U razgovoru za srpski Telegraf prije tri godine general Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, koji je koordinirao vođenje agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, otkrio je zašto se Republika srpska Krajina nikako nije mogla obraniti u akciji Oluja. Kazao je kako je godinu dana ranije Slobodan Milošević znao da hrvatska vojska sprema akciju, ali nije, kao ni bilo tko drugi u vrhu vlasti u Srbiji, vjerovao u pobjedu hrvatske strane.Velike su nade polagali u Rusiju i Borisa Jeljcina, odnosno njihova obećanja, ali sva su ta obećanja, kaže Perišić, ostala neispunjena. Isto tako je za Telegraf naveo da vojni vrh Krajine nije dorastao zadatku kojeg smo imali, odnosno obrani Krajine.”Jednom prilikom u travnju 1995. Mile Martić je donio plan obrane Zapadne Slavonije, kojeg je napravila “grupa stručnjaka” na čelu sa Čeleketićem. Milošević je tražio moje stručno mišljenje o kvaliteti tog plana. Pregledao sam taj plan i rekao sam mu da je jako loš, da se tako ne može obraniti Zapadna Slavonija, na što mi je Milošević rekao: “Momo, pa to je ionako neobranjivo”. U to vrijeme tekle su pripreme za Dayton, te sam tražio da se Milošević kao glavni pregovarač srpskog naroda mora izboriti da se Republici Srpskoj omogući izlazak na Jadransko more. On je rekao: “Nema problema, to ću riješiti. Nego ti meni reci kako da Krivoustom (tako je on zvao Tuđmana) osiguramo izlaz na Dunav”. Uz sve to, izaslanici iz Beograda širili su po Krajini priču da su Srbi u Krajini bez zaštite SRJ i ostavljeni na cjedilu od međunarodne zajednice”, rekao je Perišić za Telegraf.Perišić, naime, tvrdi da su Milošević i Franjo Tuđman stalno bili u nekim dogovorima daleko od očiju javnosti, te da ništa u odnosu između njih dvoje nije bilo transparentno. O tome govori li Perišić istinu teško je suditi, jer se Perišić kasnijih godina, nakon što je Srbija ostala bez Kosova, nije lijepo rastao s Miloševićem.Posvađao se s Miloševićem i optužio ga da je on kriv što je Srbija izgubila Kosovo, nakon čega ga je Milošević smijenio i potjerao iz vojske. Potom se osvrnuo na akciju Bljesak i objasnio da su znali da nakon Bljeska slijedi još jedna akcija, ali nisu se za nju pripremili.”Na 36. sjednici VSO-a 12. svibnja 1995. iznio sam upozorenje da to nije kraj, da se spremaju novi napadi. Tada nisam znao da će to biti operacija pod nazivom “Oluja”, ali smo znali da će uslijediti ofenziva još gora od operacije “Bljesak”. Predložio sam da se diplomatskim putevima spriječi ta akcija, da se Jugoslavija ne uvuče u rat. Da se mobiliziraju sve izbjeglice koje su došle sa tih prostora, a također da se angažiraju dobrovoljci, da se uspostavi jedinstvo u RSK, da se na čelne vojne funkcije vrate provjereni kadrovi, koji su zbog političkih nesuglasica smijenjeni, da Srbija pomogne koliko god je u mogućnosti, da Vojska SRJ u suradnji sa policijom osigura mostove na Dunavu kako bi Hrvatsku odvratili od akcije.”Međutim, sve je to palo u vodu, nitko nije htio izdati naredbu da se Vojska Jugoslavije uključi u Krajinu, a Perišić je uvjeren da bi se u Krajini sve drukčije završilo da je na čelu Republike Srpske Krajine ostao Jovan Rašković. Osim toga, Perišić ne vjeruje u tezu da je Beograd izdao Krajinu, već samo da je Krajinu gurnuo u rat, a stvari su krenule nizbrdo jer Milošević nije htio slušati stručnjake.Perišić je inače tek nakon žalbe na hašku presudu kojom je osuđen na 27 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti oslobođen svih točaka optužnice.Najčitaniji članci
