Život legendarnog nogometaša Michaela Owena (44), inače osvajača Zlatne lopte 2001. godine, okrenuo se naglavačke kada je saznao kako je njegovom sinu Jamesu (17) dijagnosticirana neizlječiva Stargardtova bolest.
Stargardtova bolest uzrokuje degeneraciju stanica mrežničnoga pigmentnog epitela i sloja fotoreceptora. Upravo je zbog te bolesti mladi James, prije nego što je dočekao punoljetnost, oslijepio.
– Da, to je nešto s čime mora živjeti i na što se mora prilagoditi. On mi znači više od svega na svijetu, kada bih mu mogao dati moje oči i zamijeniti ih, to bi i učinio. Ali takve mu je karte život dao, nema smisla žaliti za onime na što nemate utjecaja u životu. On ne razmišlja o tome zašto je baš on – rekao je Owen za Daily Mail.
Owen je rekao kako se na početku vrlo teško nosio s dijagnozom koja je postavljena njegovom sinu, koji nikad neće moći potpuno neovisno živjeti.
Owen: ‘Ta me vijest slomila’
Ipak, unatoč teškim životnim okolnostima, Owen želi ostati pozitivan. Želi biti podrška svojem sinu.
– Znao sam dolaziti ljutit iz škole jer nisam mogao raditi neke stvari koje su mogla druga djeca. Neki su se ljudi znali šaliti na moj račun. Tada sam bio posve drugačija osoba. Bio sam puno negativniji zbog ove bolesti. Sada sve vidim na puno pozitivniji način. Za to je zaslužan moj otac. Pomogao mi je s time. Zbog njega sam sretnija osoba, naučio me čak i kako da se šalim na svoj račun…
Ipak, nisu uvijek bilo tako pozitivni.
– Slomio sam se prije 12 ili 13 godina kada mu je prvi put postavljena ta dijagnoza i kada smo shvatili što će to značiti za njegov život. Primjerice, neće moći voziti. Neće moći voditi ‘taj’ razgovor o nogometu u lokalnoj birtiji sa mnom i njegovim djedom. Znamo voditi te razgovore, ali on ne može vidjeti televiziju, zato baš i nije dio takvih razgovora – dodao je Owen za Daily Mail pa istaknuo…
– Ali, znate što?! Pričamo o drugim stvarima. Smijemo se o drugim temama, on može slušati, može se šaliti i smijati. Znam da je većina ljudi takvo, ali ja jednostavno ne mogu biti negativan. Nikad se ne probudim i mislim: ‘Joj, jadan James, njegove oči!’. Probudim se i razmišljam kakav je on dobar dečko. Baš je fantastičan. Ovo nije senzacionalna priča, mi iz ovoga uzimamo samo pozitivne stvari…
Otac i sin Owen na kraju su se intervjua šalili kako sada moraju provoditi više zajedničkog vremena, što je ‘najbolja stvar za jednog oca, ali najgora za sina’.
Owen se svakog dana moli kako će se jednog dana pronaći lijek za njegovog sina.
– Molim da mu pronađu lijek. Čekam s prekriženim prstima i stalno podižem svijest o toj bolesti. Međutim, nećemo samo prekrižiti idućih pet godina i samo sjediti nadajući se. Živimo život, ako se išta dogodi, odlično. Ako ne, i dalje će imati sjajan život – zaključio je legendarni Englez, koji je za reprezentaciju igrao 89 utakmica i dao 40 golova.
