blank

Na tijelu imam više od 50 tetovaža. Neke su radili profesionalci, a na meni su se i učili neki prijatelji. Koliko sam to sve platio? Ne pitajte, mogao sam kupiti dobar auto, kroz smijeh nam priča slovački MMA borac Vlastislav Čepo (26, 5-1).

Ipak, jedna mu je najdraža.

– Istetovirao sam Mirka Filipovića i legendarne hlačice sa šahovnicom. Tad se borio u K-1. On mi je idol, dvaput sam već bio kod njega u dvorani i bilo je kao u snu. Mirko je čuo da imam tetovažu s njegovim likom i preko Ante Delije me pozvao na trening. Mislio sam da me dečki iz kluba zezaju, baš bi mene Mirko tražio… Na kraju nije bila zezancija. Filipović mi je dao hrpu savjeta i svi će mi puno pomoći.

POGLEDAJTE VIDEO: Vlastislav Čepo trenira i pokazuje tetovaže

Sa skidanjem kila uoči borbi uglavnom nema problema.

– Borim se u kategoriji do 77 kilograma, a kad nisam u treningu imam 93 kilograma. Nije mi uopće problem skinuti toliko kilograma do vaganja. Imao sam problem samo jednom. Tad još nisam bio u American Top Teamu za stalno. Došao sam predzadnji tjedan priprema odraditi u ATT-u, imao sam 86 kilograma po dolasku, činilo se da ću bez problema do vaganja doći na željenu težinu, ali negdje sam pogriješio. Jeo sam kekse s mlijekom, došao u Slovačku i šokirao se – priča pa pojašnjava:

– Tjedan dana prije meča imao sam 93 kilograma, natukao sam sedam kilograma. Za šest dana uspio sam skinuti 15 kilograma, potpuno sam se iscrpio i nisam uspio zadovoljiti vagu. Zbog tog kilograma viška umanjili su mi honorar za 20-30 posto. Pobijedio sam taj meč. Imao sam problema i u zadnjem meču. Zadovoljio sam vagu, imao sam 80 kilograma (dogovoren ‘catchweight’, op. a.), a na dan borbe uspio sam se podići tek na 82 kilograma. Pokušavao sam se puniti vodom, infuzijom, ali ništa mi nije išlo od ruke. Ne znam u čemu je bio problem, ali sad u Zagrebu imam nutricionista i sad će to biti kako treba. Ovdje svi koliko skinu, toliko i vrate.

‘Nokautirao sam suca’

Čepo ima zanimljivu životnu priču.

– Odrastao sam u Vojvodini, u Novom Sadu. Prezime Čepo dolazi iz Hercegovine, djed je porijeklom iz Gruda. Otac mi je rođen u Srbiji, a majka također, ali je Slovakinja porijeklom. U Vojvodini ima puno Mađara i Slovaka – pojašnjava Vlasto pa nastavlja:

– S 12 godina preselili smo u Slovačku, majka je željela da se preselimo, kako bi bila bliže rodbini. Živio sam u Banskoj Bystrici i Bratislavi, bavio se ozbiljno nogometom. Bio sam golman, sa svojim klubom došao iz treće do prve slovačke lige u kadetskom uzrastu, igrao sam do 17. godine.

Prestao je igrati nogomet zbog poprilično bizarnog razloga.

– Zašto sam prestao? Nije to bilo za mene, smetalo me kad samo pet ili šest igrača daje sve od sebe. Onda primiš četiri-pet komada, ljudi pročitaju u novinama samo rezultat i komentiraju da je golman ‘rupa’, a ja sam možda na toj utakmici skinuo par zicera. Zato se sad bavim individualnim sportom. Zadnju nogometnu utakmicu odigrao sam sa 17, protivničkog igrača u šesnaestercu je srušio moj stoper, a sudac je meni pokazao crveni karton. Čak je i moj suigrač sucu kazao da je on napravio prekršaj, a ne ja. Potpuno sam poludio, zaletio se prema njemu, pogodio sam ga lijevim krošeom. Potom je uletio i pomoćni sudac, pravio se mangup, pa sam i njega pogodio. Dobio sam trogodišnju suspenziju, novčanu kaznu platio je klub, a oduzeti su nam i bodovi – u dahu priča Čepo.

Paralelno s nogometom, trenirao je i MMA.

– Počeo sam s 14 godina, ali brzo sam se morao prebaciti na boks, jer su vlasnici kluba završili u zatvoru. Stojka mi je omiljena, obožavam završavati ljude.

‘Menadžer me preveslao’

O Čepinoj priči može se napisati film. Kad je zagazio u profesionalne boksačke vode, menadžer ga je preveslao.

– Evo, i sad vidim da vara ljude. I mene su upozoravali na njega, dva tjedna nakon što sam s njim potpisao ugovor na pet godina, rekli su mi da je muljator. U trećem profesionalnom meču poslao me na boksača koji je imao petnaestak. Uoči borbe mi je kazao da protiv njega ne idem svom snagom, da skupljam iskustvo kroz runde. Bilo mi je to čudno, a zamislite tek moj šok kad sam ga prije početka borbe vidio u njegovom kutu! Bio sam bolji, brojali su mi u prvoj i drugoj rundi, a suci su nakon borbe pobjedu dali njemu.

Neugodna iskustva sa spomenutim menadžerom nizala su se.

– Kasnije mi se taj menadžer ispričavao, rekao da će proglasiti meč kao ‘no contest’… Kasnije su me nazvali i rekli mi da su suci krivo brojali bodove i pobjeda mi je službeno upisana. Nije mi sinulo da je menadžer shvatio da mu je bolje ulagati u mene, pa je otkantao ovog. Bio sam naivan, nastavio suradnju s njim, ali puklo je nakon meča u Njemačkoj protiv Jamnyja Kumandea. On me dobio odlukom sudaca, stvarno je bio dobar dečko. Nakon borbe menadžer mi je rekao da sam dobio honorar od 1500 eura, rekao je da će sebi uzeti 500 – priča slovački borac pa dodaje:

– Ja zbog tog meča dva-tri mjeseca nisam radio, plaćao sam pripreme i na kraju završio u debelom minusu. Par dana nakon toga zvao me menadžer tog protivnika iz Njemačke, kazao da sam mu se svidio i pozvao me na priredbu u Las Palmas. Odbio sam ga i rekao da mi se ne isplati boksati za 1500 eura, koliko sam dobio u Berlinu za 10 rundi. Ovaj se šokirao i kazao mi da sam dobio honorar od šest tisuća eura za taj meč u Njemačkoj. Dakle, moj menadžer mi je od tog iznosa dao samo tisuću eura, sebi uzeo ostatak i s obitelji otišao na Tajland. Za raskid tog petogodišnjeg ugovora morao bih mu dati 50 tisuća eura pa sam odlučio prebaciti se u MMA, u kojemu njegov ugovor ne vrijedi. 

‘Isjekli su me nožem, pokušali mi odgristi prst…’

Čepo je sedam godina radio kao zaštitar.

– Vikendima sam redario u noćnim klubovima, preko tjedna smo čuvali casina, barove… Bilo je svega, često su me napadali jer nisam velik pa su mislili da sam slab i da se ne znam tući. Imao sam puno ozljeda.

– Evo, pogledajte, pukla mi je ruka, fali mi komad kosti. Na sparingu uvijek moram posebno bandažirati tu ruku, ali nemam vremena to operirati, izgubio bih godinu dana karijere. Po ruci su me isjekli nožem. Jedan mi je čak skoro odgrizao prst. Jednom su mi flašu razbili o glavu – pokazao nam je Vlasto pa dodao:

– Imali smo mi i pištolj, ali stvarno nisam želio nikakve probleme. Nikad protiv mene nije podignuta kaznena prijava, a to je u ovom poslu rijetkost. Popiju, nadrogiraju se i onda rade probleme, najgora kombinacija.

Shvatio je da to nije život za njega. Potpuno se posvetio sportu, pronašao i sponzora i počeo graditi profesionalnu MMA karijeru. Trenutačno nastupa u slovačkoj organizaciji Oktagon. Ima četiri pobjede i jedan poraz. Taj zadnji meč bio je u listopadu prošle godine protiv Mateusza Strzelczyka.

– Poljak je uskočio kao zamjena dva dana prije borbe. Bio je veći, ima gotovo 20 profesionalnih mečeva i dobar je u parteru. U prvoj rundi bio sam bolji, ali kad je vidio da mi parter ne ide, srušio me dolje i iskontrolirao do kraja meča, prebio me. To mi je bio prvi poraz i shvatio sam da nešto moram promijeniti pa sam došao u Zagreb za stalno, prije sam dolazio samo na nekoliko dana.

A sad je u Zagrebu odradio i meč za finalnoj priredbi ‘FNC Armagedona’ te je u kategoriji do 84 kilograma slavio protiv Leona Krajačića (23, 2-2).

‘U Zagrebu mi je prekrasno’

U glavnom gradu Hrvatske brzo se snašao.

– Doselio sam se u Dubravu u siječnju. Žena koja mi iznajmljuje stan nije mogla vjerovati kad sam joj poslao upit za stan. Ljudi iz inozemstva baš i ne dolaze ovdje zbog korone i potresa. Ljudi su super, bolje mi je u Zagrebu, nego u Srbiji i Slovačkoj. Dobro se trenira i tamo (u Bratislavi op. a.), ali nema toliko kvalitetnih boraca kao ovdje. 

Ipak, nedostaje mu djevojka. Čepo je u vezi sa slovačkom MMA borkinjom Luciom Krajčovič. Simpatična djevojka nosi nadimak ‘Lijepa zvijer’.

– Baš je zvijer, ima više od 60 profesionalnih mečeva, ima pet različitih pojaseva u tajlandskom boksu. Najbolja je u stojci u Slovačkoj. Sad je prešla u MMA. Njoj ipak više odgovara trenirati u Slovačkoj jer u njezinoj dvorani ima 250 djevojaka. 

Postavio je ljestvicu visoko.

– Treba ići borbu po borbu, ali sad želim napraviti posao u Oktagonu. Pobijediti nekoliko borbi pa ići na stepenicu više. U Slovačkoj sam već sad popularan, a još ništa nisam napravio. Više od tisuću ljudi iz Slovačke kupilo je majice s mojim likom. Ta popularnost mi godi, ali tek sam na početku karijere – skromno će za kraj.



Source link