Povijesni zapisi otkrivaju da su kapute dugo vremena nosili samo muškarci, a situacija se polako mijenja tek u 19. stoljeću. Današnji modeli kakve nosimo zapravo su nalik onima koji su se nosili u španjolskim provincijama prije više od 200 godina, a smatrani su – seljačkima, odnosno odjevnim predmetom za niske staleže. Tamo su kapute zvali ‘palletoque’, što je zapravo kombinacija riječi pallium odnosno ‘prostrani ogrtač’ i toque ‘pokrivalo za glavu’.
Tijekom sljedećih desetljeća godina, ovaj udoban i funkcionalan predmet postupno je privukao pozornost u drugim europskim zemljama – Francuskoj, Engleskoj, Rusiji. U svakoj od ovih zemalja kaput je imamo specifičan razvoj, ovisno o potrebama i načinu života. No, Englezi su bili ti koji su formi španjolskih seljaka dali raznolikost, aristokraciju i eleganciju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Istovremeno su kaputi prisutni i na Istoku, no riječ je zapravo o ogrtačima, koji su imali mnogo bitniju ulogu – bili su važan pokazatelj statusa. Nerijetko je ogrtač bio veličanstveni dar, ukrašen vezom, krznom i drugim raznim detaljima koji su činili razliku. Primjer je Kina, gdje su ljudi točno znali koji ogrtač što poručuje, ovisno o dizajnu i izgledu. Visoko društvo nosilo je vez s motivom rode, dok su vezeni motiv svrake nosili pripadnici niskog staleža.
Trendu ukrašavanja odjeće pogodovali su i nomadi, odnosno putnici koji su se kretali ‘Putem svile’, koji je ranije postavio Marko Polo, kroz Mongoliju, Afriku, Južnu Aziju i zemlje Bliskog istoka. Dizajni i vezovi uvijek su bili simbolični i pomagali su nositelju u njihovoj misiji, donosili su sreću, branili ga i štitili.
Za razliku od Kine, u Rusiji su svoje kapute nazivali po ljudima koji su ih potpisali – pa su tako govorili Spencer, Carrick i Chesterfield. Naime, to su bili autori kaputa, odnosno nekadašnji dizajneri koji su osmislili praktične forme za outdoor aktivnosti.
Bitan lik u priči je i Charles Macintosh, koji je slučajno otkrio da guma tekstilu daje svojstvo vodootpornosti. Naime, slučajno se uprljao gumom te primijetio da taj rukav nije promočio, što ga je inspiriralo da osmisli nepromočiv kaput koji je onda dobio njegovo ime.
Kaputi i slična odjeća tek je 19. stoljeća ušla u žensku svakodnevicu. Naime, u to doba obično su nosile podstavljene jakne (telogreikas) i jakne bez rukava (dushegreis). No, jednostavniji lifestyle donosi i praktičnije krojeve i načine odijevanja, radi čega kaput postaje hit za sve.
Ulaskom u svijet ženskog odijevanja, kaput dobiva razne siluete, neke inspirirane dinamikom tijela, stoga postaje strukirani. Kroz dekade je kaput mijenjao forme, ovisno o trendovima. Tu su i razni detalji, poput mašne ili neke neobične šal-kragne.
Vidjeli smo strukirani u pedesetima, ukrašeni krznom u osamdesetima, ležeran poput ogrtača u sedamdesetima te niz drugih opcija.
Što se tiče tekstila, najbolji je onaj od vune ili njezine mješavine, jer može biti tanki i topli – odnosno, vuna ne grije, već je ona izolator te time pogodna za sve sezone. Ovisno, naravno, o načinu izrade.
Kaputi danas imaju niz boja, tu i tamo trendovi donose neke atraktivne, jarke varijante, ali uglavnom oni tamni su najpopularniji jer su super praktični. Idealni za kombiniranje, jednostavni kaputi simbol su i elegancije i klasike, a silueti laska ona blago naglašene ženstvene, strukirane forme.
Tako su se pojavile tri opcije njegove siluete – ravna, trapezoidna i uska. Kao i dvije duljine – uobičajena duga i kratka, koja je bila tradicionalna za sportske modele. Midi duljina i lepršava silueta pojavile su se na modnim pistama mnogo kasnije.
Najčitaniji članci