Nije lako ove sezone navijačima, držimo se nogometnih. U Europi su krahirali svi, iako Dinamo još igra u nekakvoj ligi, ostali su odavno ispali. Većinom su na to i navikli. U prvenstvu isto nekima, možemo istaknuti samo Dinamo, na Hajduk smo navikli, baš i ne ide. Navijačima Rijeke trenutačno nije toliko teško.
No ostalima se uglavnom ove sezone diže kosa na glavi kako im klubovi igraju, a pritom mislim ponajviše na Dinamo, Hajduk i Osijek. I nije lako gledati tu muku u prijenosu, treba puno živaca za to što gledamo. I onda u ionako teškoj situaciji tu su televizijski komentatori. Ovi s nacionalnih televizijskih kuća još nekako, ali ostatak…
Foto: Dreamstime
Utakmica ima stvarno puno, svašta se prenosi, no neke je baš teško slušati, možda i teže nego gledati loš nogomet. Ne trebamo pretjerano daleko u prošlost da se prisjetimo, recimo, oba Sušeca, pa pokojnog Borisa Mutića ili dvojca koji je uveseljavao naciju, Željka Velu i Srećka Bogdana… Dojam je da su imali više znanja, umijeća, jednostavno su bili bolji. Nisu tupili kako to zna biti danas s gomilom podataka. OK, neki jesu dobri i zanimljivi, nesvakidašnji, ali prečesto s njima pretjeruju pa opterećuju slušatelje ionako opterećene lošim igrama klubova za koje navijaju.
Foto: Borna Filić/Pixsell
O nekim novim izrazima koje uvode ne treba trošiti riječi. Teško ih je ponoviti jer ih je još teže zapamtiti, ali oni uporno “peglaju” po njima i paraju uši. Nerijetko se dogodi, kad se utakmice gledaju u kafićima, da namjerno isključe ton, pa gledaju utakmice bez komentara. Koji put je tako zaista lakše, a često i bolje.
Da nije bilo tako, ne bih čuo komentar dvaju nešto starijih gospodina, a bilo je to onog dana kad je Dinamo pobijedio Chelsea. Uglavnom, kad je Oršić zabio za 1-0, jedan od gospode je to prokomentirao: ‘Ovo je dobro, sad se Chelsea mora otvoriti’…
