U Gazi sam živio 30 godina, a od 2017. živim u Londonu, no cijela moja obitelj, mama, tata, sestre i braća, žive u Gazi, kao i moji ujaci sa svojim obiteljima. Svi imaju djecu. U subotu sam preko prijatelja koji ima taxi firmu u Gazi uspio osigurati tri automobila za svoju obitelj kako bi mogli otići na jug Gaze, gdje žive roditelji moje zaposlenice. Rekli su joj da imaju slobodne dvije velike sobe. Tako sam 20 članova svoje obitelji uspio premjestiti na malo sigurnije mjesto, ispričao je ekskluzivno za 24sata Muhammad Sbaita, poznat i kao Abu Julia, palestinski kuhar i zvijezda društvenih mreža. Poznat je po svojim videima kuhanja, na Facebooku ima 9,6 milijuna pratitelja, a milijuni ga prate i na Instagramu i TikToku.
POGLEDAJTE VIDEO:
Navodi nam kako su i prije živjeli u poprilično opasnoj situaciji, ali nikad nije bilo ovako kao što je sad.
– Normalno ne bi otišli, ali sad su više puta upozoreni na veliku opasnost, ovaj put sam jako uplašen za njih. Mama i sestre se jako boje, mama je u potpunom šoku, kad god čuje zvuk sirene, odmah bježi. Imaju mobitele, ali nemaju struje, nisu imali ni internet. Bratu sam platio telefon da ih mogu zvati. Jutros se nisu javljali pa sam bio potpuno izvan sebe od straha, potom mi je brat javio da je pokušavao pronaći vodu jer u cijelom dijelu Gaze nemaju ni vode ni struje. Pobjegli su pred bombama na jug, ali brat mi je ispričao da se bombardiralo i na jugu. Sad u Gazi nema sigurnog mjesta. U bombardiranju konvoja koji je išao na jug ubijeno je 80 ljudi – rekao nam je Abu Julia.
Kako je bilo prije ovog rata
Život u Gazi, dodaje, nikad nije bio normalan, ali nam je opisao kako je bilo prije ovoga rata koji traje tjedan dana. On je sve do 2017. živio u Gazi, kad je teškom mukom, priča nam, uspio napustiti zemlju.
– ‘Normalnim danom’ se probudim, vidim da opet nema vode. Pogledam mobitel koji sam večer prije stavio puniti, vidim da se nije napunio. Krenem opeglati majicu za posao, ne mogu jer opet nema struje. Odem kod susjede posuditi malo vode, odjenem se i odem na posao. Na putu sam u autu slušao radio, kažu, dvoje Palestinaca ubijeni su na granici Gaze. Tako bi mi tekao dan u ono vrijeme kad sam imao sreće da sam imao posao jer od svoje 20. do 30. godine samo sam ga tri godine uspio imati. Nezaposlenost je oko 65 posto. Nakon posla se vratim doma, nekad ima vode, nekad ne, mamu sam našao u panici jer je čula da su opet ubijeni Palestinci – opisuje nam nekadašnji život u Gazi.
‘2000. smo proizvodili šest milijuna kilograma naranči, pa nam je Izrael uništio zemljišta’
Objašnjava kako stanovnici Gaze ovise o tri izvora električne energije. Jedan im dolazi iz Egipta, drugi iz Izraela, a treći izvor im je u Gazi.
– Gaza ima samo jedan generator, stalno se događa da nam Izrael prekida dotok električne energije, nekad i Egipat, a nekad nemamo dovoljno goriva za napajanje generatora jer nam ga ne daju. Zadnjih 20 godina Izrael nam isključuje struju pa od 24 sata na dan prvo su nam ograničili dotok energije na osam sati dnevno, potom su nam zadnjih sedam godina ograničili na svega četiri sata. Zamislite moju mamu koja se budi u tri ujutro da opere veš i skuha jer je to jedino vrijeme kad imamo struju. Nekad sam se budio u 5 sati da opeglam košulju za posao, potom bih nastavio spavati do 8 i zatim krenuo na posao. Situacija s vodom je takva da morate imati struju kako biste imali vodu jer pumpe za vodu rade na struju. Potom smo razvili sistem s velikim kontejnerima vode na krovu. Kad imate struje, napumpate vodu u te kontejnere i tako imate vodu, ali problem je što se događa da se voda potroši, a tad nema ni struje pa automatski nemate ni vodu – dodaje Abu Julia.
Što se tiče hrane, Palestincima je, kaže, prodaju Izraelci, iako se većina ljudi u Gazi bavi poljoprivredom.
– Sadimo povrće i voće, ali i tu je problem jer su nam Izraelci zadnjih 15 godina uništavali poljoprivredna zemljišta. Gaza je 2000. godine proizvodila šest milijuna kilograma naranči te ih izvozila. Bile su među najboljim narančama u svijetu. Sad godišnje ne proizvedemo ni 100.000 kilograma. Hrane je izuzetno skupa, a preživljavamo zato što su ljudi u Gazi jako velikodušni, mi dijelimo hranu – zaključuje Abu Julia.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
U Gazi sam živio 30 godina, a od 2017. živim u Londonu, no cijela moja obitelj, mama, tata, sestre i braća, žive u Gazi, kao i moji ujaci sa svojim obiteljima. Svi imaju djecu. U subotu sam preko prijatelja koji ima taxi firmu u Gazi uspio osigurati tri automobila za svoju obitelj kako bi mogli otići na jug Gaze, gdje žive roditelji moje zaposlenice. Rekli su joj da imaju slobodne dvije velike sobe. Tako sam 20 članova svoje obitelji uspio premjestiti na malo sigurnije mjesto, ispričao je ekskluzivno za 24sata Muhammad Sbaita, poznat i kao Abu Julia, palestinski kuhar i zvijezda društvenih mreža. Poznat je po svojim videima kuhanja, na Facebooku ima 9,6 milijuna pratitelja, a milijuni ga prate i na Instagramu i TikToku.
POGLEDAJTE VIDEO:
Navodi nam kako su i prije živjeli u poprilično opasnoj situaciji, ali nikad nije bilo ovako kao što je sad.
– Normalno ne bi otišli, ali sad su više puta upozoreni na veliku opasnost, ovaj put sam jako uplašen za njih. Mama i sestre se jako boje, mama je u potpunom šoku, kad god čuje zvuk sirene, odmah bježi. Imaju mobitele, ali nemaju struje, nisu imali ni internet. Bratu sam platio telefon da ih mogu zvati. Jutros se nisu javljali pa sam bio potpuno izvan sebe od straha, potom mi je brat javio da je pokušavao pronaći vodu jer u cijelom dijelu Gaze nemaju ni vode ni struje. Pobjegli su pred bombama na jug, ali brat mi je ispričao da se bombardiralo i na jugu. Sad u Gazi nema sigurnog mjesta. U bombardiranju konvoja koji je išao na jug ubijeno je 80 ljudi – rekao nam je Abu Julia.
Kako je bilo prije ovog rata
Život u Gazi, dodaje, nikad nije bio normalan, ali nam je opisao kako je bilo prije ovoga rata koji traje tjedan dana. On je sve do 2017. živio u Gazi, kad je teškom mukom, priča nam, uspio napustiti zemlju.
– ‘Normalnim danom’ se probudim, vidim da opet nema vode. Pogledam mobitel koji sam večer prije stavio puniti, vidim da se nije napunio. Krenem opeglati majicu za posao, ne mogu jer opet nema struje. Odem kod susjede posuditi malo vode, odjenem se i odem na posao. Na putu sam u autu slušao radio, kažu, dvoje Palestinaca ubijeni su na granici Gaze. Tako bi mi tekao dan u ono vrijeme kad sam imao sreće da sam imao posao jer od svoje 20. do 30. godine samo sam ga tri godine uspio imati. Nezaposlenost je oko 65 posto. Nakon posla se vratim doma, nekad ima vode, nekad ne, mamu sam našao u panici jer je čula da su opet ubijeni Palestinci – opisuje nam nekadašnji život u Gazi.
‘2000. smo proizvodili šest milijuna kilograma naranči, pa nam je Izrael uništio zemljišta’
Objašnjava kako stanovnici Gaze ovise o tri izvora električne energije. Jedan im dolazi iz Egipta, drugi iz Izraela, a treći izvor im je u Gazi.
– Gaza ima samo jedan generator, stalno se događa da nam Izrael prekida dotok električne energije, nekad i Egipat, a nekad nemamo dovoljno goriva za napajanje generatora jer nam ga ne daju. Zadnjih 20 godina Izrael nam isključuje struju pa od 24 sata na dan prvo su nam ograničili dotok energije na osam sati dnevno, potom su nam zadnjih sedam godina ograničili na svega četiri sata. Zamislite moju mamu koja se budi u tri ujutro da opere veš i skuha jer je to jedino vrijeme kad imamo struju. Nekad sam se budio u 5 sati da opeglam košulju za posao, potom bih nastavio spavati do 8 i zatim krenuo na posao. Situacija s vodom je takva da morate imati struju kako biste imali vodu jer pumpe za vodu rade na struju. Potom smo razvili sistem s velikim kontejnerima vode na krovu. Kad imate struje, napumpate vodu u te kontejnere i tako imate vodu, ali problem je što se događa da se voda potroši, a tad nema ni struje pa automatski nemate ni vodu – dodaje Abu Julia.
Što se tiče hrane, Palestincima je, kaže, prodaju Izraelci, iako se većina ljudi u Gazi bavi poljoprivredom.
– Sadimo povrće i voće, ali i tu je problem jer su nam Izraelci zadnjih 15 godina uništavali poljoprivredna zemljišta. Gaza je 2000. godine proizvodila šest milijuna kilograma naranči te ih izvozila. Bile su među najboljim narančama u svijetu. Sad godišnje ne proizvedemo ni 100.000 kilograma. Hrane je izuzetno skupa, a preživljavamo zato što su ljudi u Gazi jako velikodušni, mi dijelimo hranu – zaključuje Abu Julia.
[/gpt
