Postoji vrsta sportaša koju oslovljavamo samo imenom. To nisu zaslužili samo svojim trofejima i uspjesima, već unikatnošću. Jedinstveni, osebujni, originalni i najvažnije, svoji. To je bio Dražen Petrović.
Bio je rođeni pobjednik i strastveni borac, nikome nije htio priznati da je bolji od njega, čak ni najboljemu u povijesti Michaelu Jordanu. Prošlo je 29 godina od smrti, ali Dražen je među nama. U brojnim uspomenama, uspjesima kojih se svako malo sjetimo i raznim anegdotama.
Foto: Memorijalni centar Dražen Petrović
A jednu je ispričao Vasilij Avramenko, liječnik košarkaške reprezentacije SSSR-a. S Draženom se susreo u Seulu 1998. godine kada je njegova reprezentacija u finalu pobijedila Jugoslaviju (76-63) i okitila se olimpijskim zlatom. Petrović je bio najbolji igrač utakmice s 24 koša, ali maestralnu partiju odigrao je njegov veliki rival Arvidas Sabonis koji je zabio 20 koševa uz 15 skokova.
Koliko god je našem Mozartu teško pao taj poraz, sportski je čestitao rivalima. Ono što čini sportaše velikima.
Foto: Memorijalni centar Dražen Petrović
– Kad se smirilo slavlje u svlačionici, otišao sam na dopinšku kontrolu sa Sabonisom, Tihonenkom, Kurtinaitisom i Marčiulionisom. Sjedio sam tamo dva sata. Iz Jugoslavije su tamo bili Dražen i još netko. Svi smo se zajedno istim minibusom vraćali u Olimpijsko selo. Kurt mi je u jednom trenutku šapnuo “zamoli vozača da stane pored trgovine, kupit ćemo pivo” – rekao je Avramenko za Sport Express pa nastavio:
– Autobus je stao, a ja sam krenuo prema izlazu kad mi je odjednom Petrović stavio ruku na rame i rekao na ruskom “ne, budem ja”. Vratio se sa sandukom piva i paketom Napoleona. Predao je to Sabasu i rekao “čestitamo”.
Takav je bio Dražen.
Najčitaniji članci
