak 25. lipnja: Vagama će krenuti i na ljubavnom i poslovnom planu

    Napravite domaće ‘jastučiće’ za podočnjake s ovim sastojcima

    Napravite domaće ‘jastučiće’ za podočnjake s ovim sastojcima

    ‘Ja ću vas naučiti kako biti u lateksu svaki dan – tako živim’

    ‘Ja ću vas naučiti kako biti u lateksu svaki dan – tako živim’

    Unatoč buri i valovima, Ribafish doplivao do Lovrana i oduševio klince koji su ga željno čekali

    Unatoč buri i valovima, Ribafish doplivao do Lovrana i oduševio klince koji su ga željno čekali

    Ako se jako znojite: Šest savjeta kako održavati higijenu ljeti

    Ako se jako znojite: Šest savjeta kako održavati higijenu ljeti

    Dnevni horoskop za ponedjeljak 24. lipnja: Bik će biti nervozan, a Djevice bi mogle dobiti posao

    Dnevni horoskop za ponedjeljak 24. lipnja: Bik će biti nervozan, a Djevice bi mogle dobiti posao

    ‘Copy-paste’ za bračnu idilu: Ovo su odlike sretnih parova

    ‘Copy-paste’ za bračnu idilu: Ovo su odlike sretnih parova

    Trending Tags

    • Golden Globes
    • Mr. Robot
    • MotoGP 2017
    • Climate Change
    • Flat Earth
  • Zdravlje
  • Tech
  • Viral
No Result
View All Result
svakodnevno.me
No Result
View All Result
Home Sport

‘Bio sam klinički mrtav, vezali su me pelenama uz kolica, a sad osvajam medalje za Hrvatsku!’

by Željka Krmpotić
January 7, 2024
in Sport
0
‘Bio sam klinički mrtav, vezali su me pelenama uz kolica, a sad osvajam medalje za Hrvatsku!’
491
SHARES
1.4k
VIEWS
Share on FacebookShare on Twitter

Ne sjećam se tragedije, a znam samo ono što su mi pričali. Išao sam negdje s roditeljima. Bili smo pješaci na cesti i imao sam tri godine i četiri mjeseca. Tata me vodio za ruku kad sam se istrgnuo i istrčao na cestu. Naletio je auto i pogodio me. Bio sam klinički mrtav. Čovjek kojem sam podletio bio je liječnik iz Virovitice koji me odmah strpao u auto i prevezao u bolnicu na Hitnu – prepričava najteže životne trenutke Matej Kačmarčik (24) iz Kutine.

POGLEDAJTE VIDEO: Paraatletičar Matej Kačmarčik

Kutina: Paraatletičar Matej Kačmarčik

|
Video: 24sata/pixsell

Kaže da su ga oživljavali defibrilatorom i vratio se tek nakon četvrtog oživljavanja. Ustanovili su da su mu slomljeni kuk i vratna kralježnica te da takve ozljede ne mogu sanirati u Kutini. Prebacili su ga u sisačku bolnicu u kojoj se oporavljao četiri mjeseca.

Foto: privatna arhiva

– Potom su me poslali u Krapinske toplice na rehabilitaciju. Mama mi je bila medicinska sestra te je ona bila uz mene prvih mjesec dana, a poslije je brigu o meni preuzeo brat, no iskreno, ne sjećam se baš ničega iz tog perioda. Pričali su da zbog ozljeda nisam bio u stanju sjediti pa su me pelenama vezali uz kolica, morali su puno vježbati uz mene kako bih se oporavio. No moja prva sjećanja kreću tek od vrtića u koji sam krenuo sa šest godina – iskren je Matej koji objašnjava kako se do tada uspio oporaviti, no ne bez posljedica.

Hodao je puno teže od ostale djece i nije se mogao služiti desnom rukom. Školu je upisao po redovnom programu, no otac mu je pomagao i do trećeg razreda svaki dan nosio torbu kako ne bi opteretio oštećena leđa.

Foto: Privatni album

– Cijelo vrijeme sam išao na fizikalne terapije za tu desnu ruku. Teško sam se oblačio, tenisice sam kupovao na čičak jer nisam mogao vezati vezice i fina motorika mi je bila potpuno oštećena. Međutim, ja sam cijelo to vrijeme nekako sanjario da bih se mogao baviti rukometom. Stariji brat je ozbiljnije igrao, a iako sam funkcionirao puno teže od ostalih vršnjaka, nekako sam se nadao da bi me mogli primiti u klub. I zaista jesu. Pridružio sam im se kad sam imao devet godina. Imao sam sjajnog trenera koji je vidio iznad mog invaliditeta i uključivao me u sve aktivnosti i natjecanja. Išao sam sa njima na turnire i zaista u potpunosti sudjelovao u svim aktivnostima – priča Matej dodajući kako je trudom i dobrim vladanjem osvojio i suigrače.

Međutim, u dobi od 14 godina nije mogao dobiti liječničku potvrdu da je sposoban igrati rukomet. Ta potvrda trebala mu je da bi se mogao nastaviti baviti tim sportom i bez nje ne bi mogao biti član kluba.

Foto: Privatni album

– Srušio mi se svijet jer rukomet je bio moja prva i jedina ljubav. Vidjevši koliko mi je teško, trener Mihovil Rendulić koji vodi paraatletiku za osobe s invaliditetom pitao me želim li se okušati u bacanju diska i kugle. Rekao sam sam zainteresiran i već sutradan sam se pojavio na prvom treningu. Bacio sam disk i nekako mi se to svidjelo, pa sam se od listopada 2014. godine priključio paraatletskom klubu Odisej gdje sam i danas – nastavio je Matej objašnjavajući kako je u međuvremenu završio srednju školu i postao tehničar za računalstvo te se na godinu dana u okviru osposobljavanja zaposlio u kutinskoj udruzi za osobe s invaliditetom.

– Nije bilo jednostavno školovati se i ozbiljno se baviti sportom jer sam na treninge išao svaki dan. To je značilo da sam u školi do 14 sati, dođem doma i pojedem nešto, a onda u 17 sati počinje trening te se doma vraćam tek nakon 19 sati. Tada učim i nadoknađujem zadaće i tako svaki dan. Ipak, moram reći da su u školi imali puno razumijevanja za moju sportsku karijeru te su mi izlazili u susret kako su god mogli – zahvalan je Matej koji je primijetio da mu je sport značajno pomogao i kad je riječ o teškoćama s kojima se nosi.

Foto: Igor Soban/PIXSELL

– Ispočetka sam kuglu i disk bacao iz mjesta, no trener mi je potom objasnio kako to učiniti iz rotacije. Vrlo brzo nakon toga sam ustanovio da su mi desna ruka i noga ojačale, postao sam puno stabilniji do te mjere da mogu samostalno stajati i problem koji sam imao drastično se smanjio. To me oduševilo i dalo mi je poticaja da se i dalje nastavim baviti ovim sportom. Već sljedeće 2015. godine nastupio sam na juniorskom europskom prvenstvu u Varaždinu gdje sam osvojio četvrto mjesto u bacanju diska. Onda sam ušao u juniorsku reprezentaciju, a najvrjednije natjecanje je bilo 2018. godine kad smo imali svjetsko juniorsko prvenstvo u Irskoj gdje sam osvojio zlatnu medalju u bacanju diska – pohvalio se Matej.

No životne okolnosti preusmjerile su njegovu karijeru i valjalo je pronaći posao koji će mu omogućiti stabilne mjesečne prihode.

– Počeo sam kod rodbine kao konobar. To je jako težak posao jer ima puno stajanja i hodanja, no čovjek se privikne. A onda je moj najbolji prijatelj otvorio kafić te je zaposlio mene. Imam puno sreće jer ima razumijevanja za moje potrebe i ograničenja. Kutina je mali grad i svi se poznajemo, tako me ljudi prihvaćaju i poštuju te su svjesni da sam malo sporiji zato što jednostavno me mogu biti brži, ali sve se nekako uklopilo i funkcionira. No školovanju još nije kraj – otkrio je Matej dodajući kako je prije tri godine na Sportskom učilištu u Zagrebu završio jednogodišnju školu za osposobljavanje za voditelja sportske rekreacije za osobe s invaliditetom.

Foto: Igor Soban/PIXSELL

– To mi je omogućilo da mogu raditi kao pomoćni trener u našem klubu te pomoći drugima da se uključe u ovaj sport i uđu u reprezentaciju. Međutim, iako sam desna ruka treneru, volio bih završiti višu školu za trenere kako bih mogao biti samostalan po tom pitanju. Imam veliku podršku obitelji, kolega i prijatelja. Iskreno, nadam se kako ću jednog dana i sam uspjeti kao sportaš istovremeno vodeći ekipu koja će na tom putu biti uz mene i također osvajati medalje – zaključio je Matej govoreći o planovima za budućnost.



Source link

Tags: atletikaklinička smrtmatej kačmarčikozljedeparaolimpijacsportašiupornostvježbanje
Share196Tweet123
Željka Krmpotić

Željka Krmpotić



Ne sjećam se tragedije, a znam samo ono što su mi pričali. Išao sam negdje s roditeljima. Bili smo pješaci na cesti i imao sam tri godine i četiri mjeseca. Tata me vodio za ruku kad sam se istrgnuo i istrčao na cestu. Naletio je auto i pogodio me. Bio sam klinički mrtav. Čovjek kojem sam podletio bio je liječnik iz Virovitice koji me odmah strpao u auto i prevezao u bolnicu na Hitnu - prepričava najteže životne trenutke Matej Kačmarčik (24) iz Kutine. POGLEDAJTE VIDEO: Paraatletičar Matej Kačmarčik Kutina: Paraatletičar Matej Kačmarčik | Video: 24sata/pixsell Kaže da su ga oživljavali defibrilatorom i vratio se tek nakon četvrtog oživljavanja. Ustanovili su da su mu slomljeni kuk i vratna kralježnica te da takve ozljede ne mogu sanirati u Kutini. Prebacili su ga u sisačku bolnicu u kojoj se oporavljao četiri mjeseca. Foto: privatna arhiva - Potom su me poslali u Krapinske toplice na rehabilitaciju. Mama mi je bila medicinska sestra te je ona bila uz mene prvih mjesec dana, a poslije je brigu o meni preuzeo brat, no iskreno, ne sjećam se baš ničega iz tog perioda. Pričali su da zbog ozljeda nisam bio u stanju sjediti pa su me pelenama vezali uz kolica, morali su puno vježbati uz mene kako bih se oporavio. No moja prva sjećanja kreću tek od vrtića u koji sam krenuo sa šest godina - iskren je Matej koji objašnjava kako se do tada uspio oporaviti, no ne bez posljedica. Hodao je puno teže od ostale djece i nije se mogao služiti desnom rukom. Školu je upisao po redovnom programu, no otac mu je pomagao i do trećeg razreda svaki dan nosio torbu kako ne bi opteretio oštećena leđa. Foto: Privatni album - Cijelo vrijeme sam išao na fizikalne terapije za tu desnu ruku. Teško sam se oblačio, tenisice sam kupovao na čičak jer nisam mogao vezati vezice i fina motorika mi je bila potpuno oštećena. Međutim, ja sam cijelo to vrijeme nekako sanjario da bih se mogao baviti rukometom. Stariji brat je ozbiljnije igrao, a iako sam funkcionirao puno teže od ostalih vršnjaka, nekako sam se nadao da bi me mogli primiti u klub. I zaista jesu. Pridružio sam im se kad sam imao devet godina. Imao sam sjajnog trenera koji je vidio iznad mog invaliditeta i uključivao me u sve aktivnosti i natjecanja. Išao sam sa njima na turnire i zaista u potpunosti sudjelovao u svim aktivnostima - priča Matej dodajući kako je trudom i dobrim vladanjem osvojio i suigrače. Međutim, u dobi od 14 godina nije mogao dobiti liječničku potvrdu da je sposoban igrati rukomet. Ta potvrda trebala mu je da bi se mogao nastaviti baviti tim sportom i bez nje ne bi mogao biti član kluba. Foto: Privatni album - Srušio mi se svijet jer rukomet je bio moja prva i jedina ljubav. Vidjevši koliko mi je teško, trener Mihovil Rendulić koji vodi paraatletiku za osobe s invaliditetom pitao me želim li se okušati u bacanju diska i kugle. Rekao sam sam zainteresiran i već sutradan sam se pojavio na prvom treningu. Bacio sam disk i nekako mi se to svidjelo, pa sam se od listopada 2014. godine priključio paraatletskom klubu Odisej gdje sam i danas - nastavio je Matej objašnjavajući kako je u međuvremenu završio srednju školu i postao tehničar za računalstvo te se na godinu dana u okviru osposobljavanja zaposlio u kutinskoj udruzi za osobe s invaliditetom. - Nije bilo jednostavno školovati se i ozbiljno se baviti sportom jer sam na treninge išao svaki dan. To je značilo da sam u školi do 14 sati, dođem doma i pojedem nešto, a onda u 17 sati počinje trening te se doma vraćam tek nakon 19 sati. Tada učim i nadoknađujem zadaće i tako svaki dan. Ipak, moram reći da su u školi imali puno razumijevanja za moju sportsku karijeru te su mi izlazili u susret kako su god mogli - zahvalan je Matej koji je primijetio da mu je sport značajno pomogao i kad je riječ o teškoćama s kojima se nosi. Foto: Igor Soban/PIXSELL - Ispočetka sam kuglu i disk bacao iz mjesta, no trener mi je potom objasnio kako to učiniti iz rotacije. Vrlo brzo nakon toga sam ustanovio da su mi desna ruka i noga ojačale, postao sam puno stabilniji do te mjere da mogu samostalno stajati i problem koji sam imao drastično se smanjio. To me oduševilo i dalo mi je poticaja da se i dalje nastavim baviti ovim sportom. Već sljedeće 2015. godine nastupio sam na juniorskom europskom prvenstvu u Varaždinu gdje sam osvojio četvrto mjesto u bacanju diska. Onda sam ušao u juniorsku reprezentaciju, a najvrjednije natjecanje je bilo 2018. godine kad smo imali svjetsko juniorsko prvenstvo u Irskoj gdje sam osvojio zlatnu medalju u bacanju diska - pohvalio se Matej. No životne okolnosti preusmjerile su njegovu karijeru i valjalo je pronaći posao koji će mu omogućiti stabilne mjesečne prihode. - Počeo sam kod rodbine kao konobar. To je jako težak posao jer ima puno stajanja i hodanja, no čovjek se privikne. A onda je moj najbolji prijatelj otvorio kafić te je zaposlio mene. Imam puno sreće jer ima razumijevanja za moje potrebe i ograničenja. Kutina je mali grad i svi se poznajemo, tako me ljudi prihvaćaju i poštuju te su svjesni da sam malo sporiji zato što jednostavno me mogu biti brži, ali sve se nekako uklopilo i funkcionira. No školovanju još nije kraj - otkrio je Matej dodajući kako je prije tri godine na Sportskom učilištu u Zagrebu završio jednogodišnju školu za osposobljavanje za voditelja sportske rekreacije za osobe s invaliditetom. Foto: Igor Soban/PIXSELL - To mi je omogućilo da mogu raditi kao pomoćni trener u našem klubu te pomoći drugima da se uključe u ovaj sport i uđu u reprezentaciju. Međutim, iako sam desna ruka treneru, volio bih završiti višu školu za trenere kako bih mogao biti samostalan po tom pitanju. Imam veliku podršku obitelji, kolega i prijatelja. Iskreno, nadam se kako ću jednog dana i sam uspjeti kao sportaš istovremeno vodeći ekipu koja će na tom putu biti uz mene i također osvajati medalje - zaključio je Matej govoreći o planovima za budućnost.

Source link

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In
No Result
View All Result
  • Home
  • Vijesti
  • Lifestyle
    • Zdravlje

Copyright © 2022 Svakodnevno.

Go to mobile version

Terms and Conditions - Privacy Policy