Dinamo, Hajduk i Osijek ušli su u zadnja tri kola gajeći nadu da će postati prvaci, a bitku je koliko-toliko otvorenom ostavila Lokomotiva. Otela je dva boda Dinamu (1-1) na stadionu u Kranjčevićevoj. Istom onom koji je na današnji dan prije 20 godina bio mjesto šampionskog slavlja. Ne Dinama nego jednog nikad prežaljenoga kluba.Tog 4. svibnja 2002. u posljednjem prvenstvenom kolu Zagreb je ugostio Kamen Ingrad u slavljeničkoj utakmici, a na tribinama je bilo gotovo 5000 ljudi. Zagreb je kolo ranije osigurao naslov prvaka remijem u Čakovcu, a trener Zlatko Kranjčar za zadnje je kolo najavio feštu za navijače i rapsodiju napadačkog nogometa. Rapsodije nije bilo, završilo je 1-1, prvaku je i taj bod spasio tek Ivica Olić golom iz penala u 90. minuti. Ali fešte je i te kako bilo…Naslov su zapravo izborili tri kola prije kraja pobjedom 2-1 nad Dinamom na krcatom stadionu u Kranjčevićevoj golom Poldrugača u 88. minuti. Prvenstvo se igralo dvokružno sa 16 klubova, a Zagreb je završio s dva boda ispred Hajduka (koji je vodio Slaven Bilić) te čak osam ispred Dinama.’Pjesnici’ su zabili i daleko najviše (71) i primili najmanje golova (24), a u vrhu napada nezaustavljiv je bio tada 23-godišnji Ivica Olić. Bio je najbolji strijelac prvenstva s 21 golom, a proglašen je i za najboljeg igrača sezone. Zagreb je te sezone oba puta svladao Hajduk dok je protiv Dinama imao pobjedu i remi.- Vjerovali smo u ovaj naslov i zasluženo smo ga osvojili. Nitko nam ne može ništa predbaciti i ponosan sam na ovaj uspjeh – izjavio je tada Zlatko Kranjčar.Nakon povratka iz Čakovca, gdje je naslov osiguran, Cico Kranjčar bio je na rukama svojih igrača i bacali su ga u zrak, bacali su navijačima majice, dvjestotinjak Zagrebovih kibica, mahom članova navijačke skupine Bijelih aneđela, nakratko su zaustavili promet u Kranjčevićevoj ulici da bi autobus s nogometašima mogao “neometano” skrenuti u krug stadiona. A neki igrači popeli su se na krov autobusa mašući i skandirajući!- Imao sam takve igrače, sklonije napadu. I zasluge za sve to pripadaju njima, oni su mi omogućili da mogu tako postaviti igru. Zagreb je od trećeg kola prvenstva bio na čelu tablice. Bilo mi je vrlo teško kad smo počeli gubiti devet bodova veliku prednost, stalno sam se pitao zašto smo popustili. Nisam se bojao, ali bio sam zabrinut – govorio je Cico i nastavio:- Osjetio sam samo da Zagreb igra najbolje, što se moglo vidjeti i iz naših rezultata. Onih 3-3 u Maksimiru s Dinamom, 5-2 protiv Varteksa, 6-1 u Osijeku, 2-0 protiv Hajduka na Poljudu… Promovirali smo mnoge igrače, poput Vasilja, Olića, Dure, Hasančića, Bulata…Uoči zadnjega kola igrači su obojali kosu u bijelo, fešta je i nakon tih 1-1 s Kamenom bila velika.- Na početku prvenstva imali smo ravno deset navijača, a evo sad ih je par stotina onih najžešćih. Nadam se da ćemo nastaviti rasti i da ćemo biti još bolji – rekao je Ivica Olić.Nažalost, ta je bajka nekad velikoga kluba brzo ugašena. I Kranjčar i Olić otišli su, na prvoj stubi pretkola Lige prvaka Zagreb je nesretno ispao od mađarskog ZTE-a (0-1 u Mađarskoj, 2-1 u Zagrebu) zbog gola u gostima, koji su Mađari zabili iz penala u 89. minuti. Pobjednika je u idućoj rundi čekao spektakl protiv Manchester Uniteda…Ubrzo su i čelnici kluba Marčinković i Marić morali otići, dugovi su došli na naplatu… Dva desetljeća kasnije Zagreb više nije u Kranjčevićevoj i igra u 4. ligi.I ostaju samo sjećanja na šampionsku momčad bijele kose: Vladimir Vasilj, Goran Stavrevski, Vedran Ješe, Damir Milinović, Ivica Pirić, Josip Bulat, Dalibor Poldrugač (od 46. Petar Krpan), Ibrahim Duro (od 77. Frane Ćaćić), Admir Hasančić, Antonio Franja (od 60. Hrvoje Štrok), Ivica Olić. Trener Zlatko Kranjčar.Najčitaniji članci
