Dragana kod nas radi više od dvije godine. Izuzetno je vrijedna i poštena, a s vremenom je postala nezamjenjiv dio tima. U ranim jutarnjim satima na posao dolazi biciklom po najvećoj kiši, buri i hladnoći. Kasno uvečer, kad završimo s poslom, ona onako umorna opet sjeda na bicikl i odlazi kući. Svaki dan pedalira šest kilometara do posla, a nikad joj ništa nije teško. Nama kao kolektivu je žao zbog njezine teške životne sudbine. Znali smo da sama sebi ne može priuštiti vozački, pa smo osoblje i ja zajedno odlučili darovati joj vozački za rođendan, kazala je skromna Barbara Dejak, vlasnica restorana Luna u Umagu. Osoblje restorana i vlasnica zaposlenicu Draganu Stolić ganuli su predivnom gestom ostvarivši joj dugo snivan san. Dragana se iz Gračanice na Kosovu trbuhom za kruhom prije tri godine doselila u Buje. 'Na poslu se osjećam kao doma'  - Imala sam brak iza sebe. Ostala sam samohrana majka i posao me odveo najprije u Srbiju. Onda sam putem društvenih mreža upoznala predivnu mušku osobu iz Buja i nakon tri godine veze odlučila sam skrasiti se u Bujama. A prvi sam posao dobila kod Barbare, ali ja to zaista ne računam kao radno mjesto nego to smatram svojim drugim domom. Ugodna je radna atmosfera, vladaju sloga i harmonija na poslu. Malo je reći da sam presretna. Djeca su mi tu, a osoblje mi je šira obitelj - kazala je Dragana dok joj niz lice teku suze radosnice. U početku je radila kao spremačica, a poslije je počela raditi u kuhinji. Kolege je zovu "unikat" jer je Dragana svima uvijek sprema uskočiti u pomoć. - Bila sam zaposlena kod više poslodavaca, ali ovakav odnos prema radnicima i prijateljstvo koje vlada među osobljem teško je pronaći. Plaća nam nikad nije kasnila ni jedan dan. To je neusporedivo s drugim sredinama. Barbara je takav velik čovjek i teško ju se može usporediti s drugim poslodavcima. Naravno, prvo je smatram šeficom, ali takav je čovjek da se na radnome mjestu osjećaš kao doma. Ima razumijevanja, poštovanja i susretljiva je, pa nije čudno što smo svi predani poslu i što vlada takva složnost. Tako da ustvari ne dolazim na posao nego kući - ističe presretna Dragana, koja je svoju obitelj morala ostaviti na Kosovu, ali ove godine ostvarila joj se još jedna želja. 'Znam što znači mučiti se u životu'  Naime, velikodušna Barbara ove je godine u restoranu zaposlila i Draganinu kćer Andrijanu, koja je u Umag stigla sa sedmogodišnjom kćeri Helenom. - Cijenim radnike jer sam i u samim počecima bila radnica pa mi je poznato što znači mučiti se u životu i kako je kad sebi neke stvari ne možeš priuštiti. Zbog toga mi je drago kad svojim zaposlenicima mogu ispuniti poneku želju ili izaći im u susret kad zatraže. Neopisiva je moja radost dok im gledam sreću na licu - objašnjava Barbara, u čijem je restoranu zaposleno dvadesetak stalnih radnika i pomoćnih sezonaca. - Nadam se da ću Dragani uspjeti kupiti i nekakav autić kad položi vozački, jer što je dozvola bez auta - zaključila je Barbara. 

Source link [gpt3]rewrite this content and keep HTML tags
Dragana kod nas radi više od dvije godine. Izuzetno je vrijedna i poštena, a s vremenom je postala nezamjenjiv dio tima. U ranim jutarnjim satima na posao dolazi biciklom po najvećoj kiši, buri i hladnoći. Kasno uvečer, kad završimo s poslom, ona onako umorna opet sjeda na bicikl i odlazi kući. Svaki dan pedalira šest kilometara do posla, a nikad joj ništa nije teško. Nama kao kolektivu je žao zbog njezine teške životne sudbine. Znali smo da sama sebi ne može priuštiti vozački, pa smo osoblje i ja zajedno odlučili darovati joj vozački za rođendan, kazala je skromna Barbara Dejak, vlasnica restorana Luna u Umagu. Osoblje restorana i vlasnica zaposlenicu Draganu Stolić ganuli su predivnom gestom ostvarivši joj dugo snivan san. Dragana se iz Gračanice na Kosovu trbuhom za kruhom prije tri godine doselila u Buje. 'Na poslu se osjećam kao doma'  - Imala sam brak iza sebe. Ostala sam samohrana majka i posao me odveo najprije u Srbiju. Onda sam putem društvenih mreža upoznala predivnu mušku osobu iz Buja i nakon tri godine veze odlučila sam skrasiti se u Bujama. A prvi sam posao dobila kod Barbare, ali ja to zaista ne računam kao radno mjesto nego to smatram svojim drugim domom. Ugodna je radna atmosfera, vladaju sloga i harmonija na poslu. Malo je reći da sam presretna. Djeca su mi tu, a osoblje mi je šira obitelj - kazala je Dragana dok joj niz lice teku suze radosnice. U početku je radila kao spremačica, a poslije je počela raditi u kuhinji. Kolege je zovu "unikat" jer je Dragana svima uvijek sprema uskočiti u pomoć. - Bila sam zaposlena kod više poslodavaca, ali ovakav odnos prema radnicima i prijateljstvo koje vlada među osobljem teško je pronaći. Plaća nam nikad nije kasnila ni jedan dan. To je neusporedivo s drugim sredinama. Barbara je takav velik čovjek i teško ju se može usporediti s drugim poslodavcima. Naravno, prvo je smatram šeficom, ali takav je čovjek da se na radnome mjestu osjećaš kao doma. Ima razumijevanja, poštovanja i susretljiva je, pa nije čudno što smo svi predani poslu i što vlada takva složnost. Tako da ustvari ne dolazim na posao nego kući - ističe presretna Dragana, koja je svoju obitelj morala ostaviti na Kosovu, ali ove godine ostvarila joj se još jedna želja. 'Znam što znači mučiti se u životu'  Naime, velikodušna Barbara ove je godine u restoranu zaposlila i Draganinu kćer Andrijanu, koja je u Umag stigla sa sedmogodišnjom kćeri Helenom. - Cijenim radnike jer sam i u samim počecima bila radnica pa mi je poznato što znači mučiti se u životu i kako je kad sebi neke stvari ne možeš priuštiti. Zbog toga mi je drago kad svojim zaposlenicima mogu ispuniti poneku želju ili izaći im u susret kad zatraže. Neopisiva je moja radost dok im gledam sreću na licu - objašnjava Barbara, u čijem je restoranu zaposleno dvadesetak stalnih radnika i pomoćnih sezonaca. - Nadam se da ću Dragani uspjeti kupiti i nekakav autić kad položi vozački, jer što je dozvola bez auta - zaključila je Barbara.  [/gpt