Ruskog književnika i disidenta Mihaila Šiškina u ožujku su u Moskvi proglasili “stranim agentom”. Putinova crna lista dopunjena je tom prigodom s još pet imena među kojima je i poznati poljski redatelj i dramski pisac ruskog podrijetla Ivan Viripajev. “Dolazi priznanje iz domovine. Zapravo, sada sam dobio toliki val podrške, topline i ljubavi sa svih strana da sam spreman ponovno postati ‘strani agent'”, napisao mi je Šiškin s kojim sam radila intervjue u povodu rata i književnosti u emailu prije nekoliko dana upućujući molbu da i čitatelji Večernjeg lista svojim glasom podrže njegovu inicijativu za nagradu “Dar”.
Riječ je o nagradi koju je Mihail Šiškin organizirao prošle godine kako bi pomogao prevođenje književnika koji pišu na ruskom, bez obzira na to jesu li Rusi ili Ukrajinci ili neke druge nacionalnosti, ali i kako bi prikupio donacije koje bi im omogućile da stvaraju jer mnogi od njih žive u egzilu i u potrebi su, neki – poput Marije Galine – u Ukrajini u Odesi pod bombama.
Artikularij – laboratorij novih ideja
Projekt nastao iz prevoditeljskog šoka i dišpeta donosi zbirku priča koja svijetli u mraku
Šiškin je jedini pisac koji je osvojio sve tri velike ruske književne nagrade i odbio predstavljati Rusiju na međunarodnim sajmovima knjiga još 2013., uoči Olimpijskih igara u Sočiju i aneksije Krima. Kako ističe, nije riječ o “ruskoj nagradi” ili “nagradi za rusku književnost”, nego nagradi namijenjenoj svima koji pišu i čitaju na ruskom jeziku bez obzira na državljanstvo i prebivalište. “Naš jezik ne pripada diktatorima, već kulturi čovječanstva. Aktualni diskurs o ‘postimperijalizmu’ i ‘dekolonizaciji’ književnosti mora se prevesti u praktično djelovanje – nagrada ‘Dar’ omogućuje prijelaz s riječi na djela. To je nagrada za preispitivanje cjelokupnog iskustva književnosti na ruskom jeziku – otkrivanje novih pristupa književnosti i književnom životu izvan arhaične državnosti”, napisao je Šiškin dodajući da je sada vrijeme za stvaranje nove vrste kulture na ruskom jeziku – slobodne od prokletstva teritorija i ruskog “patriotizma”. Vrijeme je za stvaranje nove ruskojezične kulture koja sebe vidi kao dio svjetske kulture. Važno je da u nagradi sudjeluju pisci iz cijelog svijeta koje povezuje ruski jezik, uključujući ukrajinske pisce koji pišu na ruskom jeziku i ukrajinske izdavače, dodao je.
Javno je stajalište ove nagrade da se svi koji sudjeluju u organizaciji te autori koji prijavljuju svoja djela protive ratu i diktaturama te podržavaju Ukrajinu u borbi za slobodu i neovisnost. “Čitatelj je preživio, i potreban mu je književni život. Trebaju mu knjige. Taj čitatelj je u vrlo kompliciranoj situaciji zbog agresije, zbog rata”, izjavio je Šiškin za Večernji list u prosincu lani na književnom sajmu u Puli podsjećajući da su u posljednjih 20 godina milijuni i milijuni obrazovanih Rusa napustili Rusiju i da tim čitateljima opet treba književni život. A sada je prijestolnica ruske književnosti posvuda zahvaljujući internetu. “U Rusiji se sve događa u krugovima. U Sovjetskom Savezu, kad sam bio mlad, bilo je nemoguće objavljivati. Prijestolnica ruske književnosti bila je u Americi, u Francuskoj ili u Izraelu, gdje su izlazile necenzurirane knjige napisane u Rusiji. Nakon perestrojke prijestolnica ruske književnosti stigla je u Moskvu. Zadnjih 20-30 godina bila je u Moskvi. Sve je bilo u Moskvi; književne nagrade, izdavači. Sada, ako ostaneš u Moskvi, moraš ili šutjeti ili pjevati domoljubne pjesme ili emigrirati, rekao je.
Ivica Buljan
Fašizam, koliko god se činio mrtav, uvijek čeka da ga netko izvede iz groba… u najobičnijoj trenirci
Njegova je ideja da književna nagrada “Dar” postane platforma koja će povezati razjedinjenu ruskojezičnu dijasporu. To je prilika za međunarodno rusko govorno građansko društvo izvan državnih granica da pokaže da postoji u svijetu bez granica, da se može razvijati i da zaslužuje svoju kulturu. “Zadatak nagrade jest pomoći očuvanju slobodne književnosti na ruskom jeziku te pružiti joj priliku za novi početak. Prvenstveno želimo podržati mlade autore kojima je pristup prijevodima kod zapadnih izdavača gotovo onemogućen”, kaže ruski disident. Glavna i jedina nagrada jest stipendija za prijevod na engleski, njemački ili francuski za koju sredstva osiguravaju sponzori nagrade. U travnju prošle godine, na inicijativu Šiškina, održan je osnivački sastanak slavista Švicarske koji je osnovao Udrugu Književna nagrada “Dar” (Literaturpreis “Dar”, Prix littéraire “Dar”). Među osnivačima su poznati profesori slavistike: Georges Nivat, Ilma Rakusa, Jean-Philippe Jaccard, Ulrich Schmid, Anastasia de la Fortelle i drugi. U Odboru osnivača redom su ugledna, svjetski poznata imena: Ljudmila Ulicka, Boris Akunin, Dmitrij Bikov, Dmitrij Gluhovski, Svetlana Aleksijevič, Saša Filipenko, Mihail Epstein, Aleksandar Genis, Ivan Viripaev, Vitalij Manski, Vladimir Jurowski, Anton Dolin, Tomas Venclova i drugi poznati kulturni djelatnici te Forumi SlovoNovo (Crna Gora), Kulturus (Prag) i True Russia (London). Nagradu je podržala i Europska komisija te PEN International.
Na natječaju mogu sudjelovati prozna djela objavljena diljem svijeta na ruskom jeziku. Knjige bira Stručni savjet koji čine poznati kritičari i književni stručnjaci, a vodi ga književni kritičar Nikolaj Aleksandrov. Pobjednika bira žiri glasanjem koje uključuje poznate kritičare, filologe, književne stručnjake, redatelje, umjetnike itd., a sastoji se od čak 30 članova kako bi se izbjeglo grupiranje ili lobiranje. Glasanje je pisano, ali otvoreno; sve informacije dostupne su na web stranici nagrade. U prvom natječaju primljeno je više od 150 knjiga među kojima je Stručni savjet odabrao dvanaest finalista. Kratki popis objavljen je krajem siječnja, a rad žirija traje do svibnja kada će biti objavljeni rezultati. U užem izboru našle su se knjige “Bog je +/-” Andreja Krasnjaščiha, “Priča o ocu, sinu, špijunima, disidentima i tajnama biološkog oružja” Alexandera Goldfarba, “Poslije rata. Odesa, Veljača 2022. – lutnja 2023.”, Marije Galine, “Internatske priče” Rive Evstifeevae, “Kommunalka na Petrogradskoj” Romana Osminkina i Anastasije Vepreve, “Lusha” Karine Cockrell-Ferré, “Moje prvo sklonište za bombe” Igora Pomerantseva, “Noć kad smo nestali” Nikolaja V. Kononova, “Dixon” Viktora Melameda, “Dokazi staništa” Denisa Beznosova, “Sprinfield” Sergeja Deavidova i “Osmijeh Šakti” Sergeja Solovjeva. Sudbine ovih ljudi različite su, ali povezane ruskim jezikom.
Već spomenuta Maria Galina književnica je i pjesnikinja ukrajinskog podrijetla, koja je zajedno sa suprugom, pjesnikom Arkadijem Štipelom veći dio života provela u Moskvi, a preselili su se u Odesu samo nekoliko dana prije ruske invazije 2022. Objavljivala je novosti gotovo svakodnevno od prvog dana rata. Dvije i pol godine započinjala je svoje poruke na društvenim mrežama riječima “dobro jutro” na ukrajinskom. Nakon što joj je u listopadu preminuo suprug, Galina je uzela kratki odmor. Kad se vratila, koristila je drukčiji pozdrav: “Novi dan, novo jutro.” Galina je rekla da je, kao netko tko je pisao i znanstvenu fantastiku, bila spremna predvidjeti nezamislivo, ali možda nije znanstvena fantastika, nego poezija i intuicija ono što joj je omogućilo da opiše ono što se još nije dogodilo.
Sergej Solovjev, Ukrajinac koji piše na ruskom, a živi između Indije i Njemačke napisao je, kako tvrdi Šiškin, genijalan roman “Osmijeh Šakti” koji je objavio u veljači 2022. Kulturolog i književnik Nikolaj Aleksandrov napisao je o ovom romanu da “Solovjev uspijeva ono što je danas posebno teško: sačuvati, i što je najvažnije, predstaviti, u umjetničkom tekstu ostvariti otvoren pogled na svijet pun ljubavi, prikazati prisutnost vječne ljepote i ljubavi u njemu”. Igor Pomerantsev pjesnik je i radijski veteran koji živi u Pragu od sredine 1990-ih. Pomerantsev je napustio Sovjetski Savez krajem svojih 20-ih nakon što je optužen za raspačavanje “antisovjetske literature”. Ruski mu je materinji, ali kad posjeti Ukrajinu, a tamo je vodio 15 festivala i sudjelovao kao pjesnik, posebno u posljednje tri godine, nastupa na ukrajinskom. Rive Evstifeeva rusistica je iz Rima koja predaje na pariškoj Sorbonni itd. Romani su objavljeni kod nekoliko nezavisnih izdavača kao što su Publisher Freedom Letters, Publisher Éditions Tourgueneff ili Babel Bookstore Publishing House.
ŽIVOTNI INTERVJU: ZORAN FERIĆ
Društvo koje ne čita Prousta ili Krležu ima bolest koja ne boli, ali ga čini glupljim i netolerantnim
Paralelno s glavnim natječajem žirija odvija se i čitateljsko glasanje u vidu donacija: čitatelji mogu glasati za jednog ili više autora s kratkog popisa uz minimalni doprinos od 10 eura bez gornjeg ograničenja. Ovo je financijska podrška svim finalistima. Glavni cilj nije samo izbor pobjednika koji će osvojiti stipendiju za prijevode na svjetske jezike već pomoć autorima i izdavačima da prebrode tešku situaciju. Glasanje je anonimno; sve prikupljene donacije bit će raspodijeljene autorima.
Ovdje je web stranica nagrade na ruskom i engleskom: https://darprize.com/ Adrese na društvenim mrežama nagrade “Dar” su: https://x.com/darprize www.youtube.com/@DarPrize, https://www.facebook.com/DarPrize, https://www.instagram.com/dar_prize/, https://www.tiktok.com/@darprize i https://t.me/darprize
UZNEMIRUJUĆE
FOTO Leglo zaraze! U domu Genea Hackmana pronašli mrtve glodavce, ovi prizori šokirali su javnost
BACITE POGLED
FOTO Možda vam je poznata iz reklama? Pogledajte ovu kuću koja se prodaje u Zagrebu: Dragulj u blizini centra
‘lex MK’
Ovo su četiri ključna pitanja u slučaju Kekin: Buje dvaput pogodovalo Mili Kekinu oko parcele
Vrijeme je za promjene
Instagram vs. stvarnost: Kako su nam društvene mreže izokrenule odnos prema hrani?
Primjena AI alata u turizmu
‘Umjetna inteligencija i nasmijani recepcionar nisu suprotstavljeni, nego rade zajedno’
Europska unija bi se mogla razlomiti na nekoliko logičnih dijelova
