Kako je dobro vidjeti te opet, staviti ruke na tvoja ramena, kao nekad, poljubi me nježno, za ona dobra, dobra, dobra, stara vremena, orilo se zagrebačkom diskotekom Saloon, dok su Velimir Zajec i Ćiro Blažević rezali rođendansku tortu. Prije točno 40 godina zagrebački klubovi obilježili su sportsku scenu. Zagrebački Dinamo bio je nogometni prvak Jugoslavije,Cibona je bila košarkaški prvak, kao i Monting u ženskoj košarci, dok su odbojkaški prvaci države bili Mladostaši.- Eh, kakva su to vremena bila – rekao je bivši košarkaški izbornik i jedan od najboljih igrača bivše države Rade Malević.Iz nogometne generacije sjedili su za istim stolom Milivoj Bračun, Stjepan Deverić i Džemo Mustedanagić. – Gdje je Zeko – upitao je Džemo.- Kasnit će malo – odgovorio je Deverić.- Dečki, vi ste bili sjajni – obratio se tercetu mlađi navijač i nastavio.- Ali Zajec je bio čudo, svemirski brod. Kako je samo iznosio loptu, to je bilo neviđeno.- Naravno da je mogao ići naprijed kad je iza bio Bračun i sve zatvarao – dobacio je netko u šali.Najlakše je bilo prepoznati Cibonaše, Andro Knego i Mihovil Nakić. U silnoj gužvi za glavu viši od pristunih. Negdje oko 22 sata, mikrofon je uzeo organizator, Saša Pavličić Bekić. – Svašta se priča o Ćiri, no zbog jedne stvari ja ću ga uvijek voljeti. Naime, Dinamo je 1983. bio još jači i bolji nego 1982., kada je bio prvak. Uoči utakmice u Mostaru, Ćiri su navodno nudili suradnju, da se dogovore za bodove, koje bi Dinamu osigurali naslov. No Ćiro je rezolutno odbio. Nije htio bodove na taj način, Dinamo je izgubio i ostali smo bez naslova. No ostao je ponos zbog kojeg i danas volimo Ćiru – rekao je Saša Pavličić Bekić.Na fešti je bio i Dario Šimić, koji je 1982. imao sedam godina. Iako ima 46 godina, Dario još izgleda kao da bi sutra mogao zaigrati. – Dario, mali je ti je čudo od igrača, strašan napadač – dobacio mu je Džemo Mustedanagić.- Hvala, Džemo. A tek mu je 18 i pol godina. Dobro da je otišao u Austriju, da vidi kako je to. Još je mlad, najbolje napadačke godine su oko 22-23. Pomažem mu savjetima, koliko mogu, odnosno koliko hoće slušati – rekao je kroz smijeh Dario Šimić.- Je, odličan je mali – dobacio je Milivoj Bračun.- Milfa, kako su kod vas nekad bili treninzi, još ih pamtim, pogotovo šuterski…- Je, ali tad kad bi lopta otišla preko ograde, trening se zaustavljao dok se ne ode po loptu. Danas klinci na treninzima imaju 50 lopta, jedna više, manje, nitko ni ne primjeti – rekao je Bračun, koji je i danas u odličnoj formi.- Igram tenis, vozim bicikl, šečem psa, imam retrivera, kad se zalaufa, napravim sigurno 15.000 koraka – kaže kroz smijeh Bračun, koji je i pobjednik veteranskog državnog tenisa.- Milfa, tko je bolji tenisač, Zvonimir Boban ili Igor Bišćan – upitali smo ga.- Zvone je odličan, ali Bišćan je bolji. Inače, Bračun je jedan od najvećih zagrebačkih zafrkanata, uvijek spreman na šalu, u njegovom društvu doslovno puknete od smijeha. Prepričavala se anegdota kad je došao u zagrebački restoran na čobanac. Nakon prve žlice, promijenio je izraz lica.- Oprostite, možete li pitati kuhara ako ima još ljute paprike, ali, ono baš ljute.Konobar se vratio nakon dvije minute.- Nema, kaže da nema – odgovorio je konobar.- Pa normalno da nema kad je sve stavio u ovaj moj čobanac. Pa nisam ja trener Cibalije – odgovorio je Bračiun i nasmijao sve, od konobara, kuhara, društva… Rade Malević spremno je potpisivao knjige, on je bio fajter kakvog se danas teško nađe. Bio je i izbornik odbojkaške reprezentacije, na Euru u Rimu vodio 2-0 u setovima moćnu Bugarsku, u to vrijeme jednu od najboljih svjetskih reprezentacija. Hrvatsku je odveo i u Izmir na Final Four Eurolige. No savez mu je okrenuo leđa.- Zbog njih sam se i razbolio. Srećom, liječnici su otkrili sve na vrijeme, hvala Bogu – rekao je Malević, uvijek fin i pristojan. Njegov borbeni duh ono je što je krasilo sve zagrebačke klubove tih godina. – A znate li tko je te 1982. bio nogometni prvak druge lige – upitao je netko. – Opet Dinamo. Samo Dinamo Vinkovci – odgovorio je Ćiro.Bila je to večer u kojoj su se pjevale zagrebačke pjesme, Novi fosili bili su najčešće naručivani, bio je to onaj šarmantan duh i dah Zagreba, kakav je nekad bio. Zagreb kakvog smo voljeli. I zbog kojeg su ga svi voljeli. Najčitaniji članci
