Biti kuma je čast, no djeveruša baš i nije – ako je suditi po kreacijama koje se pojavljuju u američkoj povijesti vjenčanja. Kao da mladenka želi da njezine prijateljice izgledaju očajno i isto odjevene, dok je ona sva elegantna u bijelom. I ne samo da su neugledne i bez stila, već su i vrlo skupe, kao da je to dodatna kazna za one koje ih nose. Osim, naravno, ako bogata mladenka ne plati djeverušama haljine iz vlastitog budžeta. U tom slučaju teže je – pregovarati i prigovarati.
Kao da mladenka jedina mora biti princeza, dok ove ostale oko nje moraju biti nešto suprotno, sasvim drugačije. No nije oduvijek bilo tako, jer sve do kraja 19. stoljeća, djeveruše su imale istu haljinu kao mladenka, što je zapravo tradicija koja potječe iz davnih dana.
POGLEDAJTE VIDEO:
Postoje dokazi o ovom običaju koji datira još iz starog Rima i feudalne Kine, kada je mladenka morala putovati kilometrima do mladoženjinog grada, što ju je činilo izloženom napadima razbojnika ili suparničkih prosaca. S mnoštvom djeveruša koje su sve jednako odjevene, baš kao i mlada, postalo je mnogo teže znati koja se od njih zapravo udaje.
Prema nekim povjesničarima vjenčanja u Rimu, s vremenom je postao zakonski uvjet da je na ceremoniji vjenčanja deset svjedoka, svi u uniformama jednakih boja. Što je zapravo poveznica s istim haljinama djeveruša kao obavezne pratnje mladoj.
Bile su tu i druge, više ritualne svrhe, primjerice obrana od zlih duhova, pišu povjesničarke mode Cele C. Otnes i Elizabeth H. Pleck u ‘Cinderella Dreams: The Allure of the Lavish Wedding’.
Ideja da bi se djeveruše trebale bitno razlikovati od mladenke, ali pritom biti slične jedna drugoj, pojavljuje se tek prije oko 150 godina. Naime, tada vjenčanja postaju svečanija i raskošnija, na što utječe i industrijska revolucija te sve veća platežna moć ‘običnog čovjeka’. Do onda su vrijedili zakoni koji su doneseni tijekom renesanse, da vjenčanja ne smiju biti previše ukrašena i posebna.
Pa su ljudi ionako morali biti skromni. No, kad je riječ o slavlju, logično je da se svi žele pokazati – detalji, moda, stvari, sve je to lifestyle okvir koji svaku situaciju čini posebnom.
Kako je srednji stalež uvijek kopirao onaj visoki, tako vjenčanja u to doba postaju raskošnija, bogatija, jer ako rade bogataši, onda će to poželjeti svi. Izdavali su se i razni vodiči koji spominju i protokol vjenčanja – knjižica iz 1865. godine, ‘The Etiquette of Courtship and Matrimony, haljine za djeveruše trebale su biti poput ‘duboke boje, u pozadini slike obasjane suncem’.
To je zapravo značilo da je mladenka sunce, ona je u prvom planu, a djeveruše se povlače iza, one su manje važne i cilj je da budu ‘u sjeni’. Glavna dužnost djeveruše je izgledati lijepo, a ne zasjeniti mladenku, pisalo je u ‘The Social Mirror’, koji je otkrivao detalje o protokolima toga vremena.
Trebale su izgledati ‘šarmantno, ali ne previše’. Morale su biti prepoznatljive, no ne se previše isticati, piše Racked. S vremenom, kako su budžeti za vjenčanja rasli, naročito među pripadnicima srednjeg sloja, tako su i te kreacije postale skuplje i ružnije.
Posljednjih desetljeća raste popularnost najmu haljina i to ne samo vjenčanica, već i onih za djeveruše. Time se isplati imati haljinu koja se nosi samo jednom – i dok bi možda vjenčanicu prepravile za dnevno nošenje, kičastu kreaciju mnoge zaobilaze.
Nepisano je pravilo da ona mora biti neugledna, kičasta i općenito mnogo manje atraktivna. Kako je mladenka glavna, upravo ona bira haljine svojim djeverušama – što su kičastije i više ‘ugly’, to će se ona bolje istaknuti.
Najčitaniji članci
