Moja najbolja životna investicija je, zapravo, sport, često je isticala legenda hrvatskog novinarstva, koja nas je napustila 26. prosinca 2020. u 93. godini. Milka Babović, rođena u Skoplju 1928., često se u djetinjstvu selila jer joj je otac bio časnik.
Školu je pohađala u Sarajevu, živjela je u Rumi i Beogradu, a 1948. seli se u Zagreb, u kojem ostaje do kraja života. Pokušaj na studiju tehničke kemije nije uspio, ali završila je pedagošku akademiju s naglascima na tjelesni odgoj, hrvatski i njemački jezik.
Foto: Wikipedia/Luna3
Odrastanje, kako nam je jednom rekla, pamti i po neimaštini tijekom Drugog svjetskog rata. Bilo joj je samo 14 godina kad je davala instrukcije iz matematike, fizike i kemije te tako pomagala mami da prežive. Otac joj je bio časnik, često su se selili, a u ratno doba su živjeli u Sarajevu.
– Sarajevo i danas volim jer odrastanje u tom gradu je bilo prekrasno sve do travnja 1941. kad su Nijemci okupirali grad i kad su mi oca kao oficira odveli u ratno zarobljeništvo. Do dana današnjih vidim tu sliku i uvijek se rastužim. Oprostili smo se dan ranije. A sljedećeg jutra iz dvorišta kroz ogradu vidjela sam oca u koloni zarobljenih časnika. Potrčala sam i pozvala ga… On se okrenuo, nasmiješio mi se i mahnuo mi… Zaplakala sam. Stražar je viknuo na mene. I oni su zamaknuli u sljedeću ulicu. To je najtužniji dan moga djetinjstva, bila sam silno vezana uz oca – prisjetila se svojedobno Milka, čiji je otac u zarobljeništvu naposljetku i preminuo.
Foto: Patrik Samuel Cvetko/Privatni album/kolaž
Milka nije imala niti 20 godina kada se 1948. doselila u Zagreb. Majka joj je već bila u Zagrebu, a po dolasku se učlanila u Akademsko atletsko društo Mladost.
Tijekom 1950-ih i 1960-ih bila je u europskom vrhu u sprintu. Proglašena je najboljom sportašicom Jugoslavije 1953. i 1955. te najboljom hrvatskom sportašicom po izboru Sportskih novosti 1952., 1953. i 1955.
Trofej Mladosti zasluženo je osvojila šest puta. Dvostruka je svjetska studentska prvakinja na 80 metara s preponama, sedam puta prvakinja Jugoslavije na 80 metara s preponama, peta na prvenstvu Europe u Bernu 1954. godine…
Foto: Patrik Samuel Cvetko/Privatni album/kolaž
To su samo neki od njezinih rezultata koji su ostali u sjeni uspješne novinarske karijere, koja je započela 1949.
– Miroslav Habunek, tad glavni i odgovorni urednik novina, hvatao se za svaku slamku, pa me poslao u Rude kraj Samobora na omladinsko natjecanje. Idući dan došla sam u redakciju s dugačkim tekstom, a tamo strka, galama, svi viču, telefoniraju, diktiraju tekstove. Nitko na mene nije obratio pozornost. Onda me vidio Zvone Mornar i pitao me, skoro drsko, tko sam i što hoću. Zgrabio je moj tekst, odnio ga na redakturu i idući dan od mojih pustih kartica teksta objavljen je tek kraći izvještaj – prisjetila se svojedobno početaka.
Dugo je godina bila urednica sportske redakcije Televizije Zagreb još od 1957., a ujedno i prva sportska urednica u Hrvatskoj. U svojim je uredničkim danima odgojila mnoge generacije vrhunskih sportskih urednika, novinara, reportera. Kroz njezinu strogu selekciju prošli su i jedan Božo Sušec, kao i nezaboravni Boris Mutić, Mićo Dušanović.
Foto: Večernji list, History I/C
Mnogi Milku pamte kao komentatoricu klizačkog spektakla koji se desetljećima održavao u zagrebačkom domu sportova, Zlatne piruete. Svoje je prijenose često započinjala riječima: ‘Ako imate crno-bijelo televizor’, što su tada mnogi zaista imali, a onda bi detaljno i živopisnoo opisala boje i detalje kostima koje su klizači nosili.
Kao reporterka i komentatorica ‘pokrivala’ je OI u Rimu 1960. i Münchenu 1972., Zimske olimpijske igre u Innsbrucku (1964. i 1976.), Grenobleu (1968.), dok je na ZOI u Sarajevu 1984. bila zamjenica voditelja Press centra.
Milka Babović uvijek je bila je i borac za ženska prava, uvijek spremna svjedočiti o tome da žene po uspjesima u sportu, ali i u bilo kojoj drugoj karijeri, mogu biti ravnopravne s muškarcima. Takvu poruku htjela je poslati i vlastitim primjerom. Govoreći o vlastitom privatnom životu, u jednom intervjuu za Yugopapir iz 1995. godine rekla da za nju nije bilo kompromisa – novinarstvo je uvijek bilo na prvom mjestu. Tako je i suprugu Žarku Sušiću u vrijeme kad su se vjenčali rekla da neće ostaviti novinarstvo ni ako budu imali djece, te da neće pristati na ulogu savršene domaćice.
Foto: Sandra Simunovic/Pixsell
Djecu nikada nije imala, a ona i Žarko su se kasnije razveli. Kako je jednom prilikom otkrila, bili su presnažne individue da bi uspjeli zajedno.
Mlađe pak generacije Milku pamte iz njezina vremena u žiriju emisije ‘Ples sa zvijezdama’.
– Kad me Mario Sedmak nazvao i ponudio mi da budem u žiriju, prvo sam tražila snimku originalne emisije da vidim što je to. Odmah mi se svidjelo što sam vidjela suštinu te emisije, a to je da je prije svega pristojna, da to može gledati baka s unucima i da joj neće biti neugodno. Osim toga, to je glazba koju volim, ali i cijeli show dobro izgleda. Druga stvar koja mi se svidjela je to što nema reklame i odmah sam ljudima na Televiziji rekla da u suprotnome ja to ne bih radila. To je novinarski kodeks kojeg ću se držati do zadnjeg dana jer sam novinar dok živim, to je dio mene. Kada su me ponovno zvali u novoj sezoni, rekla sam im da uzmu nekog mlađeg, ali sam prihvatila kada sam vidjela da će žiri biti isti. Čak me i Dinko Bogdanić nazvao i rekao mi: ‘Pa teta Milka, kako ćemo mi bez vas?’ – rekla je svojedobno za Jutarnji list.
Legenda hrvatskog sporta i novinarstva preminula je 2020. godine, i to od posljedica koronavirusa. Od nje su se oprostili prijatelji, obitelj i dugogodišnji kolege, ali i svi oni koji su odrastali uz njezine izvještaje.
