Sport kao bijeg od stvarnosti može biti dobar alat za stvaranje pozitivnih emocija, no ako ga koristimo za potiskivanje negativnih iskustava i emocija može dovesti do razvijanja ovisnosti.
Novo istraživanje pokazuje da izvor motivacije može biti ključni čimbenik u razvoju ovisnosti o tjelovježbi kada je riječ o trčanju kao obliku rekreacije ili tjelovježbe. U istraživanju je proučavana uloga bijega od stvarnosti u trčanju i otkriveno je da ljudi koji tu aktivnost koriste kako bi pobjegli od životnih problema imaju veću vjerojatnost da će razviti nezdravu ovisnost o vježbanju.
Bijeg od stvarnosti kao snažan motivacijski čimbenik istraživan je u drugim kontekstima još od 1990-ih. Novo istraživanje imalo je cilj popuniti prazninu u prijašnjem istražujući igra li bijeg od stvarnosti ulogu u trčanju i koja bi ta uloga mogla biti. Istraživački tim, predvođen dr. Frodeom Stensengom s Norveškog instituta za znanost i tehnologiju, angažirao je 227 rekreativnih trkača putem društvenih mreža. Sudionici su bili ravnomjerno podijeljeni po spolu, a njihove navike i stilovi trčanja su varirali. Svima koji su izjavili da redovito trče poslan je upitnik kojim bi procijenili ulogu bijega od stvarnosti u trčanju svakog sudionika, stupanj do kojeg su bili ili nisu bili ovisni o ovom obliku vježbanja i njihovu razinu općeg životnog zadovoljstva.
Može li osoba biti ovisna o vježbanju?
Iako se općenito smatra da su trčanje i vježbanje korisni za zdravlje, u istraživanju iz 2011. koje je vodila psihoterapeutkinja dr. Marilyn Freimuth opisano je da pojedinci mogu postati ovisni o tjelovježbi. Studija iz 1997. pokazala je da oko 25 % rekreativnih trkača postaje ovisno o aktivnosti, a oko 50 % maratonaca osjeća se ovisno o sportu. Istraživanje iz 2021. navodi neke znakove ovisnosti o vježbanju među sportašima:
Često pretjerivanje u količini vježbe
Nedostatak kontrole nad time koliko sudjeluju u odabranom obliku vježbanja
Doživljavaju apstinencijski sindrom kada prestanu vježbati
Sukobi s obitelji i prijateljima oko vježbanja.
“Eskapizam se definira kao uobičajeno skretanje uma na maštovite aktivnosti ili zabavu kao bijeg od stvarnosti ili rutine”, objasnio je za MNT dr. Stenseng koji ovaj fenomen proučava više do 10 godina. Nije svaki bijeg od stvarnosti isti, napominje i dodaje: “U više smo navrata otkrili da bijeg od stvarnosti dolazi u dva oblika: onaj koji se odnosi na stvaranje pozitivnih emocija kroz sudjelovanje u aktivnosti (samoširenje) i onaj koji se odnosi na potiskivanje uznemirujućih misli i emocija kroz aktivnost (samopotiskivanje)”.
“Trčanje je vrlo popularna aktivnost, koja može prilično zaokupiti um, pa smo htjeli testirati nalazimo li ovaj dualizam bijega od stvarnosti i u trčanju”, objašnjava dr. Stenseng. Njegovo istraživanje je pokazalo da je samoširenje kao oblik eskapizma povezan s pozitivnim osjećajima, dok je samopotiskivanje kroz eskapizam povezano s lošim osjećajima.
Dr. Freimuth, koja nije bila dio ovog istraživanja, slaže se s idejom autora da bijeg od stvarnosti dolazi u dva oblika, te dodaje da postoje “dvije vrste motivacije – ona koja donosi više užitka i ona koja se odnosi na bijeg”. Napomenula je da je eskapizam kroz samopotiskivanje često povezan s ovisnošću o supstancama ili aktivnostima.
Kako prepoznati je li eskapizam pozitivan ili negativan?
Istraživanje dr. Stensenga sugerira da bijeg od stvarnosti kroz samopotiskivanje potiče negativne osjećaje o vlastitom životu što može dovesti do još veće ovisnosti o vježbanju. “Ako imate određena sredstva za bijeg od stvarnosti ili izbjegavanje osjećaja, a životne okolnosti ili vaše misli stalno izazivaju loše osjećaje, tada se ponašanje može sve više ponavljati te se javljaju neki štetni učinci, kao što su ignoriranje odgovornosti, pojačano vježbanje koje dovodi do ozljeda, itd”, zaključio je.
Važno je znati i kako osoba može identificirati vlastitu motivaciju za tjelovježbu ili druge aktivnosti, a posebno je li u pitanju eskapizam kroz samoširenje ili samopotiskivanje. “Dobro pitanje za postaviti sebi: Osjećam li se osvježeno ili posramljeno nakon vježbe?”, objašnjava. Ako se nakon određene aktivnosti kroz koju bježite od stvarnosti osjećate posramljeno, riječ je o samopotiskivanju eskapizmom te biste u tom slučaju trebali preispitati što vas to motivira da pobjegnete od stvarnosti ili o tome razgovarati sa stručnom osobom.
Možda te zanima…
Psihološka ovisnost o pušenju: Zašto je teža od fizičke i kako je prevladati?
Zdravlje
