Kad čovjek malo razmisli, čudni su putevi Božji vezano uz ostvarenje novogodišnjih odluka, posebno onih velikih, ambiciozno postavljenih ciljeva koji bi nam uvelike mogli promijeniti život: čini se da ih baš nikada ne uspijevamo ostvariti, piše The Guardian.
POGLEDAJTE VIDEO: Kako jedete sladoled? To govori o vama
Sladoled
|
Video: 24sata/pixsell
Na primjer: previše ste zauzeti (tko nije?), pa nije lako pronaći vrijeme za nekoliko novih dnevnih navika. S druge strane, vi ste čovjek koji uvijek nastoji dati sve od sebe, pa je jasno da to što niste uspostavili naviku vježbanja tri puta tjedno, ili to da ne uspijevate organizirati financije, kao i to da ne činite više na tome da smanjite svoj utjecaj na zagađenje okoliša, nije stvar toga da se niste trudili. Jeste, ali postoje razlozi zbog kojih vam to nije bilo lako. I sad bi neka ‘novogodišnja odluka’ trebala promijeniti stvari?!
Foto: Fotolia
E, pa – sretno s tim.
– Obično to rješavamo tako da sami sebi kažemo: ‘Sljedeći put će biti drugačije’, kaže Jessica Abel, trenerica kreativnosti. To čini da se osjećate kao da radite na promjeni, iako najvjerojatnije činite tek malo više od kreiranja želje za tim da se potrudite. A onda još više mrzite sebe kad sve krene po zlu, što će se ubrzo i dogoditi, kaže.
Ako istražite stvari malo dublje, ideja da se promijenite na temelju ‘čvrste odluke da se promijenite’ počinje izgledati još čudnije. Eto vas, vaš poznati ‘stari ja’, sa svim manama i nedostacima, zaključio je da je vrijeme za ‘novog ja’. Međutim, onaj tko nadzire ovu transformaciju, odnosno osoba koja predlaže nove navike, kupuje knjige za samopomoć, stvara dnevne tablice napretka i lijepi podsjetnike na hladnjak ste naravno – ‘stari vi’. To znači da će neke promjene koje odaberete i način na koji ih provodite uvijek imati obilježja tvorca ideje – vas.
Ako inače imate sklonost samokažnjavajućeg pristupa prehrani ili tjelesnom vježbanju, vjerojatno ćete na kraju slijediti odluke koje nesvjesno pojačavaju tu sklonost, zavjetujući se da ćete slijediti intenzivniji režim nego prije. A ponekad je potrebno uvesti samo još malo discipline i usmjeriti više pažnje na intuitivni osjećaj o tome što je dobro za vas u određenom danu. Ili, ako volite ugađati ljudima, možete odlučiti da ove godine postanete još bolji u održavanju kontakta s prijateljima ili da češće zovete svoje stare roditelje. No, ako ste inače navikli samo da ih dočekate sa gozbom od hrane kad dođu, moguće je da se uopće nećete bitno promijeniti, barem ne u smjeru u kojem ste se nadali.
Zato je, možda, vrijeme da prihvatite duh “anti-rezolucije” i odlučite tražiti malo manje od sebe u 2024. godini, tako da namjerno odaberete neke male promjene umjesto onih zahtjevnijih. Štoviše, možda možete odlučiti da s nekim stvarima u potpunosti i zauvijek prestanete. Manje odluke zapravo su dobar prvi korak, a skromni ciljevi često puno poticajniji u promjenama od onih grandioznih. Za početak, manje je zastrašujuće planirati, recimo, da ćete radu na svom novom romanu posvetiti 10-ak minuta na dan, umjesto plana da ćete raditi na njemu sat i pol. Uz umjereniji plan manja je vjerojatnost da ćete u potpunosti odustati. No, treba razumjeti da je sama praksa pridržavanja nečega daleko važnija od toga čega se pridržavate, posebno u prvim danima nove navike.
Što manji cilj, veće šanse
Dakle, 10-minutna vježba pisanja nije impresivna ako ju usporedite s idejom o 90 minuta, ali navika o 10 minuta koju stvarno ostvarite nemjerljivo je važnija od one o 90 minuta o kojoj samo sanjate, a onda ju zaboravite nakon samo nekoliko dana. Najbolje pitanje koje si treba postaviti prilikom formuliranja takvih navika često nije: ‘Kako bih želio da izgleda moj idealan dan?’ nego, ‘Koja je dnevna radnja za koju sam doista uvjeren da ću je učiniti, čak i u najluđim danima?’.
Foto: Dreamstime
Pritom je i svakodnevno održavanje navike bitno. Rigidan plan da se nešto radi svaki dan može lako postati vrsta apsolutističke sheme koja će vas brzo izbaciti iz kolosijeka. Učitelj meditacije i autor brojnih podcasta sa savjetima, Dan Harris, kaže da bismo trebali težiti meditaciji ne svakodnevno, već taj standard treba primijeniti i na druge aktivnosti. Naime, to ‘svakodnevno’ treba značiti da se nećete osloboditi neke obaveze kad god vam se prohtije. Jasno je da ako povremeno trčite ili pripremate zdrave obroke, ili učite španjolski dva dana u tjednu, to ne radite to svakodnevno. No, možda možete odlučiti da ćete to raditi četiri dana u tjednu? U nekim razdobljima kad ste jako zauzeti to bi mogla biti mjera. Poanta je u tome da ćete intuitivno znati održavate li zadani zamah ili ne, bez da budete nefleksibilni i u situaciji da se plan ‘sruši’ prvi put kad vam dan izmakne kontroli.
Pa ipak, manje rezolucije zapravo su samo prvi korak. Sljedeće je odlučiti potpuno se posvetiti nečemu. To je praksa koju je pokojni stručnjak za menadžment Peter Drucker nazvao postavljanjem “posterioteta”, suprotno od prioriteta. Budući da je vaše vrijeme ograničeno, a načini da ga ispunite su beskonačni, postavljanje prioriteta znači da ste donijeli odluku o tome da vrijeme upotrijebite za nešto. Logično je da nešto drugo mora otići u drugi plan, ili ćete to u potpunosti napustiti. To samo znači da svjesno i namjerno radite inventuru vaših aktivnosti i postavite si pitanje: ako to već nisam učinio, trebam li početi sada? Ako je odgovor ne, ili čak ako je samo dvosmislen, to je pokazatelj da to možete odbaciti.
Da budemo jasni: Ovo će vam se vjerojatno činiti izuzetno teškim. Uvjetovani smo da smatramo da poduzimanje nekih stvari zahtijeva hrabrost i izdržljivost te da smatramo da samo lijenčine olako odustaju. No, živimo u kulturi koju karakterizira ono što društveni teoretičar Hartmut Rosa naziva “dinamičkom stabilizacijom”, u kojoj se naš svijet, a posebno naše gospodarstvo, moraju kretati brže kako bismo preživjeli, što za nas kao pojedince znači da moramo činiti sve više i više. Stoga često samo poduzimanje neke akcije nije hrabar put, već put najmanjeg otpora. To je suprotstavljanje pritisku da se poduzme akcija za koju je potrebna hrabrost (kao i mrvica privilegija).
Život nema smisla bez predaha
Ipak, kako bismo doista prihvatili duh protiv rezolucija, moramo ići dalje. Što je s obvezom da ćete veći dio sljedeće godine provesti posve neaktivni? U svojoj fascinantnoj knjizi Vita Contemplativa, njemačko-korejski filozof Byung-Chul Han iznosi upečatljiv argument da je neaktivnost, a ne aktivnost, ono što ljudskom životu daje smisao, njegovu vrijednost i ono što on naziva njegovim “blistavošću”. On piše: “Bez trenutaka stanke ili oklijevanja, gluma se pogoršava u slijepu akciju i reakciju… Tišina produbljuje razgovor. Bez tišine nema glazbe – samo zvuk i buka… Ako izgubimo sposobnost da budemo neaktivni, počinjemo nalikovati strojevima koji jednostavno moraju funkcionirati”.
Foto: Thinkstock
Postavite nekoliko skromnih ciljeva, ili možda niti jedan; jednostavno povući se iz aktivnosti koje vam više ne donose smisao ili radost. Opustite se i opustite one oko vas. Ne postoji jasna buduća korist od stajanja na vrhu brda i gledanja u daljinu, ili buljenja u plamen otvorene vatre, čitanja nekog neizazovnog, ali simpatičnog književnog djela. Sa stajališta usmjerenog na budućnost, to se čini gubitkom vremena; no to, zapravo, znači da ste pronašli trenutak ispunjenja u sadašnjoj stvarnosti, stvarni trenutak dobro proživljenog života, umjesto da trošite još više vremena na pripremu za ispunjenje kasnije
Ako se zadovoljstvo starca koji ispija čaše vina ne računa, proizvodnja i bogatstvo samo su šuplji mitovi; imaju značenje samo ako se mogu pronaći u pojedinačnoj i živoj radosti. Ušteda vremena i osvajanje slobodnog vremena nemaju smisla ako nas ne dirne smijeh djeteta u igri, napisala je Simone de Beauvoir.
Moguće je, naravno, da novoj godini pristupate s osjećajem da se stvarno trebate promijeniti, da bi sva ova priča o šetanju u prirodi ili uživanju u čaši vina mogla biti dobra za većinu ljudi, ali se vaš život u ovom trenutku čini toliko kaotičnim, nezdravim ili neinspirativnim da je veliki remont neophodan. Ako je tako, moglo bi biti korisno postaviti si radikalno pitanje osobnog razvoja, toliko radikalno da ga mnogi zaobilaze: Što ako se nikada ne uspijem promijeniti? Što onda?
Isprva se čini kao odustajanje, pristajanje na lošiji život od onoga koji biste mogli postići da ste se priklonili promjeni, no to je vrijedno preispitivanja. Kao što psihoterapeut Bruce Tift ističe, postoji nešto perverzno u tome da sami sebi kažete da ste duboko zbrkana osoba kojoj je potrebno mnogo poboljšanja. Tift predlaže da se zapitate kako biste se osjećali kada biste znali da će vas osobina koju smatrate najneugodijom kod sebe, ona koju uvijek pokušavate promijeniti, u nekom obliku mučiti do kraja vaših dana. Što ako ćete se uvijek boriti sa svojim osjećajima o svojoj težini, ako imate sklonost odgađanja ili vas obiteljski život iscrpljuje više nego što mislite da bi trebalo?
Odustajanje od borbe ponekad presudno
Za mnoge se ljude odustajanje od nade na ovaj način pokazalo neočekivano oslobađajućim. Udaljavajući se od borbe koja im je definirala živote, osjećaju se slobodnije zaglaviti u aktivnostima koje zapravo smatraju smislenim, upravo sada. I, ironično, često im je lakše promijeniti problem koji ih je mučio.
Foto: 123RF
U tome se krije duboka istina o prirodi promjene i rasta, ona koja nalazi svoj najživlji izraz u taoističkom konceptu ‘wu wei’, koji se obično prevodi kao “nečinjenje”. Ne radi se zapravo o nečinjenju ničega. Više se radi o tome da se maknemo s puta akcije, zauzmemo manje diktatorski pristup prema sebi i svojoj okolini, kako bismo dopustili da se promjena dogodi prirodno, bez uplitanja i psihološke boli koju često osjećamo.
Neuspjeh konvencionalnih novogodišnjih odluka teško bi iznenadio praktikanta wu weija. Svi ti veliki planovi i teška obećanja da ćete se popraviti očito bi samo zakomplicirali stvari, doveli do pretjeranog pokušavanja ili paralize, zatim neuspjeha, malodušnosti i općenite spirale prema dolje. Naime, jednako je vjerojatno da ćete biti osujećeni ako se previše trudite, kao i ako se ne trudite dovoljno. Dakle, uoči 2024. razmislite o odbacivanju svega toga. Postavite nekoliko skromnih ciljeva, ili možda niti jedan, osim povući se iz aktivnosti koje više ne donose smisao ili radost. Utišajte se. Opustite sebe i one oko vas. Prestanite zahtijevati promjenu od sebe. Zapitajte se što doista želite oblikovati u svom životu i – dopustite to.
