[ad_1]

Bez obzira na to hoće li se parlamentarni izbori održati u kolovozu, rujnu ili u prosincu kada istječe zakonski rok, te neovisno o tome kakva će biti situacija s pandemijom virusa COVID-19 na dan izbora, oni se neće provesti elektronski i dopisno. Ako će se ići na izbore, onda će to biti na “tradicionalni” način, dolaskom građana na birališta gdje će iza paravana na listu papira zaokružiti svoju političku opciju, potom presaviti listić i ubaciti ga u glasačku kutiju.

Ako bi se dogodilo da se zbog pandemije koronavirusa izbori ne mogu održati u zakonskom roku jer se ne bi mogla osigurati dovoljna socijalna distanca, oni bi se morali odgoditi, a aktualnim zastupnicima produljiti mandat.

Na to se, naime, svodi odgovor Državnog izbornog povjerenstva (DIP) na naše pitanje je li, i pod kojim uvjetima, moguće organizirati elektronsko i dopisno glasanje za nadolazeće izbore. MOST već dugo traži ovakvo glasanje, dok su SDP i HDZ protiv toga.

– Hrvatsku kroz nekoliko mjeseci očekuju redovni parlamentarni izbori i već sada je izvjesno da će se održati u uvjetima epidemije. Zbog toga treba organizirati da građani imaju mogućnost izaći na izbore bez straha od zaraze pa ponavljamo naš prijedlog o uvođenju elektroničkog i dopisnog glasovanja – kazao je prije par dana politički tajnik MOST-a Nikola Grmoja. Podsjetili su kako su zahtjev za elektronskim i dopisnim glasanjem ponovno uputili u saborsku proceduru “jer u uvjetima straha od bolesti stariji i građani koji imaju kronične bolesti sigurno neće izaći na izbore, a postoji i mogućnost većeg širenja zaraze”.

Promjene Ustava

U vrlo iscrpnom odgovoru DIP je najprije naveo kako su ovakvi izbori nemogući bez prethodne promjene Ustava, a potom iznio zakonske prepreke za elektronsko glasanje, te niz dodatnih argumenata zbog kojih ga ne bi trebalo uvoditi.

– Da bi se na predstojećim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor moglo provesti elektronsko i dopisno glasanje, potrebno je izmijeniti čl. 45. Ustava kojim je propisano da hrvatski državljani koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, kao i hrvatski državljani koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, ali se na izbori dan zateknu u inozemstvu, glasaju u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava – kaže se u odgovoru DIP-a i dodaje kako bi se pored toga morao izmijeniti i Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Potrebno bi bilo mijenjati članak 6. toga zakona kojim je propisano da se izbori provode na biračkim mjestima na području Republike Hrvatske i u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava, kao i članak 74. kojim je propisano da se glasovanje obavlja osobno, glasačkim listićima, koji se tiskaju u državnoj tiskari koju odredi i izravno nadzire DIP.

U svome odgovoru DIP ukazuje na to da je Estonija jedina od država članica Europske unije koja primjenjuje elektronsko glasanje (kao mogućnost odabira uz „klasično“ glasanje, tj. glasanje na biračkim mjestima), te napominje da to može i treba biti legitiman cilj.

– Ali osnovno je pitanje u ovom trenutku zašto 25 država članica EU nema elektronsko glasanje, a ne zašto jedna država članica ima – i to ne kao izgovor nego kao temelj za sveobuhvatnu raspravu – kažu dalje u DIP-u.

Ističu kako je za pripremu elektronskog glasanja ključna obrana od kibernetičkih napada u prilog čega govori činjenica da su pojedine države članice EU, Francuska i Nizozemska, a pored njih i Norveška, krenule u primjenu elektronskog glasanja, pa od toga i odustale, baš zbog prevelikih sigurnosnih rizika.

– Elektronsko glasanje je prema svim dosad relevantnim istraživanjima, i inozemnim i domaćim (studija CARNET-a), znatno veći sigurnosni rizik od „klasičnog“ načina glasanja, jer ga je teško, ako ne i nemoguće, zaštiti od zlonamjernih napadača uz napomenu da velik broj platformi kojima se omogućava takav vid glasanja (mobitel, računalo, prijenosno računalo, tablet) još i više povećava rizike – obrazlažu u DIP-u.

Sigurna i pouzdana mreža

Nadalje ističu da je nužan preduvjet za implementaciju elektronskog glasanja sigurna i pouzdana mreža u cijeloj Hrvatskoj te siguran i pouzdan signal.

– Kako izborni zakoni propisuju da se pri određivanju biračkih mjesta mora voditi računa o njihovoj dostupnosti biračima koji na tim biračkim mjestima glasaju, tako bi se i prilikom razmatranja uvođenja elektronskog glasanja trebalo voditi računa o tome da je ono na jednak način dostupno svim biračima, bez obzira u kojem dijelu Republike Hrvatske se nalaze – navodi glasnogovornik i član DIP-a Slaven Hojski.

To, međutim, nisu jedini argumenti protiv elektronskog i dopisnog glasanja. Hojski kaže da, čak i kada bi se osigurala potpuna kibernetička sigurnost elektronskog glasanja i kada bi ono bilo dostupno svima na jednak način, važna je i percepcija koju javnost ima naspram takvog glasanja, odnosno ima li javnost povjerenje u sustav ili ne. Povjerenje u sustav je preduvjet za slobodno izražavanje volje birača na izborima.

Posebno pitanje koje se otvara je kako utvrditi da je baš određena osoba glasala, odnosno da li je netko u njeno ime glasao, uz pomoć njene identifikacijske kartice ili na neki drugi način koji omogućava elektronsko glasanje.

– I kada se govori o dopisnom glasanju, ključna su pitanja stupanj povjerenja javnosti u takav vid glasanja, osiguranje brze i pouzdane dostave glasačkog listića od birača do izbornog tijela, a za što je preduvjet efikasno i besprijekorno funkcioniranje poštanskih službi te kako utvrditi da je baš određena osoba glasala – kažu u DIP-u i zaključuju da su ključni elementi za uvođenje elektronskog, ali i dopisnog glasanja, sigurnost sustava, povjerenje javnosti u sustav i osiguranje tajnosti glasanja.

Što su napravili Austrijanci?

DIP smo pitali i koliko su proučili iskustvo Austrije koja je na predsjedničkim izborima 2016. godine imala dopisno glasanje, ali su zbog nepravilnosti morali ponoviti glasanje u drugom krugu.

– Nadležna izborna tijela su se u provedbi predsjedničkih izbora u Republici Austriji 2016. susrela s određenim problemima u provedbi dopisnog glasanja, kada su izbori ponavljani uslijed pogrešnog načina brojanja glasova pristiglih dopisnim putem (prilikom brojanja glasova nije bio prisutan odgovarajući broj članova izbornog tijela) ili loše kvalitete ljepila na omotnicama – kazao je Hojski.

Općenito govoreći, kazao je dalje, dopisno glasanje bi pomoglo pojednostavljenju izbornog procesa, no kako bi primjena dopisnog glasanja značila izmjene Ustava, izbornih zakona, ali i Zakona o registru birača, a imajući u vidu i izazove s kojima se, primjerice, Austrija susrela u provedbi predsjedničkih izbora 2016., a i neke druge zemlje, u DIP-u smatraju da prije eventualne izmjene propisa ovu temu treba sveobuhvatno raspraviti.

– Kodeksom dobre prakse u izbornim pitanjima Europske komisije za demokraciju putem prava (Venecijanske komisije), propisano je da se osnovni elementi izbornog zakona, naročito sam izborni sustav, sastav izbornih tijela i utvrđivanje granica izbornih jedinica smiju mijenjati najkasnije godinu dana uoči izbora i moraju biti utvrđeni ustavom ili zakonom više razine od običnog zakona – podsjetili su u DIP-u, te iznijeli još jedan razlog zbog kojeg se ne bi sada trebalo uvoditi elektronsko i dopisno glasanje.



[ad_2]