Sportski direktor Hajduka Mindaugas Nikoličius gostuje u programu Hajdukove klupske televizije. Govorit će o početku sezone, aktualnim rezultatima te očekivanjima do kraja prijelaznog roka, kako kada su u pitanju ulazni, tako i izlazni transferi, poput Vuškovića, Žapera, Perišića. Ponovio je kako Hajduk pomno prati situaciju na tržištu te će u skladu s potrebama i reagirati.
– Puno sam bolje kad smo potpisali nekoliko igrača. Za mene je ovo teško razdoblje, svi su na odmoru, a ja sada najviše radim, nekad ne spavam zbog stresa jer želiš što više ostvariti što si zamislio, imaš pritisak dovođenja igrača što prije. Posao nije jednostavan, bitno je dovesti igrače, ali i da se on što prije uklopi u veliku sredinu kao što je Hajduk. Mediji često poentiraju jesu li prinove ili pojačanja, to je pomalo podcjenjivanje našeg rada. Ne znači da će neko veliko ime uspjeti, a neko manje poznato ime uspije. Ulažemo puno truda, neki igrači koji su završili u Hajduku praćeni su po godinu, dvije, tri… Po meni je dobar sportski direktor koji od deset dovedenih igrača dovede šest – sedam dobrih. Pogotovo je teško u Hajduku, čiji je dres težak, sredina ima velika očekivanja…Puno je faktora da igrač bude uspješan ili ne – započeo je sportski direktor ‘bilih’.
POGLEDAJTE VIDEO: Sažetak utakmice Hajduk – Rijeka (1-0)
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
Dobro govorite naš jezik, koliko vam je trebalo?
– Pričam ruski, malo i poljski, nije bilo toliko teško, prijelomni moment je kad sam došao u Split. U Zagrebu sam više pričao engleski, ali kad sam došao ovdje svi su sa mnom pričali na hrvatskom i nisam imao izbora. Moja žena je jedina pričala na engleskom, ali i djeca i ona sada smo na hrvatskom. U početku nije bilo lako, kad me žena prvi put dovela roditeljima bio je to šokantan moment to nepoznavanje jezika. Normalno je poštovati prema državi u kojoj radiš da pričaš jezik zemlje u kojoj radiš.
Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL
Dolazite iz zemlje i grada koji su poznati po košarci.
– Odrastao sam u kraju u kojem ima puno hotela, a vlasnik tih hotela je imao klub u Škotskoj. Kada je vidio moju ljubav prema nogometu i koliko znam, on me uzeo pod svoje i dao mi priliku. Bio sam jako mlad, 21 godina, ali kad sam došao u Škotsku on je uzeo direktora koji je vodio Glasgow Rangerse 20 godina, od njega sam puno naučio. Te 2.5 – 3 godine je bilo izazovno, puno sam naučio, pogotovo kako ne treba raditi… To je bila škola u kojoj sam puno naučio, to je bio ozbiljan temelj. Magistrirao sam pravo ali uvijek sam želio raditi u nogometu. Nakon Škotske sam se vratio u Litvu, “vratiti dug”… U Žalgirisu je bilo jako teško stanje, čak su ultrasi osnovali i drugi klub. Radili smo na projektu ozbiljnog Žalgirisa, na koji će navijači biti ponosni, ispalo je na koncu bolje od očekivanja, napravili smo fuziju s tim navijačkim klubom i sada klub jako dobro funkcionira sa stabilnim budžetom… Kad sam bio u Žalgirisu osvojili smo 15 trofeja.
Kako Litvanci gledaju na Hrvate?
– Hrvati se jako brzo adaptiraju na našu ligu, nema toliko pritiska, nema toliko medija i navijača, tamo se čekaju europske utakmice i osvajanje prvenstva. Ja sam doveo Švrljugu, Grgurevića, puno nogometaša. Jako je tamo ugodno živjeti i igrati ali nema nogometnog ambijenta koji svi želimo.
Kad ste odlučili da je Hrvatska vaša nova destinacija?
– Kad sam se zasitio i tražio iskorak. Ja sam tri puta odlazio jer nisam želio biti u komfort zoni, da nema izazova, da ne ideš naprijed. Tako sam iz Žalgirisa koji je igrao Ligu prvaka otišao u Hrvatsku u klub iz druge lige. Moja motivacija je napredak, to je jedino bitno, jako sam zahvalan ljudima koji su mi dali priliku, klub koji sam zatekao i ostavio nije isti. Kada sam otišao ponosan sam što je Gorica ozbiljan klub u hrvatskim okvirima. Doveli smo neke igrač ekoji swu napravili velike transfere, kao što je Atiemwen, Lovrić, a ja sam najviše ponosan na Kristijana Kahlinu, koji je bio kapetan, on je bio 50% momčadi, čovjek koji je radio dobre stvari za klub, držao svlačionicu… Nije slučajno da je on napravio transfere u Ludogorec, pa u MLS. Ili recimo Čaglja kojeg sam zatekao u Gorici, koji je donio dosta toga srcem…
Uskoro opširnije…
