Impresivna nova vinarija poznatog istarskog vinara Klaudija Tomaza, s čijeg zdanja puca pogled na predivni Motovun s jedne, dolinu rijeke Mirne s druge i vinograde kojima se ne vidi kraja. Po mnogima je njegova novoizgrađena vinarija među najljepšim u Hrvatskoj. Klaudio je nedavno proslavio pedeseti rođendan, a nekadašnji mesar koji je to bio do prije petnaestak godina, u međuvremenu je stvorio brend čija su vina, po kvaliteti “van okvira”. Prepoznalo ga je i inozemno tržište i radi punom parom. Dolaskom u novootvorenu vinariju građenu od istarskog kamena, tražila se stolica više. Ljudi su stajali i čekali svoj red da se oslobodi jedan od stolova kako bi degustirali vina s pogledom na prirodne ljepote koje nemaju cijenu. Ujesen, zbog jesenjih boja, cijeli kraj izgleda bajkovito.
POGLEDAJTE VIDEO:
Test vina
|
Video: 24sata/pixsell
– Na pedeseti rođendan ostvario sam svoj životni san i otvorio novu vinariju. Želio sam raditi baš kao vinari koji su meni idoli, i to ne samo hrvatski već i svjetski vinari. Uvijek sam volio našu istarsku tradiciju koja se treba njegovati, pa je i to utkano u vinariju. Još kao dijete gledao sam svoju obitelj koja se time bavila. Ja sam nastavio posao, a na neki način danas je moj sin puno toga preuzeo. Priprema diplomski i krenuo je u ozbiljne vode pa naša obitelj može već početi pisati povijest – kazao je Klaudio. Zadnje tri-četiri generacije te obitelji su vinari. Najprije djed, potom otac, Klaudio pa i njegov sin, uživaju u stvaranju novih brendova.
Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL
Boca Tomazevog vina može se pronaći od Kine, Japana, do New Yorka, a istarski vinar kaže da je zbog toga presretan. Nakon smrti djeda Klaudijev otac krenuo je u revitalizaciju starih vinograda, a onda je Klaudio dokupio parcele, dobio koncesiju državnih zemljišta i sve to još dok je bio mesar.
Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL
– Završio sam u međuvremenu na veleučilištima za vinara i vinogradara. Nova vinarija građena je od bijelog kamena sivca iz centralne Istre, a vinarija ima 1800 četvornih metara. Imamo i proizvodni pogon na oko 1300 kvadrata i 500 četvornih metara prostor je za prezentaciju i edukaciju. U vinariju je uloženo oko 4 milijuna eura. Mojih troje djece je uz mene i zbog toga sam jako ponosan. Ovo je obiteljski posao kojeg čuvamo i mazimo jer to je naš život. Danas imamo 26 hektara vinograda u punom rodu, 2 hektara koja nisu još došla u rod, a želja nam je da na proljeće posadimo još 4 hektara vinograda. Imamo još 10-ak hektara kooperanata kojima mi pratimo proizvodnju grožđa. Ove godine došli smo na proizvodnju oko 300.000 litara vina godišnje. Nešto od toga ide na odležavanje, a drugo kroz svježe linije – objasnio je vinar. Dodaje da mu za sada nije nikakav problem plasiranje vina na tržištu jer još uvijek imaju veću potražnju nego što mogu isporučiti.
Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL
– Učimo djecu da je manje više. To znači da ne trebamo trčati za tržištem već moramo dopustiti da tržište nekako dotrči za nama. Pomažemo si uzajamno, uskačemo gdje treba, vodimo sve zajednički, jer ako je obitelj složna, sve je moguće. Radimo nešto što volimo i to je najvažnije – kazali su supružnici Danijela i Klaudio. Znaju se opustiti uz čašu vlastitog vina gledajući u prekrasne vinograde i Motovun koji gordo, okupan suncem, stoji na uzvisini. Uz troje djece i već unuke, stignu i uživati u plodovima svog rada.
– Distribuiramo u svijet male količine naših vina jer ih nemamo puno, ali potražnja je velika. Na našim etiketama je QR kod. To nije zato da bi nas netko mogao lakše naći. Na svakoj kategoriji vina kroz QR kod imamo kratki video gdje se na svakom kodu vidi neki član naše obitelji, u vinogradu,uz vode rijeke Mirne, motovunsku šumu, i bogatu zemlju koja daje naš bijeli tartuf. Tko god popije četiri različite butelje vina, upoznat će cijelu našu obitelj. Najviše smo ponosni našim teranom jer smo u teranu napravili najveći iskorak kvalitete. To vino je prije 20 godina bilo za “miješati s kolom”, a danas je svjetski priznato. Tri puta sam dobio za teran zlatnu medalju u Londonu, a ne smijem zaboraviti ni našu “princezu” malvaziju – kazao je Klaudijo. Za sada proizvodi 13 etiketa od pet sorti vina. U novoj vinariji razgovara s gostima, nosi čaše za stolove, vodi grupe u podrum na degustaciju, a Danijela je za velikim šankom, komunicira s gostima i radi sve što treba.
Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL
Da nije vinar Klaudio kaže da bi radio sigurno nešto što ima veze s prirodom.
– Ima dana kada zbog posla gotovo i ne spavamo. U berbi smo spavali tri sata na dan. Mijenjali smo se. Berba traje oko 40 dana i ja sam u osam dana berbe uspio dva sata spavati na kauču. Ali kad nešto voliš, nije teško. Da nisam vinar, sigurno bi radio nešto vezano uz prirodu. Brao bi gljive,išao u lov, hranio divljač, zidao bi promatračnice…To je baš po mojem guštu – zaključio je za kraj.
