[ad_1]

Kad imate dijete s posebnim potrebama, često razmišljate o tome kako će mu biti kad više ne bude živio s vama, kako će se brinuti sam o sebi. A kad ga vidite kako se priprema za ironman utrku, to je nevjerojatno. Puno više od same utrke. To znači da ga zajednica podržava, da može sve što odluči. I da će biti sasvim dobro kad mene više ne bude uz njega.






Foto: Instagram



Tako je za USA Today nevjerojatnu priču počeo Nik Nikić, otac jednog sasvim posebnog, čudesnog sportaša. Njegov sin Chris ima 20 godina i priprema se da postane prvi čovjek s Downovim sindromom koji će savladati ironman utrku! Ako ne znate, to znači preplivati 3,86 km, biciklom prijeći 180,25 km pa pretrčati 42,2 km. Sve to ‘u komadu’, za najviše 17 sati.

– Volim pažnju koju privlačim jer volim ljude i to mi omogućuje da budem kao i svi drugi i povežem se s ljudima – objašnjava Chris Nikić, a predsjednik Special Olympics, najveće sportske organizacije za djecu i odrasle s intelektualnim i tjelesnim teškoćama, Timothy Shriver naglasio je:

– Većina ljudi želi pažnju kako bi bili bolji od drugih, Chris je želi da se poveže s drugima. Slavni profesionalni sportaši grade ‘zidove’ prema ostalima, naši sportaši ruše zidove.






Foto: Instagram



Chris je rođen u SAD-u, na Floridi, otac mu je Nikola, majka Patty, a sestra Jacky. Prema rodoslovnim podacima, porijeklo obitelji je albansko-crnogorsko. S pet mjeseci morao je na operaciju srca, s tri godine hodao je uz pomoć hodalice. Sad ga trener Dan Grieb gleda kako gotovo svakodnevno probija granice.






Foto: Instagram



– To što imam Downov sindrom znači da moram raditi više nego drugi. Naučio sam raditi više i to mi je pomoglo da budem spreman za ironmana – priča Chris, koji trenira četiri sata dnevno šest dana u tjednu.

Pripremao se za svoj prvi polu ironman, koji je trebao biti ovaj mjesec, ali je odgođen. U Panama Cityju u studenom trebao bi na puni, pravi ironman. Završio je šest triatlona i jedan olimpijski maraton. Počeo se baviti triatlonom sa 16 godina, ali je dvije godine izgubio zbog operacije uha. Kad se vratio, nije mogao pretrčati 100 metara. Sad se priprema za ironman…

– Trenira od devete godine, ali do prije dvije godine kćer Jacky tretirao sam kao nadarenu sportašicu, a njega kao posebnog. To ‘posebni’ ponekad znači da neke stvari ne možeš i nisam mu davao jednaku šansu kao njegovoj sestri jer sam ga želio zaštititi. Ali prije dvije godine i njega sam počeo tretirati kao nadarenog – priča otac i dodaje:

– Ma njega je Bog doveo na Zemlju da pomaže drugima.






Foto: Instagram



Svaki dan nakon nastave roditelji ga vode na trening. Osim plivanja i trčanja, trenira i borilačke sportove, jogu, košarku…Chris vjeruje da uvijek može dati jedan posto više, makar dulje trajalo. Izazove i prepreke lomi na komadiće pa ih savladava jedan po jedan.

Jednom je pao s bicikla jureći nizbrdo. I što je obitelj napravila? Zaključili su da je kriv bio bicikl i kupili su novi.

– Neki bi drugi roditelji djeteta s Downovim sindromom nakon toga odustali. Ali nema toga, moraš im dopustiti da osjete istu bol kao svi drugi jer na taj način učiš i ispravljaš pogreške – tvrdi otac, a Chris dodaje:

– Ne koristim svoje stanje kao ispriku nego radim napornije. Otac mi je rekao ‘Nikad ne sumnjaj u svoje snove’ i da mi je Bog podario dar.






Foto: Instagram



Nakon svake utrke grli navijače uza stazu, suparnike trkače i, dakako, svoju obitelj. Smije se uvijek, čak i kad trener viče na njega.

– Ma, teško je povisiti glas na njega kad se toliko zabavlja. On donosi sunce u svaku prostoriju – kaže otac.

Osim sportske, Chris gradi i karijeru govornika, njegovi motivacijski govori o tome kako svaki dan možete biti jedan posto bolji dostupni su na raznim kanalima.

A osim da postane ironman, ima još jednu želju: da ima kuću, ženu i trbušne mišiće kao njegov trener. Za neke ljude s Downovim sindromom, to je samo san. Ali Chris Nikić je već pokazao da je sve moguće…



[ad_2]

Source link