– Jednog dana obuzeo me osjećaj straha: monoton dan na mom bezizlaznom poslu, računi koje treba platiti, prevoženje djece s aktivnosti na aktivnost i previše razgovora s drugim mamama iz predgrađa – prisjetila se Suzanne Hayes iz New Yorka.
Foto: Dreamstime
Kako sam dospjela ovdje? Pogledala sam oko sebe i najednom se osjećala kao stranac u vlastitom životu. Prisjetila se i da joj je i njezin kauč počeo smetati, nije ga čak ni ona odabrala. Ovo nije bio život kakav sam željela. Da, ušla sam u krizu srednjih godina, ispričala je Hayes.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pitali smo građane pamte li svoju prvu ljubav. Dok se neki jedva sjećaju o kome se radi, ostali o svojoj prvoj ljubavi razmišljaju još i dan danas.
|
Video: 24sata Video
– Odjednom sam odlučila otići na solo putovanje i ostavila sam djecu s njihovim tatom. Zastala sam i pomislila, želim da moj život postane ono što uistinu želim. Kad sam se odmaknula od svega, shvatila sam što želim – otkrila je, piše msn.
Krize srednjih godina obično se povezuju sa stvarima kao što su bore i sijede vlasi. No, ujedno nas podsjećaju na to da vrijeme ide prebrzo te da je možda više godina iza nas.
Foto: ilustracija/Canva
– Je li prekasno da stvarno počnem živjeti? Znala sam da moram napraviti neke ozbiljne promjene, ali nisam bila sigurna kako. Jedina stvar koju sam znala da se trebam preispitati, dubinski. Pa sam spakirala torbu, ostavila djecu kod tate te se odvojila od svih ekrana i zaslona – otkrila je Susanne kako je isplanirala solo putovanje.
Prijavila se u fini hotel koji nudi sve za luksuzan život – dobru hranu, uslugu, spa centar. Bila je spremna ugoditi si.
– Planirala sam razgledavanje, razgledavanje izloga, čitanje i pisanje. Rekla sam djeci da ću biti manje dostupa telefonom nego inače; Željela sam vidjeti tko sam kad nisam bila mama. Željela sam pobjeći od života koji sam mislila da mrzim i istražiti kako bi moj idealan život mogao izgledati. Nadala sam se da ću se doma vratiti s nekim planom, ovo bi mogao biti moj novi početak – ispričala je.
Sama, u tišini, bila je tri dana, a s djecom je razgovarala samo jednom dnevno. Jela je solo, nije razgledavala dućane, kupovala, čitala niti pisala.
Provela je puno vremena u krevetu, razmišljajući, osjećajući i analizirajući.
– Mislila sam da će mi masaža djelovati opuštajuće i ispunjavajuće, no već drugi dan osjetila sam prazninu u srcu i duši. Dani su mi bili dugi, misli su mi lutale i javljala se tjeskoba. Moja su mi djeca užasno nedostajala. Nedostajala mi je moja spavaća soba, moj prednji trijem gdje pijem kavu i moj plavi kauč. Nije mi nedostajao posao, ali mi je nedostajala struktura od 9 do 5. Željela sam ljubav – prisjetila se Susanne.
Pokušavala sam odlučiti što bih učinila drugačije da sada mogu promijeniti stvari.
Foto: Dreamstime
Putovanje joj riješilo problem s krizom srednjih godina
Shvatila sam da je sve što sam ikad željela zapravo – ljubav: brak, djeca i posao. I onda sam shvatila – ne mrzim stari kauč, on je ljubav. Bio je poklon moje majke u vrijeme kada nisam imala dovoljno novca da si ga kupim — bezuvjetna ljubav, prisjetila se.
– Možda nisam voljela svoj posao ili općenito život u Simsburyju, Connecticut, ali ti detalji ne čine život. Ponekad se moramo odmaknuti od života koji imamo kako bismo vidjeli da je to sve što smo ikada željeli. Ponekad trebamo sjediti u zaglušujućoj tišini da vidimo koliko volimo i koliko nam je potrebna buka. Ponekad nam je potrebna sijeda kosa i bora da nas podsjete da je još toliko života ostalo za živjeti. Čak i ako je ostao samo jedan dan, ja mogu živjeti puno u tom jednom danu – naglasila je Susanne.
To je sada moto njezinih srednjih godina – živite život punim plućima.
– Ne radi se o poslu ili kući ili autu ili kauču. Riječ je o iskustvima, ljubavi i smijehu. To su detalji koji čine moj život — moj divni život srednjih godina – zaključila je.
