Ivan Ačkar (18) počeo je s robotskom neurorehabilitacijom u Specijalnoj bolnici Arithera u Zagrebu jer nakon operacije malignog tumora na mozgu ne može samostalno hodati. Prvi znak da se s Ivanom nešto događa bile su glavobolje, a nakon dijagnoze uslijedila je velika borba za izlječenje. Uz Ivana su cijelo vrijeme njegova majka Ivana Ačkar koja nam je ispričala bolan put koji su prošli, te njegov mlađi brat Petar (13). Prošle jeseni su Specijalna bolnica Arithera i missZDRAVA jednom čitatelju koji se oporavlja od posljedica moždanog udara darovali robotsku neurorehabilitaciju kojom se postižu vrlo dobri rezultati u oporavku. Robotsku neurorehabilitaciju dobio je Vlado Stanić (46) koji je kroz dva mjeseca postigao značajan napredak što možete pročitati i vidjeti na linku. Među pismima čitatelja koji su prijavili svoje bližnje za nagradni natječaj dobili smo čak tri pisma za Ivana Ačkara, no nismo ga mogli uzeti u obzir jer je u pravilima natječaja stajalo da darujemo rehabilitaciju oboljelom od moždanog udara, a Ivan je imao tumor na mozgu. Kako su sva pisma došla i do čelnih ljudi u Specijalnoj bolnici Arithera nisu ostali imuni na potresnu priču o Ivanovoj borbi s bolešću te su mu odlučili darovati robotsku neurorehabilitaciju u trajanju od dva mjeseca mimo natječaja. Donosimo Ivanovu priču i komentar liječnice o zatečenom stanju i ciljevima koji se žele postići terapijom. "Pacijent je mladić rođen 2004. godine. Nakon operativnog liječenja, iradijacije i kemoterapije zbog meduloblastoma (tumora središnjeg živčanog sustava) zaostala je slabost lijeve strane tijela, uz izraženu nestabilnost, poglavito pri stajanju. Iako je govor povremeno teže razumljiv, moguće je uspostaviti primjerenu komunikaciju. Samostalno sjedi, može se samostalno pridići i vertikalizirati. Bez pomoći druge osobe ne može napraviti niti korak samostalno. Terapeutski ciljevi su: poboljšati posturu, poboljšati vertikalizaciju, omogućiti hod početno samo na kraćoj relaciji. Uz svakodnevnu kineziterapiju, provodi se i robotska neurorehabilitacija ne adekvatnim uređajima", objasnila je zatečeno stanje i terapijske ciljeve Anđelka Hajvaz, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije iz Specijalne bolnice Arithera. Foto: Neva Zganec/PIXSELL Sve je počelo s glavoboljom "Ivan je bio zdrav i vedar mladić, bavio se sportom, išao u školu i družio se s prijateljima", počinje priču Ivana Ačkar i nastavlja: "Požalio mi se jedan dan da ga boli glava. Napravili smo pretrage EEG i krvnu sliku i sve je bilo u redu. U bolnici su mislili da su bolovi nastali zbog srednjeg uha, ali otkrivena mu je samo lakša devijacija septuma. Nakon pretraga Ivan je i dalje imao povremene glavobolje, ali pravi alarm se upalio kada mi je nakon nekoliko mjeseci rekao da ga boli glava kad se jako smije. Tada sam odlučila da ćemo ponoviti nalaze.“ Foto: Neva Zganec/PIXSELL Ivana, Ivan i Petar Ačkar Dijagnoza koja mijenja sve "Odvela sam ga na Rebro gdje su mu napravili CT, okulistički pregled i krvnu sliku. Kad su došli nalazi, liječnik nam je saopćio: „Vaš sin ima tumor na mozgu“. To je bila najgora vijest koju sam u životu dobila, vijest koja slama ma koliko god bili hrabri i odlučni da se nosite sa svakom situacijom koju vam život donese. Ivan je vrlo brzo shvatio ozbiljnost situacije, oboje smo bili shrvani i prestrašeni dijagnozom i neizvjesnošću što bolest nosi. Tada sam obećala da je to prvi i posljednji put da sam se slomila pred sinom", prisjetila se Ivana. Odlučila je da od tog dana 17. srpnja počinje njihova borba za Ivanovo ozdravljenje. Nakon dvije operacije u Zagrebu, Ivan je morao ići u Prag na protonsko zračenje. "HZZO pokriva troškove zračenja, a sve ostalo - smještaj, hranu, suplemente morali smo sami financirati. Samohrana sam majka s dva sina i podstanarka i sve mi je to bilo strašno", govori Ivana i prisjeća se kroz koje su sve poteškoće prošli u borbi za Ivanovo zdravlje: „Moja kuma mi je u svemu silno pomogla, ona je preuzela humanitarne akcije i skupljala novce za naš boravak u Pragu." Foto: Neva Zganec/PIXSELL Odlučila je da od tog dana 17. srpnja počinje njihova borba za Ivanovo ozdravljenje. Nakon dvije operacije u Zagrebu, Ivan je morao ići u Prag na protonsko zračenje. "HZZO pokriva troškove zračenja, a sve ostalo - smještaj, hranu, suplemente morali smo sami financirati. Samohrana sam majka s dva sina i podstanarka i sve mi je to bilo strašno", govori Ivana i prisjeća se kroz koje su sve poteškoće prošli u borbi za Ivanovo zdravlje: „Moja kuma mi je u svemu silno pomogla, ona je preuzela humanitarne akcije i skupljala novce za naš boravak u Pragu." Foto: Neva Zganec/PIXSELL Dva mjeseca liječenja u Pragu Na zračenja su išli svaki dan od ponedjeljka do petka. "Odlučila sam da ćemo svaki dan izaći i uživati u ljepotama grada iako sam Ivana gurala u kolicima i zastali bismo svako malo kad bi osjetio mučninu. U Pragu mu je opala kosa što je njemu vrlo teško palo. Kad bi Ivan navečer zaspao ja bi bdjela uz njega i tada sam, sakrivena od njegovog pogleda, intenzivno proživljavala sve potisnute emocije“, objašnjava Ivana. Foto: Neva Zganec/PIXSELL Novi udarac i svjetlo na kraju tunela Po povratku u Hrvatsku liječnik je odredio najjaču kemoterapiju i to je za Ivana bilo vrlo zahtjevno jer su nuspojave jako izražene. "Proveli smo u bolnici Božić i Novu godinu. Nakon ciklusa kemoterapije koji je trajao četiri mjeseca liječnik nam je rekao da je došlo do recidiva i da je potrebna nova operacija", opisuje Ivana novi i neočekivani udarac s kojim su se suočili. Nakon četvrte operacije Ivan je prestao hodati i izgubio je samostalnost u svakodnevnom funkcioniranju, a od travnja do studenog Ivan je bio pod terapijom pametnim lijekom. "U studenom nam je liječnik rekao da je onkološko liječenje završeno i da je Ivan što se toga tiče sada dobro. Pustila sam ga da se odmori i od siječnja smo krenuli na terapije u Aritheru jer njemu je jako važno da stane na svoje noge. Čitala sam o rezultatima koji se postižu robotskom neurorehabilitacijom i planirala sam dignuti kredit da Ivan može ići na terapije, ali od Arithere smo dobili ovaj nevjerojatni dar", zaključila je priču Ivana. Ivanov mlađi brat Petar u cijeloj ovoj priči bio je iznimno hrabar i suradljiv i uz brata. Ivan je ovu Novu godinu iako u kolicima proslavio sa svojim društvom, a vjerujemo da će sljedeću slaviti bez kolica. Za dva mjesece objavit ćemo kakav je napredak Ivan postigao nakon terapija robotskom neurorehabilitacijom u SB Arithera. U videu pogledajte kako Ivan sada hoda Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.  

Source link