[ad_1]

Majku su teretili da je u listopadu 2017., neposredno nakon što je bez ičije pomoći rodila kod kuće, rukom prekrila nos i usta bebe i ugušila je. Mrtvo novorođenče stavila je u vreću i bacila u smeće

<p>Nisu pomogle suze ni opravdavanja da novorođenče nakon poroda nije plakalo i da ga majka nije imala namjere ubiti, nego da ga je vjerojatno slučajno ugušila svojim tijelom dok se spuštala iz čučećeg položaja. Sudsko vijeće jednog Županijskog suda u središnjoj Hrvatskoj u utorak je majku nepravomoćno proglasilo krivom za teško ubojstvo osobe posebno ranjive zbog njezine dobi.</p><p>Sudac joj je izrekao kaznu u trajanju od jedanaest godina zatvora, tek nešto više od zatvorskog minimuma, koji predviđa kaznu od deset godina do dugotrajnog zatvora za ovo kazneno djelo.</p><p>Po majku su odmah došli pravosudni policajci kako bi je prevezli u istražni zatvor budući da se on automatski određuje ako se okrivljeniku izrekne pet ili više godina zatvora.</p><p>Prije nego su je odvezli oprostila se od sadašnjeg supruga, trećeg partnera s kojim ima četvrto dijete. Iz prve dvije veze ima još troje djece, koji se nalaze u udomiteljskim obiteljima.</p><p>Optužnica ju je teretila da je u listopadu 2017. godine, neposredno nakon što je bez ičije pomoći rodila u spavaćoj sobi, rukom prekrila nos i usta bebe i ugušila je. Dijete je pronašla majka tadašnjeg izvanbračnog supruga optužene.</p><p>Kako žive u istom domaćinstvu, ona je, nakon što je primijetila da “snaha” više nema trbuh, išla istražiti što se dogodilo. Dijete je našla u plastičnoj vreći u kanti za smeće.</p><p>- Na dnu kante vidjela sam čudnu crnu vreću. Izvukla sam je i vidjela u njoj krvavu plahtu. Povukla sam je i vidjela dječju glavicu. Prvo sam pomislila da je neka lutka, a kad sam povukla plahtu još jednom, vidjela sam tijelo bebe. Bila je skvrčena – svjedočila je na sudu svekrva optužene.</p><p>Tijekom postupka utvrđeno je da je optužena sve vrijeme skrivala trudnoću te da je i najbližima, odnosno tadašnjem partneru i ocu djeteta, kao i njegovim roditeljima, govorila da ima “cistu”.</p><p>Sudsko-medicinski vještaci utvrdili su, da je dijete rođeno živo i da je umrlo uslijed ugušenja. Na licu bebe pronašli su tragove, oguljotine kraj nosa, zadobivene uslijed gušenja.</p><p>- Jedini istinit navod koji smo čuli od optužene je da nikome nije rekla za trudnoću. Ona je dobro znala kako funkcionira Centar za socijalnu skrb i mogla je poduzeti radnje oko zbrinjavanja bebe, no ona je se htjela “riješiti”. Ta namjera postojala je već u trenutku kad je shvatila da je trudna, a i sama je rekla da se nije pripremala za bebu. Odlučila je ubiti to dijete i tu namjeru sprovela samo se nadala da bebu nitko neće pronaći i da će se uspjeti izvući – navela je zamjenica županijske državne odvjetnice koja je vodila slučaj.</p><p>Braniteljica optužene pokušala je dokazati da se ne radi o teškom ubojstvu već usmrćenju, obliku privilegiranog ubojstva koje majke znaju počiniti nakon poroda uslijed jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda.</p><p>- To je opterećenje proizlazilo iz njezina teškog socijalnog i materijalnog položaja. Naime, optužena potječe iz obitelji oca alkoholičara, koji je psihički i fizički zlostavljao njezinu majku. Već s 19 godina zasnovala je prvi izvanbračnu zajednicu sa starijim muškarcem te rodila dvoje djece. Živjeli su u neadekvatnim stambenim uvjetima, bez vode te je bila izložena zlostavljanju. To zlostavljanje je prijavljivala te je neko vrijeme provela i u sigurnoj kući. Nakon jedne žešće epizode odveli su je u Psihijatrijsku kliniku gdje je provela dva mjeseca. Tamo je i upoznala drugog supruga, koji je bio na liječenju od alkoholizma – rekla je njezina braniteljica.  Oni su započeli vezu, preselila je kod njega nadajući se boljem životu, ostala je trudna i rodila treće dijete, no suprug se ubrzo vratio alkoholizmu.</p><p>- Porodila sam se u jutarnjim satima, oko 6.30 sati. Tad još nisam znala ni spol djeteta, saznala sam ga tek iz izvješće koje mi je pokazala braniteljica. Rodila sam u sobi, gdje je na krevetu spavao moj tadašnji izvanbračni suprug. On ništa nije čuo jer je stalno bio pijan – kroz suze se branila na sudu. Tvrdila je i da beba nije davala znakove života, da uopće nije plakala te da zadnja dva ili tri dana pred porod nije osjetila ni da se miče.</p><p>Prilikom izricanja kazne sud je uzeo u obzir i psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje prema kojemu je u trenutku zločina bila smanjeno ubrojiva, ali ne bitno. Utvrdili su i kako su kod nje prisutna obilježja ovisnog poremećaja ličnosti koji karakterizira osjećaj bespomoćnosti, submisivnosti, potrebom da drugi preuzmu brigu za nju, nesposobnošću donošenja odluka i potrebom za stalnom podrškom. Osobe koje pate od ovog poremećaja, naveli su vještaci, karakterizira izbjegavanje vlastite odgovornosti i svih zadataka u kojima je potrebno neovisno funkcioniranje ili preuzimanje odgovornosti.</p><p>Osim smanjene ubrojivosti, kao olakotne okolnosti prilikom određivanja kazne, sud je uzeo u obzir i njezino zaista teško socio-ekonomsko stanje koje traje gotovo čitav život te činjenicu da ranije nije bila kažnjavana. Na presudu stranke imaju pravo žalbe.</p><p> </p>

[ad_2]