U četvrtak bi trebalo početi ispuštanje vode u Tihi ocean iz oštećene nuklearne elektrane Fukushima Daiichi na sjeveroistoku Japana.
Japanska vlada planira ispustiti iz Fukushime u Tihi ocean više od 1.3 milijuna tona vode od kiše, podzemnih voda i vode za hlađenje reaktora u kojima je počela fuzija nakon razornog tsunamija 2011. koji je poharao sjeveroistočni dio obale zemlje.
Milijun i pol kubnih metara vode puštat će se trideset godina
Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković, objašnjava kako je čitava japanska operacija ispuštanja vode usklađena s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) i provodi se s njim standardima.
“Japan ne radi ništa na svoju ruku i mimo uobičajenih regulativa. Ispuštanje oko milijun i pol kubnih metara vode trajat će dugi period – gotovo trideset godina – i odvijat će se postupno. I to tako da radioaktivnost ne bude povećana u odnosu na prirodnu radioaktivnost mora”, rekao je Tonči Tadić za 24sata.
Radioaktivnost bi se, dodaje, trebala povećati za više od jedne desetinke postotka, odnosno, o 0, 1 posto.
“U nuklearki je, osim kišnice, bilo i vode koja je korištena za hlađenje reaktora, kao i vode s kojom su ga polijevali. Ta je voda tekla u podzemlje gdje su se ispirali radionuklidi”, dodaje Tadić i podsjeća kako je japanska vlada nakon eksplozije reaktora 2011. formirala sustav za pročišćivanje vode.
Radioaktivnost neće biti veća od one prirodne
“Crpili su vodu iz podzemlja, dnevno oko 800 kubnih metara vode. I taj je sustav ALPS uspio ‘razbiti’ sve radionuklide osim tricija. Voda u kojoj je tricij skupljena i čini oko tih milijun i pol do dva kubika vode koje planiraju ispustiti”, objašnjava.
Japan tu vodu ispušta baš sada, tvrdi, jer je prošlo dvanaest godina što je, kaže, vrijeme poluraspada tricija unutar kojeg se radioaktivnost smanjila za pola.
Razina tricija pratit će šesnaest kontrolnih točaka
“Tricij je vrsta vodika koji je inače gorivo za fuziju i neželjeni je produkt rada reaktora. U tijeku ove operacije koju je testirala IAE, postavljeno je, na njihovo inzistiranje, čak 16 kontrolnih točaka kod mjesta ispusta. A sama ispuštanja bit će na dubini od jednog kilometara”, izjavio je.
Teoretski, ne postoji šansa da ta voda napravi štetu jer će se, ispuštati postupno i postupak će trajati tri desetljeća. Dnevno bi se, prema najavama Tepca, operatera Fukushime, trebalo ispustiti oko petsto tisuća lita vode,
“Ne bi trebala povećati radioaktivnost moru u odnosu koje ono samo već ima. U svakoj morskoj vodi postoji otopljeni uran. Sada je cilj da s umjetno stvorenom radioaktivnošću ne povećate onu prirodnu”, objašnjava.
“Neka se Kina zapita koliko oni tricija ispuštaju”
Najveću paniku, napominje, zbog ove japanske operacije rade susjedne zemlje osobito Kina.
“Japanski susjedi, posebno Kina, trebali bi se zapitati koliko oni zaista ispuštaju tricija, kada već kritiziraju Japan”, rekao je.
Osim toga, u Japanu prosvjeduju ribari koji su imali velike probleme tijekom prve eksplozije zbog čega su godinama imali zabranu izlova uz dio istočne obale.
“Japanska vlada komunicira s vodstvom tamošnje Federacije ribarskih zadruga. Ako bi, u nekom slučaju, što je vrlo teško, došlo do povećanja tricija, on može ugroziti ribe, ali ne na način na koji je to predviđeno”, dodaje.
Nakon eksplozije i tsunamija, Japan je, podsjeća, uspostavio poseban sustav za pročišćavanje voda i skladištiti vodu s tricijem i to prije nego su pročistili ove druge.
Podzemne brane od leda
“Izgradili su podzemnu branu od leda, odnosno zamrzivače tla do dubine nekoliko desetaka metara i tako osigurali da se vode s brda ne miješaju s podzemnim vodama i da isprana voda od radioaktivnosti ne ide u mora. Tako da podzemne vode ne dolaze ispod nuklearke”, rekao je.
Dosadašnje studije su, napominje Tadić, pokazale da nije bilo nikakvih ekstremnih situacija u vrijeme kada je ispuštanje bilo daleko veće nego sada.
“Tricij će za dvanaest godina pasti na polovicu vrijednosti od sadašnjih i to će predstavljati zanemarivu količinu”, rekao je za 24sata Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
Source link
[gpt3]rewrite this content and keep HTML tags 
U četvrtak bi trebalo početi ispuštanje vode u Tihi ocean iz oštećene nuklearne elektrane Fukushima Daiichi na sjeveroistoku Japana.
Japanska vlada planira ispustiti iz Fukushime u Tihi ocean više od 1.3 milijuna tona vode od kiše, podzemnih voda i vode za hlađenje reaktora u kojima je počela fuzija nakon razornog tsunamija 2011. koji je poharao sjeveroistočni dio obale zemlje.
Milijun i pol kubnih metara vode puštat će se trideset godina
Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković, objašnjava kako je čitava japanska operacija ispuštanja vode usklađena s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) i provodi se s njim standardima.
“Japan ne radi ništa na svoju ruku i mimo uobičajenih regulativa. Ispuštanje oko milijun i pol kubnih metara vode trajat će dugi period – gotovo trideset godina – i odvijat će se postupno. I to tako da radioaktivnost ne bude povećana u odnosu na prirodnu radioaktivnost mora”, rekao je Tonči Tadić za 24sata.
Radioaktivnost bi se, dodaje, trebala povećati za više od jedne desetinke postotka, odnosno, o 0, 1 posto.
“U nuklearki je, osim kišnice, bilo i vode koja je korištena za hlađenje reaktora, kao i vode s kojom su ga polijevali. Ta je voda tekla u podzemlje gdje su se ispirali radionuklidi”, dodaje Tadić i podsjeća kako je japanska vlada nakon eksplozije reaktora 2011. formirala sustav za pročišćivanje vode.
Radioaktivnost neće biti veća od one prirodne
“Crpili su vodu iz podzemlja, dnevno oko 800 kubnih metara vode. I taj je sustav ALPS uspio ‘razbiti’ sve radionuklide osim tricija. Voda u kojoj je tricij skupljena i čini oko tih milijun i pol do dva kubika vode koje planiraju ispustiti”, objašnjava.
Japan tu vodu ispušta baš sada, tvrdi, jer je prošlo dvanaest godina što je, kaže, vrijeme poluraspada tricija unutar kojeg se radioaktivnost smanjila za pola.
Razina tricija pratit će šesnaest kontrolnih točaka
“Tricij je vrsta vodika koji je inače gorivo za fuziju i neželjeni je produkt rada reaktora. U tijeku ove operacije koju je testirala IAE, postavljeno je, na njihovo inzistiranje, čak 16 kontrolnih točaka kod mjesta ispusta. A sama ispuštanja bit će na dubini od jednog kilometara”, izjavio je.
Teoretski, ne postoji šansa da ta voda napravi štetu jer će se, ispuštati postupno i postupak će trajati tri desetljeća. Dnevno bi se, prema najavama Tepca, operatera Fukushime, trebalo ispustiti oko petsto tisuća lita vode,
“Ne bi trebala povećati radioaktivnost moru u odnosu koje ono samo već ima. U svakoj morskoj vodi postoji otopljeni uran. Sada je cilj da s umjetno stvorenom radioaktivnošću ne povećate onu prirodnu”, objašnjava.
“Neka se Kina zapita koliko oni tricija ispuštaju”
Najveću paniku, napominje, zbog ove japanske operacije rade susjedne zemlje osobito Kina.
“Japanski susjedi, posebno Kina, trebali bi se zapitati koliko oni zaista ispuštaju tricija, kada već kritiziraju Japan”, rekao je.
Osim toga, u Japanu prosvjeduju ribari koji su imali velike probleme tijekom prve eksplozije zbog čega su godinama imali zabranu izlova uz dio istočne obale.
“Japanska vlada komunicira s vodstvom tamošnje Federacije ribarskih zadruga. Ako bi, u nekom slučaju, što je vrlo teško, došlo do povećanja tricija, on može ugroziti ribe, ali ne na način na koji je to predviđeno”, dodaje.
Nakon eksplozije i tsunamija, Japan je, podsjeća, uspostavio poseban sustav za pročišćavanje voda i skladištiti vodu s tricijem i to prije nego su pročistili ove druge.
Podzemne brane od leda
“Izgradili su podzemnu branu od leda, odnosno zamrzivače tla do dubine nekoliko desetaka metara i tako osigurali da se vode s brda ne miješaju s podzemnim vodama i da isprana voda od radioaktivnosti ne ide u mora. Tako da podzemne vode ne dolaze ispod nuklearke”, rekao je.
Dosadašnje studije su, napominje Tadić, pokazale da nije bilo nikakvih ekstremnih situacija u vrijeme kada je ispuštanje bilo daleko veće nego sada.
“Tricij će za dvanaest godina pasti na polovicu vrijednosti od sadašnjih i to će predstavljati zanemarivu količinu”, rekao je za 24sata Tonči Tadić, nuklearni fizičar s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.
[/gpt
