Osim sportaša koji često pretjerano naprežu određene dijelove tijela te tako stvaraju reaktivne kalcifikate, degenerativni kalcifikati javljaju su kod oboljelih od dijabetesa te kod osoba koje rade poslove pretežito s rukama u ‘prisilno’ podignutom položaju. Kalcifikate najčešće imaju građevinski radnici, krojači/ce, radnici na proizvodnim trakama, ali osobe koje puno vremena provode za računalom.
Pojava kalcifikata u tetivama mišića raznih dijelova tijela (kalcificirajuća tendinopatija) relativno je učestala pojava, kojoj najčešće i ne znamo uzrok. Nešto je učestalija kod žena te bolesnika sa šećernom bolesti. Kemijskim sastavom radi se o solima kalcij hidroksiapatita.
Bol u ramenu kao indikacija
“Kalcifikata se najčešće stvaraju u tetivama rotatora ramena, a znatno rjeđe u drugim tetivama mišića od kojih najčešće Ahilovoj tetivi. Prema nekim istraživanjima učestalost pojave kalcifikata u tetivama ramena je čak oko 7 posto i to kod osoba koje nemaju nikakvih tegoba, već se RTG snimanje obavlja zbog drugih razloga. Taj postotak raste i na preko 20 posto u ljudi od 30-40 godina života koji dolaze liječniku zbog bolova u ramenu”, objasnio je Danijel Matek, dr. med. iz poliklinike Terapija u Zagrebu. Proces “kalcificiranja tetiva” prolazi kroz četiri faza:
Prva je formativna faza (faza stvaranja) koja nastaje zbog promjena u tetivama, kada zbog nepoznatog uzroka dolazi do nakupljanja soli kalcija.
Druga faza je faza mirovanja – kalcifikat je najčešće bezbolan, no zbog svoje veličine, oblika ili interakcije s tetivom u kojoj se nalazi može postati i bolan.
Treća faza, resorptivna faza (faza “otapanja”) – radi se o periodu u kojem dolazi do pojave najjačih bolova, zbog pojave upalnim promjena i okolnog tkiva.
Četvrta faza ili postkalcifikacijska faza – nakon završene resorpcije, dolazi do cijeljenja tetive.
Uzrok nastanka – starija dob i ozljede
Zašto nastaju kalcifikati i koliko ozljede utječu na njihov nastanak, objasnio je dr. Matek: “Prema načinu nastanka kalcifikata dijelimo ih na degenerativne i reaktivne. Smatra se da su degenerativne promjene u tetivama posljedica trošenja i starenja tkiva uz stvaranje površnog ožiljnog tkiva u koje se odlažu soli kalcijevog hidroksiapatita. Uglavnom ne izazivaju značajnije tegobe, već se često pronalaze RTG snimanjem kao slučajni nalaz. U slučaju pojave kalcifikata u mlađih, vrlo često sportski aktivnih osoba govorimo u tzv. reaktivnim kalcifikatima – način nastanka nije sasvim razjašnjen a lokalizacija im je obično unutar same tetive. Pretpostavlja se da nastaju kao posljedica prenaprezanja, ponavljanih mikroozljeda unutar samih tetiva čime se objašnjava veća učestalost u sportaša.”
Liječi se samo u slučaju boli
U većini slučajeva kalcifikati ne izazivaju bolove. Premda slučajni nalaz na pr. velikog kalcifikata u tetivama ramena može izgledati zastrašujuće, nije potrebno poduzimati značajnije mjere, osobito ako osoba nema bolova. U slučaju pojave bolova započinje se prvo s neoperativnim, a kasnije i operativnim liječenjem.
Dr. Matek je objasnio kako kalcifikati utječu na tijelo općenito te mogu li izazvati neke teže posljedice: “Smatra se da su kalcifikati u tetivama samo posljedica drugih zbivanja, kroničnih ili akutnih. U slučaju izrazito velikih kalcifikata moguće su rupture tetiva u kojima se nalaze i pritisak na susjedne strukture. U tim slučajevima postoji potreba i za operativnih zahvatima kojima se kalcifikati odstranjuju te pritom nastala oštećenja popravljaju.”
Metode liječenja
“Liječenje uvijek započinjemo fizikalnim terapijama, jačanjem mišića i povećanjem opsega kretnji zahvaćenog mišića i tetive. Kombiniramo ih s upotrebom lijekova, najčešće nesteroidnih antireumatika. U sljedećoj fazi je moguće i liječenje terapijom udarnim ultrazvučnim valom (ESWT). Ako se ne postigne zadovoljavajući uspjeh lokalno se primjenjuju sredstva koja potiču cijeljenje i smanjuju upalu. U posljednje vrijeme najbolji rezultati se postižu primjenom protu-upalnih faktora i proteinskih inhibitora boli dobivenih iz vlastite krvi. (na pr. Orthokin). Na kraju, ako se ne postigne potpuno cijeljenje i smanjenje bolova, liječenje je operativno. Većina operativnih zahvata danas obavlja se mini invazivno, artroskopski, kada osim samog odstranjenja kalcifikata možemo rješavati i ostale promjene i oštećenja – prvenstveno popravak oštećenih tetiva, poput odstranjenje upaljene burze”, objasnio je dr. Matek.
“Opasna” zanimanja
Osim sportaša koji često prenaprežu određene dijelove tijela te tako stvaraju reaktivne kalcifikate, s degenerativnim kalcifikacijama su najčešći oboljeli od dijabetesa (i do 30 posto ih razvija kalcifikate u tetivama) te ljudi koji rade poslove pretežno s rukama u ‘prisilno’ podignutom položaju. Kalcifikati se mogu javiti kod dugotrajnog rad za računalom, kod građevinskih radnika, krojačica, radnika na proizvodnim trakama. Takav položaj uzrokuje kronično oštećivanje i prenaprezanje tetiva što osim stvaranja kalcifikata za posljedicu često ima i pojavu djelomičnih ruptura te upalno – degenerativne promjene susjednih mekih struktura (upala burze).
Pročitaj pet savjeta za zdrave kosti.
Tekst je iz arhive missZDRAVE i sada je ponovno objavljen.
