Za sat vremena iz Kaira kreće i treća skupina hrvatskih državljana iz Gaze. Stižu u Zagreb tijekom sutrašnjeg dana, a prije polijetanja su se fotografirali s hrvatskim veleposlanikom u Egiptu Tomislavom Bošnjakom i zaposlenicama veleposlanstva koji su im pomagali u postupku evakuacije i nakon dolaska u Egipat te su im osigurali prijevoz do Zagreba.
Riječ je o obitelji Elydy s kojom su 24sata neprestano u kontaktu.
Iako su prvotno trebali živjeti u Osijeku, obitelj sa šestero djece će ipak u prvo vrijeme živjeti u Vukovaru.
Esame Elydy je ujedno hrvatski branitelj te je tri godine proveo u Domovinskom ratu braneći Hrvatsku.
Podsjetimo, 24sata su ekskluzivno razgovarala s njegovom najstarijom, 20-godišnjom kćeri Batoul.
‘Bilo mi je vrlo teško bez tate’
– Svima će nam trebati mnogo vremena da se oporavimo od ovoga što smo doživjeli za to vrijeme. Imala sam mnogo snova, uključujući onaj da završim sveučilišni studij i postanem medicinska sestra, ali moj san je uništen. Završila sam prvu godinu faksa i bila na drugoj, no sad je izraelska vojska uništila moje sveučilište tijekom rata. Vrlo se loše osjećam, izjavila je ekskluzivno za 24sata 20-godišnja Batoul Elydy, koja je u četvrtak navečer s majkom, sestrama i bratom stigla u Egipat.
Na granici su proveli cijeli dan, a u Kairo su stigli u petak u 3 ujutro. Sreću im je najviše izazvalo to što su ponovno bili s ocem, koji je, kako smo prije pisali, bio u Egiptu, kamo je netom prije rata došao produljiti hrvatsku putovnicu, ali nakon rata više nije mogao prijeći granicu s Gazom.
– Bilo nam je vrlo teško bez tate, bili smo u ratu i njegova prisutnost tad nam je itekako trebala. Najteže nam je bilo kad se moj 11-godišnji bratić igrao u školskom dvorištu i kad ga je pogodio komadić gelera u glavu. Dotrčali smo mu pomoći, on je govorio ‘Neću umrijeti, ne želim umrijeti’, a ja sam ga držala i tješila. Rekla sam mu da neće umrijeti i da će brzo ići u bolnicu, gdje će mu pomoći. Spasili su ga. To mi je bilo vrlo teško – kazala nam je.
Planovi za budućnost
Njezin otac Esame Elydy u Hrvatskoj je živio od 1985. do 2000. godine. On nam je opisao što je njegova obitelj proživjela tijekom rata i što sad planiraju. Volio bi, dodaje, da mu kćeri mogu završiti fakultet. Batoul je, kako smo naveli, upisala fakultet za medicinsku sestru, a druga kći studira informatiku.
– U Gazu sam se vratio 2000. godine. Do tada sam bio u Hrvatskoj, tako da sam dobio i hrvatsko državljanstvo, a od početka Domovinskog rata pa sve do 1994. godine bio sam na ratištu, bio sam u Zboru narodne garde i branio Hrvatsku. Dakle, doživio sam rat, ali u njemu nije bilo bombardiranja civila, kao što se sad napada Gazu, u kojoj umire na tisuće nevinih civila. Od Gaze su napravili groblje, ljudi umiru svaki dan. Zašto oni moraju umrijeti? – pita se Elydy.
U Gazu se vratio prije 23 godine kako bi skrbio o majci. U međuvremenu se, otkriva nam, ondje i oženio te dobio djecu.
– Kad sam se vratio mami, ubrzo sam se oženio, supruga mi je iz Gaze i rodila nam se najstarija kći. Nakon šest godina ponovnog života u Gazi pokušao sam se vratiti u Hrvatsku. Dakle, punih 17 godina sam se sa svojom obitelji pokušavao vratiti, no nisam imao novca, a uz to smo još bili opkoljeni. Morao sam platiti veliki iznos kako bih uspio srediti preseljenje u Hrvatsku, to je bilo mučenje jer se u Gazi ne može baš zaraditi, nema puno posla. Znao bih raditi svakakve poslove kako bih zaradio za mjesec dana svega 100 dolara. U Gazi je oduvijek vladalo takvo siromaštvo. Ja sam bio u kontaktu i s hrvatskim veleposlanstvom u Tel Avivu. I napokon, prije malo više od mjesec dana, uspio sam prijeći granični prijelaz Rafah i doći do hrvatske ambasade u Egiptu da produljim hrvatsku putovnicu. No onda se dogodio ovaj rat te sam od tada u Egiptu i nisam mogao do svoje obitelji – ispričao nam je Elydy koji je sretan jer je sad napokon zajedno s njima, a s druge strane tužan zbog svega što se događa u Gazi u kojoj su ostali bez prijatelja i doma.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
Za sat vremena iz Kaira kreće i treća skupina hrvatskih državljana iz Gaze. Stižu u Zagreb tijekom sutrašnjeg dana, a prije polijetanja su se fotografirali s hrvatskim veleposlanikom u Egiptu Tomislavom Bošnjakom i zaposlenicama veleposlanstva koji su im pomagali u postupku evakuacije i nakon dolaska u Egipat te su im osigurali prijevoz do Zagreba.
Riječ je o obitelji Elydy s kojom su 24sata neprestano u kontaktu.
Iako su prvotno trebali živjeti u Osijeku, obitelj sa šestero djece će ipak u prvo vrijeme živjeti u Vukovaru.
Esame Elydy je ujedno hrvatski branitelj te je tri godine proveo u Domovinskom ratu braneći Hrvatsku.
Podsjetimo, 24sata su ekskluzivno razgovarala s njegovom najstarijom, 20-godišnjom kćeri Batoul.
‘Bilo mi je vrlo teško bez tate’
– Svima će nam trebati mnogo vremena da se oporavimo od ovoga što smo doživjeli za to vrijeme. Imala sam mnogo snova, uključujući onaj da završim sveučilišni studij i postanem medicinska sestra, ali moj san je uništen. Završila sam prvu godinu faksa i bila na drugoj, no sad je izraelska vojska uništila moje sveučilište tijekom rata. Vrlo se loše osjećam, izjavila je ekskluzivno za 24sata 20-godišnja Batoul Elydy, koja je u četvrtak navečer s majkom, sestrama i bratom stigla u Egipat.
Na granici su proveli cijeli dan, a u Kairo su stigli u petak u 3 ujutro. Sreću im je najviše izazvalo to što su ponovno bili s ocem, koji je, kako smo prije pisali, bio u Egiptu, kamo je netom prije rata došao produljiti hrvatsku putovnicu, ali nakon rata više nije mogao prijeći granicu s Gazom.
– Bilo nam je vrlo teško bez tate, bili smo u ratu i njegova prisutnost tad nam je itekako trebala. Najteže nam je bilo kad se moj 11-godišnji bratić igrao u školskom dvorištu i kad ga je pogodio komadić gelera u glavu. Dotrčali smo mu pomoći, on je govorio ‘Neću umrijeti, ne želim umrijeti’, a ja sam ga držala i tješila. Rekla sam mu da neće umrijeti i da će brzo ići u bolnicu, gdje će mu pomoći. Spasili su ga. To mi je bilo vrlo teško – kazala nam je.
Planovi za budućnost
Njezin otac Esame Elydy u Hrvatskoj je živio od 1985. do 2000. godine. On nam je opisao što je njegova obitelj proživjela tijekom rata i što sad planiraju. Volio bi, dodaje, da mu kćeri mogu završiti fakultet. Batoul je, kako smo naveli, upisala fakultet za medicinsku sestru, a druga kći studira informatiku.
– U Gazu sam se vratio 2000. godine. Do tada sam bio u Hrvatskoj, tako da sam dobio i hrvatsko državljanstvo, a od početka Domovinskog rata pa sve do 1994. godine bio sam na ratištu, bio sam u Zboru narodne garde i branio Hrvatsku. Dakle, doživio sam rat, ali u njemu nije bilo bombardiranja civila, kao što se sad napada Gazu, u kojoj umire na tisuće nevinih civila. Od Gaze su napravili groblje, ljudi umiru svaki dan. Zašto oni moraju umrijeti? – pita se Elydy.
U Gazu se vratio prije 23 godine kako bi skrbio o majci. U međuvremenu se, otkriva nam, ondje i oženio te dobio djecu.
– Kad sam se vratio mami, ubrzo sam se oženio, supruga mi je iz Gaze i rodila nam se najstarija kći. Nakon šest godina ponovnog života u Gazi pokušao sam se vratiti u Hrvatsku. Dakle, punih 17 godina sam se sa svojom obitelji pokušavao vratiti, no nisam imao novca, a uz to smo još bili opkoljeni. Morao sam platiti veliki iznos kako bih uspio srediti preseljenje u Hrvatsku, to je bilo mučenje jer se u Gazi ne može baš zaraditi, nema puno posla. Znao bih raditi svakakve poslove kako bih zaradio za mjesec dana svega 100 dolara. U Gazi je oduvijek vladalo takvo siromaštvo. Ja sam bio u kontaktu i s hrvatskim veleposlanstvom u Tel Avivu. I napokon, prije malo više od mjesec dana, uspio sam prijeći granični prijelaz Rafah i doći do hrvatske ambasade u Egiptu da produljim hrvatsku putovnicu. No onda se dogodio ovaj rat te sam od tada u Egiptu i nisam mogao do svoje obitelji – ispričao nam je Elydy koji je sretan jer je sad napokon zajedno s njima, a s druge strane tužan zbog svega što se događa u Gazi u kojoj su ostali bez prijatelja i doma.
[/gpt
