Sjeća se da je otvorila ulazna vrata i ušla u dnevnu sobu gdje je njezin otac sjedio s prekrasnom ženom. Imala je dugu, smeđu kosu i izgledala je glamurozno u plavom kombinezonu. Na stolu je stajala upaljena svijeća i veliki vrč vina. Sjedili su jedno uz drugo na kauču, i iako se nisu ljubili, osjećala je da nešto nije u redu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ugledala je njegovu ruku na njezinoj nozi i osjetila zbunjenost i pomalo mučninu u želucu.
Iako s maćehom nije bila bliska, suosjećala je s njom. Bila je iscrpljena i skrivala modricu na oku dok je radila na jednom od dva posla koji su činili njezin 16-satni radni dan.
Ti su poslovi nudili dovoljno novca da se plati očev problem s drogom i pićem i držali su je izvan kuće većinu vremena. Nakon što bi odradila, dolazila bi kući pijanom mužu koji bi je, ovisno o raspoloženju, tukao ili mazio rukama koje su bile po drugim ženama.
Foto: Dreamstime
S osam godina, britanska autorica Brenda Della Casa, nije shvaćala složenost situacije. Nije u potpunosti znala što slijedi nakon dodirivanja nogu, ali zbog toga što je prečesto i prerano bila izložena ovakvim situacijama, znala je, kako kaže, i previše za osmogodišnjakinju.
Ono što je shvaćala je da je njezin otac bio užasan, sebičan i opasan čovjek čija je verzija brige o sebi bila na štetu svake pristojne osobe oko njega.
– Ti mora da si Brenda. Ja sam Sharon – pogledavala ju je žena i nasmiješila joj se. Sjeća se da je pomislila da izgleda kao jedna od njezinih Barbika, pozdravila ju je i otišla u sobu, nakon čega je odmah otac pošao za njom i rekao joj da izađe van i da se igra. Zatim ju je tiho uputio da pita nekog može li prespavati kod njega.
Trebala se vratiti u kuću dok se maćeha vrati. Nije se svađala s njim i našla je prenoćište te noći. Sljedećeg jutra došla je kući i zatekla Sharon kako se sprema napustiti stan. Otac je bio u donjem rublju, a maćeha je završila svoju smjenu i vraća se za nekoliko sati.
Sharon ju je zamolila da je otprati do auta jer je imala slatkiš za nju. Tijekom šetnje Sharon ju je pitala ima li majku i živi li s njima.
Iako joj otac nikada nije rekao ni riječ, znala je da mora lagati i pokrivati ga ili će dobiti batine. Rekla joj je da ju je majka ostavila kao bebu, što je istina, ali da se otac nikada nije ponovno oženio, što je bila laž.
Kad se vratila u stan, on ju je pitao što je Sharon pitala. Sve mu je rekla, a on je pohvalio njezinu ‘lojalnost’ – riječ koju je također koristio kada je lagala liječnicima o tragovima na tijelu. Ušla je u svoju spavaću sobu i zatvorila vrata da mu ne smeta.
Foto: Dreamstime
Nešto kasnije, maćeha je ušla u stan, a otac se pretvarao da se upravo budi. Ušla je u spavaću sobu i zatvorili su vrata.
To nije bila tema za razgovor s djetetom, a opet oko nje se o tome stalno razgovaralo. Znala je imena njegovih ljubavnica jer bi ih maćeha vrištala u ljutitom, bolnom jauku, a on bi joj ih izgovarao u lice nakon što bi ju pretukao, neposredno prije nego što bi zalupio vratima i odvezao se bilo kojoj.
Ležala bi u praznoj kući i molila se da djed ozdravi, da može živjeti s njim ili da se njezina majka pojavi i poželi ju.
Gledajući unatrag, jasno je da nevjera njezinog oca nije bila iznenađenje nikome tko ga je ikad upoznao, ali njegov utjecaj na žene u njegovom životu, uključujući i nju, bio je značajan.
Nije mogla razumjeti način na koji je vodio žene unaokolo kako bi zadovoljio svoje potrebe i koliko su one ignorirale ili živjele s činjenicom da su u životu, domu i krevetu druge žene.
Jedini odnosi kojima je bila izložena bili su oni koji ‘šalju’ poruku da muškarci varaju, udaraju, vrište i lažu, a ženama je bolje da šute i nose se s tim jer biti s muškarcem važnije je od sigurnosti – fizičke, seksualne ili emocionalne.
Foto: Dreamstime
Ovo sumorno tumačenje ljubavi i posljedica lošeg oca naučilo ju je da muškarci mogu činiti što god žele, a voljeti ih znači podnositi to. Bila je to laž za koju su joj bila potrebna desetljeća da prestane u nju vjerovati.
Kroz pokušaje i pogreške – prvo, izlazeći s muškarcima previše sličnim kaotičnom ocu, a zatim projicirajući očevo ponašanje na dobre dečke – konačno je naučila da lekcije koje ju je otac naučio o životu su bile pogrešne.
Bio je to čovjek koji nije imao dostojanstva ni poštovanja prema sebi, svome tijelu ili bilo kome drugome. Vjerovao je da je bezvrijedan i stoga je to projicirao na sve oko sebe.
Jednom kada je shvatila i potpuno prihvatila da on nije pouzdan izvor informacija, život joj se promijenio. Prestala je biti žrtva njegovih loših izbora i prestala je pokušavati to ispraviti.
Foto: Dreamstime
Ne varaju svi muškarci. Ne viču svi muškarci. Ne udaraju svi muškarci.
Njezin otac nije bio netko koga je odabrala imati u svom životu, već suprotno.
Tu dolazi pomoć dobrog terapeuta, istraživanja i zdrave mreže podrške. Iako će se mnogi boriti s lošim ocem i onim što im se dogodilo u prošlosti, važno je upamtiti da svi imaju svoje živote vrijedne živjeti.
Živimo u svijetu punom informacija i prilika za učenje i rast. Imamo slobodu donositi vlastite izbore i okružiti se zdravim pojedincima punim poštovanja. To znači da možemo promijeniti način na koji živimo svoje živote, a to uključuje i način na koji gledamo, dajemo i primamo ljubav, prenosi YourTango.
Najčitaniji članci
