Sergej Jakirović cijelu je utakmicu skakao u svome prostoru i dovikivao igračima, a nakon što je Viktoria Plzen povela, smrknulo mu se lice. Nervozno je šetao uz aut liniju, nadao se nekom ludom preokretu, ali Dinamo je doživio četvrti poraz u posljednjih pet utakmica. Viktoria je slavila 1-0 na Maksimiru u 3. kolu Konferencijske lige.
Nakon poraza od Ballkanija je izjavio kako mora razmisliti hoće li ostati na klupi, no ovaj put nije ni dao ni naznake da bi mogao otići. Djelovao je šokirano i pomalo izgubljeno, no najavio je kako će u petak voditi trening. Osim ako uprava do tada ne odluči drugačije.
Plašite li se za poziciju?
– Ne znam, to je pitanje za upravu i klub. Imamo trening sutra u 11 sati, nastavljam raditi posao, teška je situacija to se vidi. Koliko god pričao i razgovarao s igračima, želim da uživaju i da se nadigravaju. Vidim u nekim reakcijama da je možda preveliki pritisak njima, ja ga želim preuzeti na sebe. Znam što se očekuje od Dinama, samo pobjede, ali to sada nije dovoljno. U teškoj smo situaciji, gol kao da je začaran. Prvi put ili drugi put kad nam suparnik dođe do gola, odmah primimo gol – rekao je Jakirović pa se osvrnuo na utakmicu.
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
– Očekivano tvrda utakmica kao što smo u pripremi to najavljivali. Prvo poluvrijeme nisam bio zadovoljan protokom lopte, nismo lagano rješavali njihov presing. Nismo dobro napadali dubinu, tu su nas kontrolirali. Zaprijetili smo samo iz prekida preko Bulata. I preko jedne oduzete lopte Baturine. U nastavku smo dobro kontrolirali situaciju do šanse Vidovića, odradili smo to kako smo sve i pripremali, ali nismo zabili. I onda smo nakon jednog kornera napravili naivan penal, po meni je to prelagani kontakt. Iako je sudac bio dobar. Pokušali smo zamjenama, s dva napadača, probali smo nešto mijenjati, ali nismo izradili šanse da ih stavimo pod pritisak. Čestitam im na pobjedi –
Imate li snage za veliki preokret na klupi Dinama?
– Imam snage, znam kad sam dolazio, znao sam gdje dolazim. Krenuli smo dobro izuzev poraza u Pragu, ali cijeli rujan smo riješili s pobjedama. Naši problemi su krenuli prije Astane kad su nas napale ozljede. Nisam mogao toliko vjerovati da će nam Bruno toliko nedostajati, on je klasa. Za Europu i čini suigrače boljima. Ne znam zašto to utječe toliko na dečke, ali ne ide. Imam energije, ne razmišljam o ostavci. To znači da bi pobjegao, to neću i ne želim napraviti. Vidim da me momčad slijedi, dečki daju sve od sebe, ali to nije dovoljno. Valjda je mentalna blokada, treba pričati s njima. Pokušavamo to i na treninzima, volio bih da smo čvršći i agresivniji, da smo pokretljivi i fluidni, ali to nam ne ide. Kako preokrenuti situaciju? S novim igračima, ubacivat ćemo nove igrače, moramo nešto napraviti, nešto preokrenuti.
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
Zamjerate li sebi na čemu?
– Nedostaje nam samopouzdanja, koliko god ja pričao valjda je dečkima to sve preveliki stres. Mislim da me igrači slijede, u svlačionici bi se iznenadili kako tamo ima malo ega, dečki rade i slušaju. Njima baš ništa ne zamjeram, moram analizirati i sebe i njih. I pokušati s novim snagama.
Navijači su igrače poslije utakmice otjerali od tribine, to se u Maksimiru nije dogodilo desetak godina.
– Dobro to nisam vidio, bio sam u svlačionici. Navijači imaju pravo na kritike, biti nezadovoljni. Oni su uz nas, došli su u velikom broju, žao mi je što smo ih razočarali već nekoliko puta. Napravit ćemo sve da opet budu uz nas, iako su oni takvi i u pobjedi i u porazu.
