Kao buduću majku, neprestano vas upozoravaju na rizike koji dolaze s porodom. To se dogodilo Krystini Pacheco, rođenoj u Teksasu koja se podvrgnula carskom rezu kako bi dočekala svoju kćer Ameliju. Nije ni slutila da njezin oporavak neće biti tako lak kao što je mislila.
POGLEDAJTE VIDEO:
Krystina je hrabra majka iz Teksasa i nedavno je poželjela dobrodošlicu na svijet svojoj kćeri Ameliji. Srce joj je bilo ispunjeno pri pomisli da će ju konačno držati u naručju i odvesti je kući da se pridruži mužu i sinu.
Nažalost, život je za nju imao druge planove.
Unatoč naizgled beznačajnom porođaju carskim rezom, ubrzo se suočila s iskušenjem opasnim po život koje će testirati njezinu snagu i hrabrost. Njezino potresno iskustvo nakon poroda jasan je primjer koliko brzo stvari mogu krenuti nagore.
Samo dva dana nakon što je otpuštena iz bolnice, Pacheco se nastavila osjećati loše čak i nakon uzimanja lijekova. Osjećala je groznicu, povraćala i imala kratak dah tijekom oporavka od poroda. Mama se osjećala frustrirano i zabrinuto i na kraju je odlučila potražiti liječničku pomoć.
Nakon posjeta liječniku, brzo je prebačena u hitnu pomoć, a kasnije helikopterom u drugu bolnicu zbog pogoršanja stanja. Utvrđeno je da je patila od septičkog šoka, stanja opasnog po život u kojem tijelo agresivno reagira na infekciju. Liječnički tim je krenuo u akciju, znajući da je vrijeme ključno za njezin život. Osjećala je užasan strah da više neće moći vidjeti svoje bebe.
Kako je septički šok hvatao maha, Krystini se zdravlje nastavilo pogoršavati, a stanje je počelo ozbiljno utjecati na njezino srce, pluća i bubrege. Njezina je obitelj, osobito suprug Jacob, razumljivo, bila izbezumljena i duboko zabrinuta.
– Nisu nam htjeli reći koliko je bila blizu smrti, ali moglo se to vidjeti na njihovim licima svaki put kad sam ih pitao – izjavio je Jacob.
Nadalje je dodao da su joj liječnici davali samo 20% šanse za preživljavanje, što je za njega bila zastrašujuća spoznaja.
– Bilo je to zastrašujuće iskustvo za našu obitelj – rekao je, prisjećajući se tjeskobe i neizvjesnosti s kojima su se suočavali u tim teškim vremenima.
Posljednje sjećanje Krystine, prije nego što je pala u nesvijest, bila je molba njezina supruga koju joj je šapnuo u uho.
– Svog muža samo sam mogla čuti kako govori ‘Molim te, vrati nam se, molim te, tvoja te djeca trebaju. Trebam te. Trebam te da budeš ovdje i da mi pomogneš s našim bebama’, to je zadnje čega se sjećam – rekla je mama.
Tijekom njezine hospitalizacije, Jacob je imao dodatnu odgovornost brinuti se za njihovu novorođenu kćer i malog sina. Oslanjao se na podršku obitelji i prijatelja da prebrodi teško vrijeme.
– Bio je to život dan po dan – rekao je.
Pacheco je provela prva dva tjedna na odjelu intenzivne njege primajući tretman. Stanje joj se pomalo popravilo, a liječnici su joj uklonili cijev za disanje, čime je ponovno mogla govoriti. Ovo je bila značajna prekretnica za Krystinu i njezinu obitelj, dajući im tračak nade da će se na kraju oporaviti od svoje bolesti.
– Prvo što mi je rekla bilo je ‘Što mi se dogodilo, jesam li skoro umrla?’ – prisjeća se Jacob.
Proživjeli su teške trenutke suza…, suza tuge, suza radosnica.
– Hrpa emocija nas je preplavila – dodaje suprug.
Krystina se probudila iz inducirane kome i primila poražavajuću vijest da će joj ruke i stopala morati biti amputirane zbog ozljeda uzrokovanih liječenjem na odjelu intenzivne njege.
Bila je to izazovna prepreka koju smatra najtežom u životu.
– Moje ruke i stopala bili su crni – opisuje ozbiljnost svoje situacije. Priznala je da je njezin medicinski tim učinio sve što je mogao kako bi spriječio potrebu za amputacijom, ali šteta je nepovratna. Pacheco je emotivno ispričala kako se osjećala potpuno slomljeno.
Njezino putovanje bilo je jako dugo jer je nakon amputacija prošla niz operacija.
– Svaki dan sam se budila i razmišljala o svojim bebama, i svaki put kad bi otišla na operaciju, mislila sam da moram ići kući da budem sa svojom djecom, pa ako to znači proći kroz još jednu operaciju, onda u konačnici moram proći kroz još jednu operaciju – rekla je.
Oni su bili njezina motivacija broj jedan.
Unatoč izazovima, mama je ustrajala, nepokolebljivom snagom. Trenutačno vježba kod kuće kako bi obnovila fizičku snagu, a uskoro će započeti ambulantnu rehabilitaciju kako bi povećala neovisnost u svakodnevnim zadacima, donosi Bright Side.
– To je tobogan. Neću reći da nemam loših dana, jer ih imam – priznaje.
Iako joj je povratak u obiteljski život donio nove izazove, ona je i dalje zahvalna na mogućnosti da se brine ne samo za svoju djecu nego i za sebe. Ova mala postignuća značajna su za nju i drže je motiviranom dok živi život dan po dan.
– Nije lako, i neće biti lako…, ali ako se držimo zajedno, bit će puno bolje – kaže mama.
Najčitaniji članci
