[ad_1]

Krajem travnja, istraživački tim sa Stanforda, pod vodstvom Johna Ioannidisa, jednog od najcitiranijih znanstvenika, objavio je preprint vrlo zanimljive studije koja je u kratkom vremenu obišla svijet. Serološko testiranje na 3000 ispitanika iz okruga Santa Clara u Kaliforniji, pokazalo je da je broj ljudi zaraženih Covidom-19 na tom području bio 85 puta veći nego što su to govorile službene brojke. Na osnovi toga te podatka o broju dotad umrlih od koronavirusa u Santa Clari, stanfordski su znanstvenici procijenili kako je letalitet ili smrtnost (CFR) od nove bolesti samo 0,12 posto, dakle, kao kod sezonske gripe, a ne 3,4 posto, kako je ustvrdila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Studija je u kratkom vremenu “zapalila” društvene mreže diljem svijeta te postala ključni argument u rukama svih onih koji smatraju da je ozbiljnost aktualne pandemije bila debelo precijenjena. Čemu ugrožavati gospodarstvo i dovoditi milijune radnih mjesta u pitanje, kad je nova bolest smrtonosna poput sezonske gripe, zbog koje se ne uvode stroge karantenske mjere, propitivali su mnogi, uključujući i hrvatske libertarijance.

Metodološki problem

No stanfordska studija, objavljena na repozitoriju preprinta, a ne u znanstvenom časopisu, odmah se našla na udaru kritika brojnih znanstvenika, koji su vrlo brzo otkrili ozbiljne propuste u istraživanju, zbog čega je to istraživanje Ioannidisova tima označeno kao “loša znanost”.

– Ovo je idealan primjer brzog rezultata koji nije bio provjeren. Taj rukopis nije prošao recenziju, i nije objavljen u znanstvenom časopisu. Rezultati se zasnivaju na pozivanju korisnika Facebooka i njihove djece, što će stvoriti uzorak koji svojim obilježjima ne odgovara cijeloj populaciji. Izgledno će se na ovakav poziv odazvati ljudi koji imaju nekih problema ili sumnjaju da su zaraženi, što će povećati udio pozitivnih u uzorku, i precijeniti stvarni rezultat. Uz to, množenje ovako dobivenog rezultata s cijelom populacijom podrazumijeva i da je cijela populacija imala priliku biti izložena virusu, što je dodatno precjenjivanje stvarnog stanja – rekao je Ozren Polašek, profesor na Katedri za javno zdravstvo i voditelj Centra za globalno zdravlje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Polašek, koji je i član Znanstvenog savjeta za borbu protiv pandemije koronavirusa Vlade RH, smatra kako na kraju prvog pandemijskog vala znanstvenici i liječnici bolje razumiju novi virus i mogu dati odgovore na neka pitanja koja su nam zadavala glavobolju tijekom prethodna tri mjeseca. Ipak, neka su pitanja još uvijek bez odgovora pa tako znanstvenici još uvijek ne znaju kolika je stvarna smrtnost od Covida-19, tim više što brojke variraju od zemlje do zemlje: trenutni CFR je tako u Belgiji 16,25, u Francuskoj 15,54, u Italiji 14,28, a u Velikoj Britaniji 14,18 posto.

– Ovo je ozbiljan metodološki problem. U najosnovnijem pristupu letalitet računamo kao broj ljudi koji je preminuo od određene bolesti, podijeljen brojem ljudi koji su imali tu bolest. Za Hrvatsku bi taj broj za ovaj virus sada iznosio 4,5 posto: 101 preminulih na 2244 slučaja, što je stanje od 27. svibnja. Međutim, u ukupnom broju preminulih još nisu oni koji će tek umrijeti i imaju aktivnu bolest, jer bolest traje više tjedana. Broj preminulih tako će izgledno biti nešto veći, a time i letalitet. Međutim, treba naglasiti i da letalitet ovisi o stanju epidemije, opsegu korištenja dijagnostike, svijesti o testiranju i pristupu liječenju, tako da čak niti izravna usporedba više zemalja nije metodološki potpuno opravdana. Taj broj treba razmatrati i pratiti unutar jedne države – pojasnio je Polašek.

Ističe, kako je drugi važan broj IFR (infection fatality rate), odnosno smrtnost ukupnog broja zaraženih. – IFR je znatno niži jer u nazivnik uključuje mnogo veći broj ljudi, ne samo one koji su tražili medicinsku pomoć i dobili službenu dijagnozu, nego i blaže i asimptomatske slučajeve. Posebno su nam, u sadašnjem stadiju širenja bolesti, zanimljivi superširitelji, pojedinci koji nemaju jasnu kliničku sliku, ali su zarazni i mogu zaraziti veći broj ljudi s kojima dođu u kontakt. Oni mogu stvarati nova žarišta, poput onoga na otoku Braču. Jedini način borbe s tim problemom su praćenje kontakata i požrtvovan rad epidemiološke službe – dodao je Polašek.

Naš sugovornik analizirao je i smrtnost od Covida-19 u Hrvatskoj prema dobnim skupinama.

– Najniža zabilježena smrtnost bila je u dobnoj skupini od 40 do 59 godina, samo 0,9 posto, u dobnoj skupini između 51 i 60 je 1,2 posto, a u dobi između 61 i 70 je 3,0 posto. U dobi 71-80 je 6,6 posto, zatim u 81-90 je 4,1 posto, a najveća je u dobi iznad 90 godina, s preko 30 posto. Najvažniji dodatni rizik za umiranje među bolesnicima u Hrvatskoj bila je prisutnost tumora, bolesti živčanog sustava i bolesti srca i krvnih žila. Većina preminulih imala je barem dvije, a neki i više kroničnih bolesti, koje su im znatno povećavale rizik umiranja. To se posebno odnosilo na korisnike domova za stare i nemoćne. Analiza podataka iz Splita pokazala je da su korisnici doma koji su preminuli u prosjeku imali više od tri kronične bolesti. No, analiza rizika umiranja nije pokazala razlike između Splita i ostatka Hrvatske, kada je analiza bila prilagođena na učinke dobi i spola korištenjem logističke regresije – istaknuo je Polašek.

Kad se gleda broj umrlih na milijun stanovnika, Hrvatska je trenutno na 63. mjestu u svijetu (baza Worlsometers).

Višak smrtnosti

– Na samom vrhu su bili San Marino i Belgija, u kojima se virus brzo širio kroz domove za stare i nemoćne te doveo do velikog broja žrtava. No, ni ta usporedba nije bez ograničenja, jer ovisi o načinu dijagnostike i prijave smrti. Ovo je rasprava o tome je li netko preminuo s koronom ili zbog nje – dodao je Polašek.

Osvrnuo se i na višak smrtnosti u pandemiji, što predstavlja povećanje broja umrlih u određenom razdoblju, u usporedbi s nekom prethodnom vrijednosti, najčešće godinom dana prije nekog događaja. U ovom slučaju to bi bila usporedba broja umrlih tijekom jednog tjedna ili mjeseca 2020. godine s brojem umrlih u istom razdoblju 2019. godine.

Analize pokazuju kako bi broj umrlih od koronavirusa u mnogim zemljama Zapada mogao bi biti i 60 posto veći nego što govore službeni podaci.

– Baza podataka EUROMOMO ukazuje na najveće brojeve upravo u onim zemljama Europe u kojima je epidemija bila snažnija – Italija, Francuska, Španjolska, Belgija i Velika Britanija. Vrhunac viška smrtnosti na razini Europe pojavljuje se tijekom 14. i 15. tjedna 2020. godine, s oko 30 tisuća umrlih više svakog od ta dva tjedna. Države poput Austrije, Grčke ili Mađarske nisu imale viška smrtnosti za vrijeme trajanja epidemije. Za našu zemlju nemamo službene brojke za cijelo razdoblje epidemije, a neslužbene nam ne ukazuju na porast broja preminulih za vrijeme epidemije. Pokazalo se kako je naš sustav prikupljanja podataka potrebno promijeniti, i to je nešto na čemu sada aktivno radimo, kako bismo u budućnosti mogli čim bolje pratiti ovaj broj i brže imati informaciju o višku smrti, a time i intenzitetu epidemije – istaknuo je Polašek.

Naš sugovornik naposljetku je naglasio kako se Covid-19 ne može uspoređivati s gripom.

– Znanstvenici se uglavnom slažu da je virus gripe uz nas najmanje 500 godina ili oko 20 generacija. Tijekom toga razdoblja virus je stalno uklanjao najosjetljivije osobe iz populacije i stvarao snažan selekcijski pritisak. To znači da najosjetljivije osobe nisu imale izgleda prenijeti takav osjetljiv genetski sklop na svoju djecu, jer nisu preživjele kontakt s virusom. Paradoksalno, oni koji su preživjeli, u prosjeku su postali sve otporniji na virus. Kada pogledamo Covid-19, virus nije imao priliku biti u kontaktu s cijelom populacijom i nije nam pokazao svoj pravi selekcijski pritisak, jer smo ga prekinuli karantenom. Zato izravna usporedba nema smisla, jer učinak ta dva virusa ne možemo izmjeriti u usporedivom okruženju. Osim toga, sada nam se čini i da se ovaj virus mijenja te kako nema iste osobine kao na početku epidemije, što donosi dodatne probleme u njegovom razumijevanju – zaključio je Ozren Polašek.



[ad_2]