Prije nešto više od sto godina satovi koji svijetle u mraku bili su velika novost – brojčanici, prekriveni posebnom fluorescentnom bojom, svijetlili su cijelo vrijeme i nije ih bilo potrebno puniti na sunčevoj svjetlosti. Izgledalo je kao magija, što je rezultiralo popularnošću tog dizajna, a onda i otvaranjem brojnih radnih mjesta.
Jedna od prvih tvornica za proizvodnju tog tipa satova otvorena je u New Jerseyju 1916. godine, u kojoj je zaposleno oko 70 žena. Nakon toga mnoge su slične tvornice otvorene diljem SAD-a, bio je to izuzetno dobro plaćen, gotovo glamurozan posao, mnoge su htjele raditi upravo to.
POGLEDAJTE VIDEO:
Za delikatan zadatak nanošenja boje na malene brojčanike i kazaljke, žene su dobile upute da špic na kistu naprave usnama kako bi bio što više ušiljen, jer posao je bio delikatan. No, nisu tada znali da je ta fluo boja radioaktivna – sadržavala je radij otkriven 20 godina ranije, čija svojstva u to doba nisu još bila razjašnjena. Tako da su radij svakim porezom kista žene zapravo unosile u organizam.
No, ne samo da se nije znao radijev loš utjecaj na organizam, već su ga promovirali kao – lijek.
Radij su otkrili dobitnica Nobelove nagrade Marie Curie i njezin suprug Pierre 1898. godine te se ubrzo počeo koristiti kao lijek protiv raka.
– Budući da je kao lijek bio uspješan, nekako je postao svemoćni tonik za zdravlje, koji se uzima na isti način kao što mi danas uzimamo vitamine – ljudi su bili fascinirani njegovom snago – izjavila je Kate Moore, autorica ‘The Radium Girls’ za cnn.
Nastala je od svega toga prava modna ludnica, ali i lifestyle popularnost radija – postao je aditiv aditiv u brojnim svakodnevnim proizvodima, od paste za zube do kozmetike, pa čak i hrane i pića. Jedan takav pripravak, nazvan Radithor, bila je jednostavno destilirana voda s malim količinama tvari otopljene u njoj. Neobično reklamiran kao ‘lijek za žive mrtvace’ i ‘vječno sunce’, obećavao je da će se uhvatiti u koštac s raznim bolestima od artritisa do gihta.
– Ljudi su znali da radioaktivnost oslobađa energiju. No, nisu uvidjeli kako bi dodavanje energije njihovim tijelima moglo biti štetno – istaknuo je Timothy Jorgensen, stručnjak za zračenje na Sveučilištu Georgetown i autor knjige ‘Čudan sjaj: Priča o zračenju’.
Proizvodi s radijem korišteni su za sve bolesti za koje se smatralo da je glavni uzrok nedostatak energije – od uobičajenog umora do impotencije.
No, istina je bila potpuno drugačija – ne samo da nije bio lijek, već je bio smrtonosan.
Uskoro su počeli problemi, kad je umro sportaš Eben Byers, nakon što je godinama pio bocu Radithora na dan – mediji su pisali o tome kako je ‘voda s radijem djelovala dobro, sve dok mu vilica nije otpala – .
Kada se proguta, radij je posebno opasan.
– Kemijski se ponaša vrlo slično kalciju, a pošto tijelo koristi kalcij za stvaranje kostiju, progutani radij se pogrešno smatra kalcijem i ugrađuje se u kosti. Dakle, glavni zdravstveni rizik od gutanja radija je nekroza kostiju izazvana zračenjem i rak kostiju. Koliko brzo će se razviti ovisi o dozi, ali pri vrlo visokim dozama kojima su djevojke radija bile izložene, samo nekoliko godina – potvrdio je Jorgesen.
Kad su svjetleći satovi početkom 1920-ih postali moderni, svijet je već postajao svjestan rizika radioaktivnosti. Ali trovanje radijacijom nije trenutačno, pa su prošle godine prije nego što je itko od radnika razvio simptome.
– Zapanjujuće je razmišljati o onome što se znalo. Od početka stoljeća znali smo da je radij opasan i da velike količine mogu uništiti ljudsko tkivo. Ali jedna od škakljivih stvari s njim je ta da daje iluziju dobrog zdravlja, jer stimulira crvena krvna zrnca, iako se očito dugoročno trujete – priča Moore.
Radium Girls zapravo su vjerovale da postaju zdravije radeći s novim čudesnim lijekom – najskupljom supstancom na svijetu u to vrijeme, koja je koštala ekvivalent od 2,7 milijuna eura po gramu u današnjem novcu. Bio je to vrlo ekskluzivan posao, a djevojke su u svojim gradovima predstavljane kao umjetnice.
Jedna atraktivna, no zapravo negativna nuspojava bila je ta da bi svjetlucava radioaktivna prašina ispunila zrak kada bi se boja miješala, završavajući na kosi i odjeći. Djevojkama se taj efekt jako sviđao, pa su na posao nosile lijepe haljine u kojima bi kasnije izašle van. Tako su imale svjetlucavu odjeću za izlazak.
Uskoro su neke od Radium Girls počele su razvijati simptome poput umora i zubobolje.
Prva smrt dogodila se 1922. godine, kada je 22-godišnja Mollie Maggia umrla nakon što je navodno godinu dana pretrpjela bol. Iako je u njezinoj smrtovnici pogrešno stajalo da je umrla od sifilisa, zapravo je patila od stanja zvanog ‘radijska čeljust’.
Naime, njezina cijela donja čeljust postala je toliko krhka da ju je njezin liječnik uklonio tako što ju je jednostavno podignuo.
– Radij je uništavao kost i doslovno bušio rupe u čeljustima žena dok su još bile žive – rekao je Moore.
Ipak, trebale su proći još dvije godine prije nego što je tvrtka koja je bila vlasnik tvornice, United States Radium Corporation, uopće poduzela bilo kakvu akciju, kroz neovisnu istragu koja je bila naručena ne radi zdravlja radnica, već – pada poslovanja.
Godine 1925. Grace Fryer, jedna od radnica iz izvorne tvornice u New Jerseyju, odlučila je tužiti kompaniju, no dvije godine nije mogla naći odvjetnika koji bi je htio zastupati. Napokon je podnijela tužbu 1927. godine, zajedno sa četvoricom suradnika te tako dospjela na naslovnice diljem svijeta.
Slučaj, riješen u korist žena 1928., postao je prekretnica u zakonu o opasnostima na radu. U to su vrijeme opasnosti od radija već bile vidljive, tehnika pokazivanja usnama je prekinuta, a radnici su dobili zaštitnu opremu. Više je žena tužilo kompanije za koje su radile, koje su pak uložile žalbe – 1939. Vrhovni sud odbio posljednju žalbu.
Preživjeli su dobili odštetu, a smrtovnice su ispravljene, u pravi uzrok smrti. Uskoro je Uprava za hranu i lijekove zabranila pakiranje proizvoda na bazi radija. Sama radijska boja je na kraju ukinuta i ne koristi se u satovima 1968. godine.
Teško je izračunati koliko je žena imalo zdravstvenih problema zbog unosa radija, ali sigurno se radi o tisućama, kaže Moore. Neki od učinaka osjetit će se tek mnogo kasnije u životu kroz razne oblike raka. Pošto mu za raspadanje treba oko 1600 godina, jednom kad uđe u tijelo, očito ostaje zauvijek.
Naslijeđe Radium Girls živi kroz razne zakone koji se tiču zaštite radnika na radnom mjestu, ali i znanstvenom razumijevanju učinaka radioaktivnosti. Naime, gotovo sve što znamo o zračenju unutar ljudskog tijela, dugujemo njima.
