Presretan sam zbog povratka u reprezentaciju, za to sam trenirao, tome se i nadao. Kako sam već rekao, nisam očekivao taj poziv, ali tu sam, vjerujem da ću pomoći reprezentaciji u ove dvije kvalifikacijske utakmice, kaže nam Marko Pjaca (28).
Krilni napadač Rijeke imao je jako zanimljiv nogometni put. Pjaca je za hrvatsku reprezentaciju debitirao prije više od 9 godina, 4. rujna 2014. u 2-0 pobjedi “vatrenih” nad Ciprom. Tri godine kasnije doživio je tešku ozljedu koljena, poslije toga s reprezentacijom stigao do srebra u Rusiji, pa ga od studenog 2018. godine više nije bilo među “vatrenima”.
POGLEDAJTE VIDEO: Pjaca u Rijeci
Rijeka: Marko Pjaca novi je igrač Rijeke
|
Video: 24sata/pixsell
– Gdje sam saznao kako sam opet postao reprezentativac? Doma u Opatiji. Ujutro su mi se javili ljudi iz kluba, dobio sam njihovu poruku čestitke, a nisam znao ni na čemu mi čestitaju, haha. Bilo je to iznenađenje, jako lijep trenutak u mojoj karijeri – priča Marko Pjaca, pa nastavlja:
– Svjetsko srebro iz 2018. godine čuvam na posebnom mjestu kod kuće. Imam jedan veliki regal s peharima i medaljama koje sam osvajao tijekom karijere, naravno da je medalja sa Svjetskog prvenstva iz Rusije na posebnom mjestu. I “glavna” u tom regalu.
Hrvatska se muči u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo…
– To je sve normalno, ti usponi i padovi u nogometu. Ništa neobično. Nema tu velike filozofije, idemo na pobjedu u obje utakmice, baš kako su se dečki već godinama pripremali za svaku utakmicu. OK, toga nije bilo na zadnjem okupljanju, sad više nemamo prostora za kalkulacije. Moramo dobiti Latviju i Armeniju, čekati da nam se poklope neki drugi rezultati.
Jesu li vaš predstave u Rijeci korak više u odnosu na ono što ste posljednjih godina prikazivali u Italiji?
– Da, mislim kako je ovo korak više u odnosu na Italiju. Igram više, igram cijele utakmice, dobro se osjećam i imam puno više samopouzdanja. To je najveća razlika, meni je to jako bitno. Igrač sa samopouzdanjem i bez njega nije isti igrač.
Foto: Igor Soban/PIXSELL
Žalite li što se niste ranije vratili u HNL?
– Nešto sam malo razmišljao o tome, ali kroz cijelu karijeru sam se vodio time da mi se sve događa s nekim razlogom. I da je sve ispalo kako je trebalo biti. Zašto? Ne znam, time si ne razbijam glavu. Tako mi je bilo i s ozljedama, čim mi se dogodila prva, nisam se puno zamarao time, inače bih se ubio od razmišljanja, a sve za – ništa.
Jeste li pričali sa Zlatkom Dalićem, što izbornik očekuje od vas u ovim utakmicama?
– Ne znam ništa konkretnije o minutaži i takvim stvarima, ali znam zbog čega sam opet tu. Ako dobim priliku moram stvarati višak na krilnim pozicijama, što više ići “jedan na jedan”, pomagati momčadi u fazi obrane i fazi napada. Sve je jasno.
Vi ste prije pet godina igrali finale Svjetskog prvenstva, pa vas dugo nije bilo u prvom planu. Jeste li često razmišljali o tome?
– Pa i ne baš na taj način, ali znalo mi je proći kroz glavu kako sam igrao finale Svjetskog prvenstva. Dok ste na velikom turniru idete korak po korak, razmišljate o svakoj utakmici u skupini, pa osmini finala, četvrtfinalu, polufinalu… I onda vam nastup u finalu izgleda nekako normalno, ali to – nije normalno. Nije baš normalno igrati finale SP-a. Kad razmislite i vidite koliko je malo nogometaša u povijesti zaigralo u takvu utakmicu, to vam konačno postane “wooow”. Obuzme vas veliki ponos, bude vam veliki motiv za dalje.
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
Stvarno je posebna stvar igrati finale Svjetskog prvenstva.
Kako vam je bilo pratiti pohod “vatrenih” na svjetsku broncu u Kataru?
– Uh, drugačije je, haha. Gledate, nervirate se i ne možete ništa. Pratite se i živcirate kao svaki drugi navijač, bez obzira igrali oni nekada nogomet ili ne. Potpuno je drugačiji osjećaj nego kad ste “iznutra” dio te priče.
Biste li mijenjali što u svojoj karijeri? Neki potez odradili drugačije?
– Sada ne bih, baš ništa. Onako najiskrenije. OK, da ste me ranije pitali za neke pojedinačne poteze, možda bih tada nešto mijenjao, ali baš kako sam rekao – sve se dogodilo s nekakvim razlogom. I sve je moralo biti tako zbog neke veće i šire slike, tako barem ja razmišljam.
Evo pitat ćemo vas ovako konkretno, dinamovci najviše pričaju o trenutku kad ste umjesto povratku u Dinamo izabrali odlazak na posudbu u Anderlecht. To se nekako najviše provlači, najviše komentira. Bi li bilo bolje da ste tada došli u Dinamo?
– Hmmm, nije bilo tada to baš tako konkretna ponuda kako se pričalo. Već sam rekao da nisam imao najbolji osjećaj uoči odlaska na nekoliko zadnjih posudbi, recimo da ni sam nisam osjećao kako je to “to”. I da su te neke, isključivo moje odluke, bile malo isforsirane. Za Rijeku sam se odlučio bez ikakvih sugestija, imao sam jako dobar osjećaj oko dolaska na Rujevicu, imam ga i dalje.
Vratimo se malo derbiju na Rujevicu, završilo je 2-2.
– Dinamo je dominirao na početku, mi smo bili bolji kasnije. I kad se sve zbroji, taj remi je nekako realan ishod. Drago mi je što smo brzo nakon mog velikog promašaja glavom zabili gol, pojeo bih se da nas je to koštalo. I stvarno mi je laknulo kad je Selahi zabio za 1-1.
Naslov? Ne bi to bilo nevjerojatno
Kako ste se snašli u Rijeci?
– Uživam. Imamo lijepu podršku s tribina, svi su me u Rijeci dobro prihvatili. Stadion je skoro stalno pun, na našim utakmicama je baš ona prava nogometna atmosfera. I doista uživam na Rujevici.
Je li moguće da Rijeka ove sezone postane prvak Hrvatske?
– Moguće je, sve je moguće. I puno nevjerojatnije stvari su se događale u nogometu. Ne mislim da bi ovo bilo tako nevjerojatno, ali nema smisla stavljati teret na našu momčad. Stvarno smo mladi, a do kraja prvenstva je previše utakmica. I neću još davati nikakve prognoze. Nitko ne zna hože li neka momčad dobiti ili izgubiti tri utakmice u nizu, sve je moguće. I zbog toga je prerano za bilo kakve prognoze – završio je Pjaca.
