Nakon što dobiju dijagnozu raka dojke, ljudima treba vremena da procesuiraju svoje osjećaje i shvate kako to reći obitelji i prijateljima. Svaka je situacija jedinstvena. Svoju priču o suočavanju s dijagnozom raka dojke i kako su to prihvatili njezini najbliži s nama je podijelila Ljiljana Šegović Pivac (53) dipl. oec iz Zagreba, majka dvoje djece i supruga.
“Svake godine redovito sam išla na pregled, ali između dva pregleda primijetila sam promjene na koži dojke. Pretraživala sam na internetu i shvatila da moji simptomi ne slute na dobro”, počinje svoju priču Ljiljana. “Na Institutu za tumore u Zagrebu dijagnosticirali su da se radi o karcinomu dojke. U jednom danu liječnicu su obavili sve pretrage i dobila sam kompletnu dijagnozu. Imala sam hormonski ovisni rak dojke i dalje se sve brzo odvijalo, nisam imala previše vremena razmišljati”, nastavila je.
Neki oblici raka dojke osjetljivi su na hormone koji su dio ženskog tijela – estrogen i progesteron. Stanice raka dojke imaju receptore na vanjskoj strani stijenki koji mogu uhvatiti specifične hormone koji cirkuliraju tijelom. Karcinom je hormonski ovisan kada stanice tumora proizvode velike količine receptora za hormone estrogen i progesteron. Receptori omogućuju upotrebu hormona za rast i dijeljenje što može dovesti do nekontroliranog rasta i stvaranja tumora.
Foto: Privatna arhiva
Ljiljana Šegović Pivac
Ljiljana kaže iako je bila šokirana dijagnozom, da ju je najviše mučilo kako će to saopćiti drugima. “Trebalo mi je dosta da se pripremim i kažem djeci. Htjela sam pred njima biti stabilnog raspoloženja budući da su oni tada bili tinejdžeri. Bili su u dobi kada su mladi, osjetljivi sami zbog sebe, a svaka nemila vanjska okolnost ih može još više uzrujati. Posebno mi je bilo dirljivo što mi je sin tjedan dana ranije rekao : ‘Ti si najjača mama na svijetu’. U sebi sam tad mislila: ‘Joj da ti znaš kroz što tvoja mama sada prolazi'”, priča Ljiljana koja je prije dijagnoze radila menadžerski posao pored kojeg je vodila aktivan obiteljski i društveni život.
“Kad sam rekla djeci, suprugu i prijateljima svi su bili jako tužni, čak više nego ja. Meni je vjera jako puno pomogla da se suočim s dijagnozom i prebrodim uspješno sve faze liječenja. Nisam mogla dobivati kemoterapiju na vrijeme, kasnila sam dva mjeseca jer mi se krv sporo obnavljala, a imala sam vrlo agresivan karcinom. Nisam se ni u jednom trenutku prepustila bolesti, brinula sam o sebi, jela sam zdravo, pila sokove od cikle i mrkve i slušala liječnike. Čak sam i skijala kako bih pospješila oporavak krvi sve s nadom da ću što prije moći primati kemoterapije. Bila sam zabrinuta hoće li mi kašnjenje s primanjem kemoterapija sabotirati liječenje, ali na kraju je sve bilo dobro. Veliki tumor kojeg sam imala potpuno je nestao. Bila sam presretna.
Nekima se nakon kemoterapija tumor smanji na jedan centimetar, a meni je potpuno nestao. To znači da sam dobro reagirala na kemoterapiju i pametne lijekove. Vrlo sam zahvalna Institutu za tumore i našoj državi što omogućava da mi žene dobivamo preko HZZO-a te skupe pametne lijekove jer ih u nekim zemljama bolesnici sami moraju plaćati”, priča Ljiljana i objašnjava: “Tijekom liječenja bila sam na bolovanju, ali sam bila dosta aktivna, kuhala sam, spremala, družila se. Imala sam povjerenje u sebe i Boga. Ne mogu to objasniti jer iako sam imala tešku i neizvjesnu terapiju sve je nekako bilo pozitivno. Ponašala sam se tako da obitelj što manje ima osjećaj da sam bolesna i mislim da mi je taj moj pozitivni stav puno pomogao u liječenju. Dobro sam podnosila kemoterapiju jedan dan bih ležala, a drugi dan bih već kuhala. No, to je bilo jer sam se imala vremena oporaviti između kemoterapija”.
Ljiljanino liječenje počelo je 2018. godine i trajalo je nešto malo više od godinu dana. Svakih šest mjeseci odlazi na preglede, uzima lijekove za suzbijanje estrogena kako se tumor ne bi vratio. Nakon oporavka se vratila menadžerskom poslu, ali je shvatila da iziskuje previše energije i da se ipak mora više posvetiti sebi. Osjeća se dobro i zahvalno što su ljudi oko nje u tim teškim danima bili puni dobrote i razumijevanja. Sklopi #pinkypromiss obećanje koje život znači!
#Pinkypromiss je nagrađivana javno-zdravstvena kampanja koju su pokrenuli miss7 portali uz podršku Klinike za tumore KBC-a Sestre milosrdnice, udruga EUROPA DONNA, NISMO SAME i SVE ZA NJU i uz pokroviteljstvo Pfizera. Cilj je ove edukativne kampanje podizanje svijesti o nužnosti redovitog samopregleda dojki – jednostavne i brze metode koja može spasiti život te omogućava rano otkrivanje raka dojke.
