Postoji žal kod mene što sam rano otišao iz roditeljskog doma, već s 15 godina, i nisam puno vremena proveo s roditeljima. Sada kad god mogu nastojim otići u Livno, ali to ipak nije dovoljno. Uvijek se pojave neke druge stvari, treninzi, pripreme, utakmice... tempo života te “ubije” i onda najmanje vremena imaš za ono najvažnije pa nisam s njima koliko bih trebao biti, rekao je svojevremeno izbornik Zlatko Dalić za Večernji list o rodnom Livnu i odnosu s roditeljima Ivanom i Katom (89).Roditelji su ponosno gledali najveće uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije koju je vodio njihov sin, a otac Ivan (91) preminuo je 31. svibnja. I obično je to tako u životu, koliko god smo svjesni da ćemo kad tad svi umrijeti, smrt bližnjih, ma kad god ona bila, uvijek dođe - prerano. Nekoliko tjedana uoči polaska u Rusiju Zlatko Dalić imao je tešku obiteljsku situaciju jer se otac Ivan u splitskoj bolnici borio za život.- Zlatku je zbog očeva stanja bilo jako teško kada je odlazio u Rusiju, no učinio je tada sve što je mogao; tata, čije je stanje doista bilo kritično, zahvaljujući Zlatkovu angažmanu, iz Livna je bio prevezen u splitsku bolnicu, gdje se oporavio i sada, vedrog duha i sve boljega zdravstvenog stanja, prati sve utakmice naše reprezentacije – rekao je izbornikov brat Miran.Ali otac Ivan ohrabrio je sina prije najvećeg uspjeha u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije.- Da bude odlučan, čvrst, svoj, da nikad ne odustaje od svojih principa, da samo nastavi po svome i onda uspjeh neće izostati. Plasman reprezentacije nisu spominjali. Želja je da u Rusiji ostanemo što dulje, po mogućnosti do kraja, ali Zlatko je već na ovom Svjetskom prvenstvu napravio uspjeh i svi smo ponosni na njega - prenio je Dalićev brat očevu poruku za Večernji list.A otac je, za razliku od mnogih članova Dalićeve obitelji, ali i nogometne publike, utakmice Hrvatske gledao u potpunosti miran. Prije finala 2018. rekao nam je 'bit će kako bude, gledat će utakmicu sa suprugom u obiteljskoj kući ispod crkve na Gorici.'- Ne volim gužvu, to je za mlade, tamo ne čujem dobro, a i propustim samu utakmicu. Gledao sam sve, nema nerviranja, dok stariji sin Miran ne može odgledati niti jednu. Zove me Zlatko, naravno, jučer se baš javio, pita kako sam - a tad nije propustio zahvaliti sinu na pomoći:- Prije pet-šest dana sam se vratio iz toplica, imao sam problema, skoro sam umro. Ali srećom su brzo intervenirali, prvo u bolnicu u Split, a onda poslije na rehabilitaciju u toplice. Da ti pravo kažem, ne sjećam se ni kako sam stigao u Split ni tih nekoliko dana. Ali hvala Bogu, sad je sve pod kontrolom. U toplicama sam bio u apartmanu, Zlatko je nazvao prijatelje, sredio sve - tad nam je rekao Ivan Dalić čitajući novine u dvorištu. Zlatko je u obitelj došao nenadano, deset godina nakon brata, a u karijeri je nosio i dres očeva voljenog kluba.- Doma smo bili podijeljeni na dva navijačka tabora, moj otac je navijao za Hajduk i išao biciklom na utakmice u Split. Brat je bio dinamovac te predlagao i izabrao moje ime po Zlatku Škoriću jer je navijao za Dinamo. Bilo je pitanje Slaven Zambata ili Zlatko Škorić i odluka je bila Zlatko. Ne sramim se svojeg porijekla, potekao sam iz Livna i od tamo sam ponio neke vrijednosti. Moja kuća je bila prva do Franjevačkog samostana, bio sam ministrant i bio je to dio mog svakodnevnog života. U tom duhu sam odgojen i tako sam otišao od kuće - prisjetio se svojevremeno izbornik.Ivan Dalić preminuo je u 92. godini, a ispraćaj će biti u srijedu, 1. lipnja, u 17 sati na groblju Sv. Mihovila u Gorici.Najčitaniji članci

Source link