U oproštajnoj Birtiji nemoguće je imenovati sve kojima sam zahvalan na suradnji u 24sata. Izgledalo bi otprilike kao zahvala Dina Rađe u Kući slavnih. No sad, kad više nisam u konfliktu interesa, kad govorim iz publike, budi mi dopušteno zahvaljujući se svima na svemu što čini novinarov život čestitati svima iz 24sata na svim postignućima. A posebno na postignuću kojemu svjedoče samo proizvođači sadržaja.
“Što vidite i čujete danas, nije isto što ste vidjeli i čuli prije trideset godina”, napisao je suvlasnik CTA komunikacija Petar Tanta u mojoj knjizi “Inspiriraj se!, 100+ iznimnih ljudi otkriva najbolji savjet koji su ikad dobili”. I novinarstvo u kojem sam prije nešto više od trideset godina počeo moralo se boriti protiv laži, ali to je bilo ništa u odnosu na fake news ovoga doba. Ništa prema aplikacijama u koje unesete nečiju fotografiju i tekst te kreirate video u kojemu tko god hoćete, tako barem ljudima čiju emocionalnu potrebu laž zadovoljava izgleda, izgovara što god hoćete.
Laž danas ima toliko alata da je vrlo teško znati što je istina, znati komu vjerovati. Danas se laganje doslovce uči na fakultetima. Glavni urednik 24sata Ivan Buča kaže da je laž deset puta brža od istine. Da bi saznao istinu, moraš sve provjeriti. Nekad i više puta. Dok ti provjeravaš, ovi što su doslovce, ali doslovce diplomirali i doktorirali laganje, laž na sto mjesta ponove više nego dovoljno puta, da u objavljenu istinu ne samo da mnogi ne vjeruju, nego te optužuju da ti lažeš. Izborni stožeri su zadovoljavanje emocionalnih potreba ciljne publike, ipak je tu veća lova nego u sportu, savladali znatno prije klubova. Ali ovo je sportska kolumna, treba reći da sport sve manje zaostaje.
Bila je povlastica raditi u redakciji kojoj istina i publika vrijede više od klika, koja nikad nije pitala koliko košta provjeravanje činjenica, saznavanje istine. Još jednom vam zahvaljujući što ste me čitali 18 godina, želim vam na kraju reći: ekipi 24sata možete vjerovati. Povlastica je bila sve te godine raditi u ekipi kojoj trebate vjerovati.
