Nakon Aleksandra Čeferina, Darija Srne, Nemanje Matića, pokojnog Ćire Blaževića, Gorana Pandeva, Edina Džeke, Slavena Bilića i Predraga Mijatovića, gost u emisiji Marija Stanića “(Ne)uspjeh prvaka” bio je proslavljeni nogometaš i dugogodišnji kapetan Crvene zvezde i Manchester Uniteda Nemanja Vidić (42).
Nedavno se kandidirao za predsjednika Srpskog nogometnog saveza, ali izgubio je od Dragana Džajića.
– U svakom klubu u kojem sam bio, davao sam maksimum. Savezu sam ponudio svoje ime, kontakte koje imam u svijetu, tim koji sam okupio. Ja sam čist. Želio sam pomoći, nisam nimalo uvrijeđen, ali se nadam da će doći vrijeme i za neku novu energiju i promjene. Kada pričamo o nogometu, svi mi imamo društvenu odgovornost prema djeci, mladima, da ih odgojimo i naučimo pravim vrijednostima – poručio je Vidić.
Vidić: Zabio sam Partizanu pa se umorio trčeći do navijača
Rođen je u 1981. godine u Užicama, a sa samo 14 godina napustio je dom i rodni grad i otišao u Crvenu zvezdu. Što mu je bilo ispunjenje dječačkog sna.
– Cijela obitelj i susjedstvo navijaju za Crvenu zvezdu. Sjećam se utakmica protiv dresdenskog Dinama, Bayerna, Barija (Zvezdin put do naslova europskog prvaka 1991., nap. a.)… Te sam utakmice pogledao možda i više od stotinu puta! U jednom sam trenutku imao mogućnost otići u Partizan na probu, ali nisam htio. Želio sam samo u Zvezdu. I ako ne mogu u Zvezdu, rekao sam da neću u Partizan. San mi je bio zabiti Partizanu pa otići na tribinu s navijačima i ne vratiti se na teren! Haha, nisam ga ostvario. Istina, zabio sam gol Partizanu, ali na njegovom stadionu i trčao sam prema našim navijačima na drugu stranu te sam se umorio dok sam došao do našega golmana!
No Zvezda tada nije financijski stajala dobro.
– Izbacili su nas i iz stana jer Zvezda nije plaćala stanarinu – otkrio je.
U razgovoru s Mariom Stanićem govorio je i kako su ga od 19. godine pratili problemi s leđima.
Uvijek mi je trebalo šest mjeseci za prilagodbu
– Kamo god sam došao, trebalo mi je šest mjeseci da se priviknem i nađem sebe. S Parmom sam potpisao predugovor, ali onda je klub proglasio bankrot. Pa je Inter došao s predugovorom s istim uvjetima, dolazio je i Marseille, Manchester je počeo pokazivati zanimanje… Sve je išlo prema tome da završim u nekom velikom klubu, ali uvijek bi propalo. Tako sam četiri godine igrao za Zvezdu i već sam se umorio, osjetio sam da je vrijeme za dalje, da sam prerastao ligu – pričao je pa nastavio:
Foto: Sportske igre mladih
– Trebao sam u Šahtar, ali nisam prošao liječnički pregled. S 18 godina dijagnosticirali su mi diskusherniju, ali igrao sam normalno. Bio sam skeptičan prema klubu jer sam znao da ima bogatog gazdu koji baš ne želi pustiti igrače dalje. Zato sam tražio klauzulu da me puste za deset milijuna dolara, to su prihvatili, ponudili mi dobre uvjete, ali liječnik me nije pustio. Rekao mi je da za njega to nijue velik problem, ali ako pogriješi, gazda će njemu stvoriti problem. A zapravo su na to utjecali neki ljudi koji su se htjeli okoristiti u mom transferu, ali ja nisam htio surađivati s njima. Onda mi je gazda ponudio dvostruko bolje uvjete i rekao da odem obaviti pregled bilo gdje drugdje, osim u Srbiju, i da potpišem. Pazite, to su bili puno bolji uvjeti nego što mi je ponudio idući klub, ali osjetio sam da su tamo dvije struje i da nije dobra atmosfera u klubu te sam se vratio u Zvezdu.
Završio je u moskovskom Spartaku.
Nisam htio u Šahtar
– Tada me godinu dana nisu pozivali u reprezentaciju tako da sam u Spartak otišao kao igrač koji nije reprezentativac. Nije uvijek bilo lako, ali shvatio sam da mi nitko ništa neće pokloniti i da je jedini način da radiš i budeš bolji. Nije išlo ni brzo ni lagano, i riskirao sam odbijanjem tako dobre ponude Šahtara, ali isplatilo se. Ako je realan, čovjek treba uvijek krenuti od sebe. Nisam nikad tražio krivca u drugima, nisam upirao prst ni u trenere ni u klub, već u samog sebe. Ako imaš kvalitetu, nitko te ne može zaustaviti da je i pokažeš.
Foto: martin Rickett/PRESS ASSOCIATION
Svjetsku je slavu stekao igrajući za Manchester United, gdje je postao i kapetan, a u osam godina pet je puta osvojio prvenstvo, jedanput Ligu prvaka, sedam puta FA kup, tri puta Liga kup i jednom Svjetsko klupsko prvenstvo. Jedan je od svega četiri igrača u povijesti Premier lige koji je dva puta osvojio nagradu za igrača sezone.
– Alex Ferguson me gledao protiv Francuske u Parizu. I kasnije mi je rekao da se lomio, bio je nesiguran i nije mogao vidjeti koliko mogu jer je on igrao s četvoricom otraga, a mi s trojicom i dosta defanzivnije nego Manchester United. Nakon godine i pol dana me uzeo. Najprije me kontaktirala Aston Villa, onda Liverpool, razgovarao sam s Rafom Benitezom, pa se 3-4 tjedna nismo čuli i tada me nazvao Ferguson i pitao želim li u Manchester.
Vidić: Pomislio sam da je Manchester United prevelik zalogaj za mene
Sjetio se prvih dana:
– Nisam još znao tako dobro engleski da bih puno razgovarao sa suigračima, ali zanimalo ih je svašta jer nisu puno znali o meni. Bili su vrlo pozitivni. No, teško se odmah nametnuti, čak sam u jednom trenutku pomislio da je to prevelik zalogaj za mene.
Pohvalio je Fergusona:
– Uvijek se trudio biti ispred vremena. Kako je rastao klub, tako je rastao i on. Mislim da je ključna stvar što nije sve radio sam, dijelio je odgovornost i na pomoćne trenere i na igrače, davao je povjerenje svima. Spontan je i pozitivan. Još je važnije da je stvarao igrače, radio je na afirmaciji mladih igrača. Nije kupovao tim, stvarao ga je.
Reprizna emitiranja devete epizode serijala ‘(Ne)uspjeh prvaka s Mariom Stanićem’ možete gledati narednih dana samo na Arena Sport kanalima.
Najčitaniji članci
