Za kraljicu Viktoriju tugovanje je bila prava umjetnost, jer nakon što je umro njezin suprug princ Albert, 1861. godine, javno ga je žalila sve do vlastite smrti 40 godina kasnije. Svih tih godina oko vrata je nosila medaljon Albertove kose. Poznata je bila i kao vladarica žalosti te slavna osoba tog doba koja je postavila trendove oplakivanja pokojnika.
Odijevala se u crninu te time inspirirala mnoge udovice diljem Europe. U to doba postojali su brojni dizajneri koji su se bavili isključivo proizvodnjom tamne odjeće za udovice, no uz to je Viktorija postavila temelje za još jedan trend – nakit od kose pokojnika.
POGLEDAJTE VIDEO: Izložba korzeta
U to doba i u SAD-u je ovaj stil bio hit – mnoge su žene izrađivale složene vijence od kose i žice, često obogaćene cvjetnim motivima. Vijenci napravljeni od kose umrle osobe obično su bili predmeti žalosti, dok su vijenci načinjeni od kose više ljudi – mrtvih i živih – bili više poput sentimentalnih obiteljskih stabala, dio neobične uspomene i prožimanja života bliskih ljudi, bez obzira jesu li uistinu živi.
Žene srednje klase su uzorke za vjenčiće za kosu kupovale u trgovinama i ženskim časopisima. Kao nakit, pramenovi su bili prisutni u medaljonu, brošu ili privjesku te kao narukvica. Na samom vrhuncu popularnosti, nakit za kosu smatran je i sentimentalnim i modernim. U Europi je postao veliki hit tijekom 19. stoljeća, a zatim je ušao u modu u Sjedinjenim Državama.
– Nakit od kose mrtvih ljudi danas bi djelovao sablasno, ali ne i u viktorijansko doba – ističe dr. Helen Sheumaker, autorica knjige ‘Love Entwined: The Curious History of Hair Work’, piše NG.
Naime, ovaj je stil ukrašavanja postao prisutan u svakodnevici i zato što je stopa smrtnosti u 19. stoljeću bila znatno veća nego što je to danas. Čak se većina pogreba odvijala – kod kuće.
– Ne samo da su ljudi bili navikli biti u blizini tijela koja su umirala ili nedavno umrla, nego je i vrsta asocijacija koje danas imamo o mrtvom tijelu kao jezivoj ili zastrašujućoj stvari bila malo drugačija – kaže Sheumaker.
Ukrasi od kose zapravo su bili znak sjećanja, sentimentalan element, kojima su ljudi okolini pokazivali koliko im neka osoba bila bitna ili draga. To je bio ritual, gesta koja je zapravo značila ljubav.
– Postoji neki emocionalni nagon da se želi zadržati fizički ostatak nekoga nakon što on ode. A kosa dobro služi ovoj funkciji jer je vrlo osobni pokazatelj sebe, a također je vrlo otporna na propadanje – izjavila je Karen Bachmann, koja drži radionice viktorijanske frizure u njujorškom Morbid Anatomy Museum.
I živa je kosa bila zanimljiva kao element, često su djevojke izmjenjivale pramenove kao što danas nose narukvice prijateljstva. Bila je to intimna gesta koja ističe ljubav i naklonost. I majke su znale uokviriti ili napraviti ukras od kose vlastitog djeteta, bila je to kao uspomena na djetinjstvo. Nije to nepoznato danas – i u našim se krajevima zna čuvati pramen iz ranog djetinjstva.
Ova je tradicija nakon viktorijanskog doba nestala, za to postoji niz razloga. Bachmann kaže da to ima veze s pojavom pogrebnih poduzeća, koja su preselila smrt iz domova u većini sjeverne Europe i Amerike; no Sheumaker smatra da je pomak također povezan s promjenama u dekorativnim i modnim stilovima te novim teorijama o higijeni.
Viktorijanski vijenci za kosu često su bili izloženi u salonima s tapetama, a početkom 20. stoljeća hit su postali ožbukani zidovi i jednobojne boje. U tu novu priču ukrasi od kose se naprosto nisu uklopili.
U isto vrijeme, ženska se moda promijenila s teške, višeslojne odjeće na prozirne tkanine svjetlijih boja, na kojima je takav nakit izgledao neobično, gotovo neugledno.
– Ne samo da se moda mijenja u smislu načina na koji ljudi ukrašavaju vlastita tijela i interijere u kojima žive, već su se pojavila nova saznanja o higijeni, što je promijenilo stil života – ističe Bachmann. Najednom su svi postali svjesni prašine te su ukrasi poput kose postali nepoželjni.
Danas ovaj nakit čuvaju brojni muzeji u svijetu, donoseći uvid u nekadašnji način života. Kroz povijest su moda i ljepota imale razne trendove koji nam se danas čine nezamislivim, no oni su zapravo bili dio svakodnevice, prilagođeni načinu života. Svako doba svoje specifične elemente ima, baš kao i ideale ljepote.
Najčitaniji članci
