Praizvedbom triju baleta otvoreno je u subotu 33. izdanje Muzičkog Biennala Zagreb (MBZ), najvećeg hrvatskog festivala posvećenog suvremenoj glazbi, čija su ovogodišnja tema prekinute veze ne samo u romantičnom, već i u društveno-političkom smislu. Biennale je otvorila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek koja je kazala da je ovaj festival uspio kroz 33 izdanja svake dvije godine, od 1961., uvući generacije novih, mladih ljudi u proces istraživanja i otkrivanja glazbe, što uspijeva i danas, te da je učinio “Zagreb i Hrvatsku istinskim središtem suvremene glazbe, istraživanja i pomicanja granica”.
Zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet poručio je da MBZ “trajno oblikuje kulturni i umjetnički pejzaž ne samo Zagreba već i internacionalni”. Dodao je da MBZ jedinstvenim čini ne samo njegova bogata povijest, nego i “njegova moć da ostane relevantan, progresivan, provokativan, ali i inkluzivan”.
Intendantica HNK u Zagrebu Iva Hraste Sočo poručila je da je u dugogodišnjoj suradnji HNK u Zagrebu i MBZ-a mladim umjetnicama dana platforma za rad, što pokazuju i izvedbe na otvorenju, u kojoj se predstavljaju umjetnici mlađe generacije iz različitih zemalja. Radovi na temu prekinutih veza odabrani su putem međunarodnoga javnog natječaja, nakon čega je MBZ pozvao skladatelje, a zagrebački Balet koreografe, koji su se prvi put susreli, a povezale su ih teme rastanka, raspada i rasapa.
Za temu kako baleta, tako i cijeloga Biennala kao inspiracija poslužio je Muzej prekinutih veza, kultni zagrebački muzej koji izlaže predmete ostale nakon ljubavnih prekida. No prekidanje se ne odnosi samo na romantične ili prijateljske odnose, već i na raskide s dosadašnjim načinom života i “sustavima vrijednosti koje je svijet desetljećima gradio”, poručila je ministrica.
U prvome od triju baleta, “The Most Familiar Stranger” skladatelj Rafał Ryterski i koreograf Alessandro Giaquinto istražuju pojam stranoga, otuđenosti, te raspada odnosa i prijelaza onoga što smo nekoć smatrali poznatim u nepoznato. Ryterski to postiže snažnim bubnjarskim dionicama i dezorijentirajućim zvukovima i ljudskim glasovima, koje se izmjenjuju sa zaigranom glazbom koja aludira na neke poznate skladbe. Na taj način u slušatelja unosi nemir, i osjećaj poznatosti koja nestaje, predstavljajući na taj način dubinu osjećaja promjene i otuđenja.
“Flicker Out”, skladatelja Ivana Končića i koreografije britanskoga dvojca Pett Clausen-Knight Dance, u središte stavlja kratak trenutak prije konačnosti. Scenografiju čine velike metalne instalacije preko kojih se lomi svjetlo reflektora, čime se ostvaruje futuristički, ali distopijski i samotan ugođaj. Balet “proteže trenutak u kojemu se odjeci sjećanja transformiraju u međusobne svjetove, dok se posljednji izboji ljubavi i gubitka sudaraju u brzom nizu, ostavljajući iza sebe ono što je nekad bilo uokvireno u ostatcima svjetla”, kaže se u najavi baleta.
Posljednji balet, “Black Puzzle ~ Still, I Rise” mlade skladateljice Veronike Reutz Drobnić i koreografa Takuye Sumitoma, prvaka Baleta HNK-a, u središte postavlja odnos između pojedinca i društva, kao i unutarnji sukob pojedinca i njegov put prema samospoznaji. Protagonist baleta, Haku, raskinuo je svoj odnos s društvom i otuđio se od njega, zbog čega se suočava sa svojih stotinu misli u potrazi za osobnim mirom i svojim mjestom u društvu, kaže se u najavi. Uglavnom mračnu scenografiju ističu svjetleći rekviziti plesača koji predstavljaju društvo i misli protagonista.
