Italija, zemlja u samom vrhu po broju žrtava koronavirusa, preminulo je više od 32 tisuće ljudi, polako izlazi iz strogog režima zatvorenosti. Ali, Italija još uvijek ne izgleda kao Italija kakvu svi poznaju.

– Rim je prazan, pust. Nekada smo smatrali da je previše turista, a sada nam nedostaju. Želimo onu buku i nered koju su turisti donosili – kaže Ana Došlić, apsolventica političkih znanosti u Rimu.

 

– Od 10. ožujka smo bili u potpunosti zatvoreni, mogao je izaći samo jedan član kućanstva, a i taj je morao imati propusnicu. Bilo je teško – opisuje Došlić govoreći kako su prva dva tjedna svi pokušavali pronaći nove sadržaje u životu, ali je krajem ožujka i početkom travnja boravak u stanovima postajao neizdrživ.

– Spasili su se oni koji su imali terase. Pokušavali smo se zabaviti, svaku večer bismo se nalazili na balkonima i puštali pjesme. To nam je dizalo moral. Bili smo svi u istom čamcu – priča o običaju koji i danas, nakon popuštanja mjera kretanja, održavaju jer je taj običaj povezivao sve, i stare i mlade.

– S vremenom su ljudi prestajali pratiti vijesti jer je korona bila u svemu. Informacije su bile kontradiktorne. Na jednoj strani se prikazivala panika koja je govorila da nitko neće moći niti izaći i da će svi ostati u regiji, a s druge strane su svi govorili da će sve biti u redu u svibnju – opisuje, dodajući da ljudi ni danas nemaju jasne informacije o tome što je opasno, a što prihvatljivo.

– Prvi izlazak bio mi je na rođendan. Otišla sam u park – kaže, dodajući da se Talijani na ulicama Rima danas opet smiju. – Vidi se to po očima – kaže Došlić.