Tom Lockyer (29) drugi je put u karijeri preživio srčani udar. Srušio se u prosincu tijekom utakmice Premier lige između njegovog Luton Towna i Bournemoutha, a u nedjelju je izašao na travnjak na Kenilworth Roadu i pozdravio domaću publiku uoči utakmice u kojoj je Manchester United slavio 2-1.
Velšanin je, inače, kapetan Lutona, a tvrdi kako ima sreće što je živ, ali nije isključio opciju povratka nogometu u razgovoru za Sky Sports.
Foto: ANDREW COULDRIDGE
– Imam nevjerojatne sreće što sam živ. Pratim preporuku liječnika i stručnjaka, ali ako će postojati šansa da se vratim nogometu, onda bih to volio. Jasno, neću napraviti ništa što nije u skladu s preporukama liječnika. Još uvijek je prerano išta prognozirati, moram obaviti još puno pretraga, ali neću ništa otpisati – rekao je Lockyer.
Lockyer: ‘Mislio sam da ću biti u redu, nisam bio’
Lockyer je i ranije imao problema sa srcem. Prošlog svibnja se srušio u utakmici doigravanja za Premier ligu protiv Coventry Cityja, a prisjetio se strašnog trenutka na utakmici engleske lige.
– Bio je to normalan dan, to je najstrašnije od svega. Trčao sam prema polovici terena i počelo mi se vrtjeti u glavi. Sjećam se kako sam razmišljao: ‘Bit će mi u redu za par sekundi’. Na kraju nisam bio u redu – pričao je Lockyer pa dodao…
Foto: PAUL CHILDS
– Probudio sam se, doktori su bili posvuda oko mene. To se dogodilo i prošlog svibnja, ali znao sam odmah kako je ovo bilo drugačije. Prošli je put bilo kao da sam se probudio iz sna, ovaj sam se put probudio iz ništavila. Svi su paničarili, a ja sam bio izgubljen, nisam mogao pričati ili se pomaknuti, samo sam htio shvatiti što se događa.
Srce mu nije kucalo nekoliko minuta
Otkrio je kako mu je srce prestalo kucati na nekoliko minuta i kako se susreo sa smrti oči u oči.
Foto: DAVID KLEIN
– Dok se sve to događalo razmišljao sam kako možda umirem. Nerealno je o tome razmišljati dok ne možete pomaknuti bilo koji dio tijela. Stavili su mi mali uređaj ispod prsiju nakon onog što se dogodilo u svibnju. Srce mi nije kucalo dvije minute i 40 sekundi, defibrilator me šokirao natrag u život. Veliko hvala liječnicima i klubu koji su me spasili. Bez njih ne bih bio ovdje – zaključio je Lockyer.