Svatko od nas na sebi ima čitavu populaciju tih sitnih životinja koje žive na nama. To su uglavnom prozirna stvorenja, premalena da bi se vidjela golim okom jer im je dužina tek oko 0,3 milimetra.
– Izgledaju kao zdepasti mali crvi – izjavila je Michelle Trautwein, entomologinja s Kalifornijske akademije znanosti u San Franciscu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Znanstvenici ih zovu demodex grinje, a ime su dobile prema grčkim riječima za debeo i dosadni crv. No, to nisu crvi, već paučnjaci, srodni krpeljima i nakon toga paucima.
Trautwein proučava naš odnos s ovim mikroskopskim slijepim putnicima analiziranjem njihove DNK. Njezina otkrića pokazuju da ljudi u različitim dijelovima svijeta imaju različite grinje.
– Oni otkrivaju priču o vašem vlastitom podrijetlu, ali i priču o drevnijoj ljudskoj povijesti i migraciji naroda – kaže ona.
No, prije nego je dobila te dokaze, morala je pronaći te sitne grinje.
Foto: Dreamstime_/ILUSTRACIJA
– Kako bismo ih skupili, koristimo malu žličicu i stružemo njome po masnijim dijelovima nečijeg lica, što i nije tako loše kao što zvuči – kaže Trautwein.
Nakon što su uzorci prikupljeni, ona ih nosi u laboratorij da ispita genetiku.
Trautwein je testirala više od 2000 ljudi, uključujući turiste iz cijelog svijeta koji su joj došli na testiranje u Kalifornijsku akademiju znanosti. Svi su na licima imali te životinjice.
– Nitko nije oduševljen početnom idejom da imaju paučnjake na licu. Ali ljudi su često znatiželjni, čak i kad im se to gadi – komentirala je.
Naša je koža uglavnom prekrivena tankim slojem dlake, koje se nazivaju vellus dlake, uz nekoliko značajnih iznimaka kao što su dlanovi i stopala. Svaka od njih raste iz vlastitog folikula.
Grinje, odnosno demodex folliculorum i demodex brevis, smještene su tik uz folikul. Tamo, naime, ima za njih hrane – jedu sebum, masnoću koju stvara naša koža, kako bi se zaštitila i spriječila isušivanje. Sebum se proizvodi u žlijezdama lojnicama, koje ulaze u folikule dlake te oblažu vlas.
Zato najmasniji dijelovi našeg lica, naročito područje oko nosa i usana, vjerojatno sadrže veću koncentraciju grinja nego druga područja.
Ove sitne životinjice žive oko dva tjedna. Većinu vremena provode u porama, ali dok ljudi spavaju, ispužu na površinu kože kako bi se parile, a zatim se vraćaju kako bi položile jaja, piše npr.org.
Foto: Dreamstime_/ILUSTRACIJA
Budući da žive unutar naših pora, ne možemo ih maknuti pilingom i sličnim sredstvima. U principu, nemoguće je odstraniti ih u potpunosti.
Znanstvenica te grinje prikuplja ljepilom.
– Zapravo stavim ljepilo na stakalce mikroskopa i zalijepim ga na nečije čelo, a onda ga polako odlijepim. Pod mikroskopom tražim grinje koje su se zaglavile u folikulima koji strše iz tankog sloja kože koji je oguljen – objasnila je.
– Taj posao može biti poprilično zarazan i uzbudljiv. To je vrsta meditativnog procesa gledanja kroz ovu mikrošumu folikula i dlačica i traženja pravog potencijalnog pokreta ili oblika – ispričala je Trautwein.
Uglavnom naš imunološki sustav može držati njihov broj pod kontrolom, ali neki ljudi mogu imati problema s grinjama.
– Kad pacijentima kažete da imaju grinje na licu, oni prije svega polude – otkriva Kanade Shinkai, dermatologica s Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu.
Shinkai povremeno liječi pacijente koji imaju preopterećenje lica grinjama, što rezultira stanjem koje se zove demodikoza.
– Postoji vrlo poseban pogled na ljude koji pate od demodikoze. Mi to zovemo demodex mraz. To je neka vrsta bijelog sjaja na koži. I ako pogledate jako pažljivo, možete vidjeti kako oni izlazi iz svake pore. Ako sastružete te pore, možete vidjeti kako se stvara pjena od tih demodex grinja na licu – ispričala je.
Doduše, to je stanje relativno rijetko i često je povezano s padom imunološkog sustava, kao što je primanje imunosupresivnih lijekova nakon operacije transplantacije, kemoterapije ili bolesti imunodeficijencije kao što je AIDS.
Demodikoza također može biti potaknuta lokalnom supresijom imunološkog sustava, usred korištenja krema s hidrokortizonom za ublažavanje svrbeža na licu. Obično brzo prolazi.
– Pacijenti gotovo univerzalno opisuju ovaj eksplozivan razvoj bijelih prištića na licu. To je stvarno dramatično. A ono što je stvarno neobično je da se sve to razvije doslovno preko noći – naglasila je Shinkai.
Međutim, za veliku većinu ljudi grinje nisu razlog za brigu. Dok su neke studije otkrile labave veze između Demodexa i bolesti poput rosacee, dokazi nisu pokazali jaku vezu.
– Ono što je stvarno zbunjujuće jest da ako odete u svoj ured i svima ostružete lice, vjerojatno ćete na svima pronaći demodex. A svi koji imaju malo toga mogu razviti tešku bolest – naglasila je dermatologica.
Trautwein također vidi grinje više kao izvor interesa nego straha.
– Nisu opasni u širem smislu jer ih svi imamo i čini se da većina nas prilično dobro živi s njima. Uglavnom ih dijelimo unutar obitelji i čini se da se koloniziraju ubrzo nakon rođenja, najvjerojatnije od strane majke, tradicionalno govoreći – naglasila je Trautwein.
Gledajući vaše grinje, istraživači kao što je Trautwein obično mogu reći nešto o vašem zemljopisnom podrijetlu – iz kojeg su dijela svijeta došli vaši preci.
– Grinje su definitivno vrsta životinja s kojom smo kao ljudi najbliži, iako većina nas ne zna za njih niti ih je ikada vidjela u životu. Još uvijek imamo taj vrlo drevan i intiman odnos, jasno je da imamo te vrste grinja kroz cijelu našu povijest. Dakle, stare su koliko i naša vrsta, stare koliko i Homo sapiens – zaključila je Trautwein.