Prije točno trideset godina za “ilegalnu” diskografsku etiketu Search & Enjoy, osnovanu s prijateljem Antom Čikarom, objavio sam debi album “Najvažnije je biti zdrav” novosadske post-punk grupe Obojeni program. Tri su razloga bila za taj čin. Prvi, totalno sam se zaljubio u taj bend i njihove pjesme na jednom od posljednjih festivala YURM (Yu Rock Moment) na kojem su se predstavljali “demo bendovi” bez ugovora s nekom od tadašnjih, “službenih” diskografskih kuća.

Drugi, bilo mi je nepojmljivo da tako sjajnom Obojenom programu, osnovanom 1980. godine, Jugoton, PGP RTB, ZKP RTL, Helidon, Suzy i druge diskografske kuće u državnom, odnosno društvenom vlasništvu nisu tijekom 80-ih željele objaviti album. I treći, gorio sam od želje da se upustim u nezavisno diskografsko izdavaštvo po uzoru na američke etikete poput SST-a, Sub Popa, Dischorda, Alternative Tentaclesa, Touch & Go i drugih čija sam izdanja tražio i kupovao.

No, postojao je i jednako važan katalizator za moje upuštanje u diskografsko izdavaštvo. Taj katalizator bio je Zdenko Franjić s kojim sam se tijekom druge polovine 80-ih intenzivno družio po Španskom, zapadnozagrebačkom kvartu blizu Gajnica iznad kojih Zdena već godinama živi i radi u skladu s “uradi sam” principima. Zdena je već ranih 80-ih bio nepresušan izvor informacija i LP ploča do kojih je dolazio na ovaj ili onaj način, uključivši i dopisivanje s neovisnim diskografima i kolekcionarima ploča iz Amerike i drugih zemalja. Doduše, bilo nas je još iz Zagreba koji smo činilo isto ili kojekako dobavljali ploče izvana pa se nalazili kod njega radi preslušavanja onoga što smo nabavili.

Mario Kučera

Zdenko Franjić

 

Zajedničko preslušavanje i presnimavanje ploča na kazete bilo je presudno da dođemo do underground rock bendova za koje smo negdje nešto čuli ili nešto o njima pročitali pa naslućivali da bi nam mogli biti zanimljivi. Usporedo je stasavala i nova rock scena čije izdanke “službene” diskografske kuće nakon zamiranja novog vala nisu imale interesa njegovati, a nama su bili izvrsni. U Sloveniji je stanje bilo nešto malo bolje zahvaljujući ŠKUC Ropotu, FV Založbi i Dokumentarni, no u Hrvatskoj nije bilo takve sprege između studentskih centara i neovisnog diskografskog izdavaštva. Shvatili smo da ćemo sve morati sami, izvan omladinsko-studentskih kulturnjačkih institucija.

Slabo poznati bendovi

Prvi je u tom pothvatu bio Zdena koji je 1988. godine pokrenuo Slušaj najglasnije i pod tim “labelom” počeo, mahom tada slabo poznatim bendovima, objavljivati audiokasete jer ih je bilo jednostavnije i jeftinije proizvoditi. Kako sam spram kasete – iako je u doba hardcore punka bila raširen i važan format, naročito za njujorški ROIR na kojem su prve snimke objavili Bad Brains i Beastie Boys – uglavnom bio indiferentan, pravom sam prekretnicom u domaćem diskografskom izdavaštvu doživio trenutak u kojem je Zdena objavio LP kompilaciju “Bombardiranje New Yorka”.

Realno mi Majke, Satan Panonski, Kaotične duše, Sköl, Messerschmitt i Machine Gun nisu bili nepoznati. Dapače, dio članova tih bendova i osobno sam poznavao, pohodio njihove koncerte i slušao njihove demo snimke, a s nekima od njih se i družio i cugao. No, oduševio me način na koji ih je Zdena promovirao. Ne više na kasetama nego na LP-u koji je u 1000 primjeraka uspio otisnuti u pogonu Jugotona.

Ubrzo “Bombardiranje New Yorka” postaje kamenom temeljcem neovisnog diskografskog izdavaštva u Hrvatskoj, a Slušaj najglasnije jedan od najvažnijih promotora nadolazeće rock scene 90-ih. Ubrzo će po toj “špranci” početi nicati etikete poput spomenute Search & Enjoy (kasnije reinkarnirane pod nazivom T.R.I.P.) za koju će izaći albumi Obojenog programa, Majki, Boya i Quod Massacrea, Idle Valley za koju će Nikola Ćurković objaviti LP ploče SexA-e i The Spoonsa, Blind Dog Records za koju će Željko Jerbić objaviti debi album Messerschmitta pa i Dancing Beara koji sada objavljuje reprint izvornog LP-a, kasnije i brojnih drugih indie-izdavača poput Dirty Old Labela, Geengera, Moonleeja, PDV Records… Dallas je već koncem 80-ih postojao u Sloveniji i gurao Let 3, a na sličnom principu djelovali su i KUD Idijoti kroz DID Slovenija.

Na omotu ovog reizdanja možete pročitati i rukom napisanu poruku Jelle Biafre iz punk benda Dead Kennedys i diskografske kuće Alternative Tentacles koji Zdeni piše “Majke, Messerschmitt i Pokvarena Mašta su zaista izvrsni! Hoće li nova invazija garažnog rocka krenuti iz Jugoslavije?”. Nažalost, krenula je invazija nacionalizama, ubrzo i tenkova i topova, ali imali smo pravo sanjati, a i danas tvrdim da se hrvatska rock scena s konca 80-ih i početka 90-ih mogla mjeriti s onom Seattlea iz koje će grunuti grunge-rock eksplozija.

U recenziji “Bombardiranja New Yorka” iz magazina Alternative Press piše da je “teško povjerovati da ovi bendovi ne dolaze iz New Yorka ili Londona, toliko su sinkronizirani s tamošnjim glazbenim događanjima” dok kultni punk fanzin Maximum Rock’n’Roll povlači usporedbe s legendarnim sastavima poput Stoogesa, MC5, New York Dollsa, Heartbreakersa i Damneda.

 

“Nitko ih nije htio”

Na sve to Zdena je u svom tipičnom stilu, za sarajevski fanzin Vibro 1990. godine, izjavio: “Ne znam kad sam prvi put došao u dodir s rock’n’rollom, ali kad sam se zarazio, bilo je kasno. No, sâm sam kriv i nije mi žao. Žalim samo ljude koji rock’n’roll ne osjećaju. Bilo mi je dosadno kupovati tuđe ploče, a znao sam neke grupe koje su bile dobre i koje nitko nije htio, pa sam odlučio sam nešto napraviti”.

Zahvaljujući tom porivu otkrio nam je Majke i druge aktere kompilacije “Bombardiranja New Yorka” čiji se značaj u najmanju ruku može mjeriti sa značajem kompilacija “Paket aranžman” i “Novi punk val 78-80”, “Artistička radna akcija”, “Lepo je…” i “84/48”. Kasnije je objavio prve albume Overflowa, Zadruge, The Bambi Molestersa, Rizola, The Bugsa, Goribora, Damira Avdića i desetina drugih izvođača. Velika je stvar bila i kad su za Slušaj najglasnije/Listen Loudest LP ploče izvorno objavili američki garažni rokeri bendovi Humpers, Morlocks, Suicide Kings i Al Perry čime je Zdenino “underground rock mesijanstvo” potvrđeno i u Americi.

 

Da pišem zašto su odavno poznate snimke s “Bombardiranja New Yorka” tako vibrantne sad i nema smisla. Samo ću reći da su nastale iz nasušne potrebe da bučnim i brzim rock’n’rollom mladi čovjek iz sebe izbaci ono što ga frustrira ili da njime izrazi ono što smatra bitnim za svoje postojanje. Danas je takve beskompromisnosti, da se pozovem na Zorana Čalića, sve manje jer većina izvođača, zbog želje za dopadljivošću, previše kalkulira. Broji se gledanost na YouTubeu, a muzika je u tome sporedna. Iz te vizure objašnjavati zašto je i zbog čega 1989. godine kompilacija “Bombardiranje New Yorka” bila važna, prilično je uzaludna misija. Oni koji su tada ili koju godinu kasnije to shvatili, znaju to i danas, a oni koji nisu, neće nikada.

Iz njegove rečenice “nisam imal pametnijeg posla” potekla je jedna od najživopisnijih diskografskih priča, ne samo u našim okvirima, pa je i zato lijepo u rukama držati reprint LP ploče “Bombardiranja New Yorka”. I pustiti da gramofonska igla putuje njenim brazdama i osobnim sjećanjima, premda doma imam i originalno LP izdanje iz 1989. godine i prošireno CD izdanje iz kasnih 90-ih na kojem smo surađivali, baš kao i na jednom albumu njegovih Loših dečki. “Nemir i strast” Zdenu i danas pokreću u njegovoj diskografskoj, pjesničkoj i DJ avanturi tijekom koje je iskazao nepogrešiv njuh za sjajne bendove, a reizdanje “Bombardiranja New Yorka” sada je nezaobilazan podsjetnik na doba u kojem je rock’n’roll, urezan u vinil za vječnost, bio veći od naših života. Slušajte najglasnije!