Normalno je da se ne sjećamo svakog detalja iz djetinjstva, no kod nekih ljudi sjećanja iz mladosti potpuno izostaju. Koji su česti razlozi za to te mogu li se izgubljena sjećanja vratiti, pročitajte u nastavku.
Duga i topla ljeta provedena u igri ili možda vrijeme provedeno s omiljenom bakom su obično sjećanja iz djetinjstva koja najduže ostaju s nama. Dok se neki jasno mogu prisjetiti takvih događaja, drugima su sjećanja iz djetinjstva potpuno u magli te se ne mogu prisjetiti događaja koji su obilježili njihovo djetinjstvo. Postoji više razloga za to, navodi Healthline.
Iako je trauma često uzrok, nije uvijek odgovorna za gubitak sjećanja
Često traumatični događaji mogu natjerati dijete da se mentalno distancira od njih i da ih potisne te ih se ne može prisjetiti ni kasnije u životu. Istraživanje iz 2019. pokazalo je da zlostavljanje može dovesti do takvog potiskivanja sjećanja kod djece jer mozak u tom slučaju na drugačiji način stvara sjećanja. Takva sjećanja s vremenom ipak dolaze na površinu jer trauma ne može potpuno nestati, a žrtve se s vremenom prisjećaju događaja u cijelosti ili u fragmentima.
Sjećanja iz djetinjstva nemaju jak emocionalni značaj
Sjećanja postaju jasnija i duže ih pamtimo ako su povezana uz događaje koji izazivaju snažne emocije, kao što su proslave rođendana, prva ljubav ili putovanje. Mala djeca nemaju potpuno razvijen raspon emocija, a budući da sjećanja iz najranijeg djetinjstva nose manju emocionalnu težinu, lakše blijede kako starite.
Iako vam može biti čudno što se ne možete sjetiti određenih ključnih događaja o kojima su vam pričali roditelji ili starija braća i sestre, izostanak sjećanja se može značajan samo zato što su vam drugi sugerirali da biste ih se trebali sjećati. Možda ste uplašili svoju obitelj kada ste se slučajno sami zaključali u kupaonicu, ali oni se jasno sjećaju što se dogodilo jer su bili dovoljno stari da pridaju emocionalni značaj tom sjećanju. Vi ste možda jednostavno bili zbunjeni ili zabavljeni situacijom.
Normalan kognitivan razvoj može dovesti do gubitka uspomena
U ranom djetinjstvu mozak mora “upiti” mnogo novih informacija jer je sve što napravimo nešto što još nismo prije vidjeli te moramo naučiti kako reagirati i kako se ponašati u kojoj situaciji. Takav kognitivan razvoj uključuje sposobnost pamćenja uputa i događaja tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
Još jedan aspekt kognitivnog razvoja je proizvodnja novih neurona u hipokampusu. Kako se ti neuroni stvaraju, vaš mozak ih uključuje u postojeće putove što je sjajno za razvojni proces, ali nije tako dobro za već formirana sjećanja. Ti isti neuroni mogu potencijalno blokirati rane uspomene ili na neki drugi način ometati sjećanja, iako stručnjaci još nisu sigurni kako se to događa. Istraživanje neuroplastičnosti također jasno pokazuje da se razvoj mozga ne zaustavlja jednom kada dosegnemo odraslu dob, kako su stručnjaci prije vjerovali. Naprotiv, vaš mozak može “restrukturirati” sebe kada vidi potrebu za time da se prilagodi različitim promjenama koje doživljavate tijekom života.
Foto: Pexels
Gledanje fotografija iz djetinjstva može vratiti izgubljena sjećanja
Međutim, kako bi to postigao, potrebno je ukloniti starije neuronske veze koje više ne trebate ili ne koristite. Taj proces, poznat kao sinaptičko obrezivanje, pomaže mozgu da radi učinkovitije. Također vam omogućuje da stvarate nove neuralne veze i pohranjujete nove informacije i sjećanja koja su relevantnija za vaš sadašnji život i razvojni stupanj.
Sjećanja jednostavno nisu trajna
Važno je napomenuti da sjećanja prirodno jednostavno blijede i da čak i sjećanja iz odraslih dana mogu polako nestati. Sposobnost pamćenja događaja raste kako iz djetinjstva ulazimo u adolescentske godine, no tada se i gubi većina sjećanja iz djetinjstva. U tom periodu razvijamo svijest o sebi i osobi koja postajemo. Sjećanja koja stvarate kao tinejdžer postaju ključna komponenta vašeg identiteta, preuzimajući prednost nad sjećanjima koja su nastala kada je identitet bio manje razvijen. Dok rana sjećanja obično imaju najmanji potencijal trajnosti, vaša najjača sjećanja vjerojatno potječu iz tinejdžerskih godina i rane odrasle dobi.
Još jedna stvar koju trebate uzeti u obzir kada se prisjećate djetinjstva je da vaš nedostatak sjećanja može izgledati neobičan samo kada ih uspoređujete s količinom sjećanja koja ste stvorili kao adolescent ili odrasla osoba.
Je li moguće vratiti izgubljena sjećanja?
Izostanak uspomena iz djetinjstva može vas frustrirati, posebno ako imate osjećaj da se kriju negdje duboko ispod površine. Stručnjaci imaju različita mišljenja o tome mogu li zaboravljena sjećanja biti ponovno prizvana, ali neki znanstvenici vjeruju da ta sjećanja nisu potpuno nestala iz vašeg mozga. Ako želite pokušati vratiti sjećanja iz djetinjstva, ovi savjeti vam mogu pomoći:
Razgovarajte o prošlosti – Razgovor o iskustvima koja ste imali i drugim važnim događajima često može pomoći da ih održite. Razgovor s voljenima o događajima kojih se sjećate i postavljanje pitanja mogu pomoći da tim malim trenucima sjećanja dodate više sadržaja.
Gledajte fotografije – Fotografije iz djetinjstva također mogu pomoći vratiti zaboravljena sjećanja.
Posjetite poznate lokacije – Vraćanje u mjesto gdje ste proveli djetinjstvo također može vratiti zaboravljenih sjećanja. Dok hodate po poznatim ulicama i primjećujete nostalgične mirise (miris može biti posebno snažan okidač), možda ćete se prisjećati sličnih trenutaka iz svojih ranih godina.
Nastavite učiti – Cjeloživotno učenje može pomoći ojačati vaš mozak, poboljšavajući pamćenje i druge kognitivne funkcije. Iako treniranje mozga neće nužno pomoći u prisjećanju određenih trenutaka ili događaja, može povećati šanse da zadržite sjećanja koja još uvijek imate.
Možda te zanima…
Je li aseksualnost posljedica traume ili je urođena?
Psiha i seks
