[ad_1]

Obnova “kvadrata” stana u višestambenoj zgradi u Zagrebu stajat će, ukoliko će biti rađene tako da budu otporne na potrese, od 500 do 1000 eura/m2 . Postupak rekonstrukcije prema postojećoj europskoj protupotresnoj normi Eurokod 8, kaže jedan naš sugovornik, arhitekt s dugim iskustvom u praksi, traje četiri-pet mjeseci.

Za to vrijeme stanari moraju biti na drugom mjestu. Građevinski postupci te vrste su standardizirani; godišnje u svijetu bude oko 800 potresa približno iste snage poput onoga prvog, zagrebačkog, pa su antipotresne norme i tehnike konsolidacije oštećenih građevina standardizirane. Nakon rekonstrukcije zgrade, stanarima ostaje unutarnje uređenje – žbukanje, postavljanje parketa, krečenje itd.

U Zagrebu će na tisućama zgrada biti nužno izvođenje većih ili manjih zahvata, a ponegdje i rušenje pa gradnja ispočetka.

– Čak i one zgrade koje su po prvim statičkim pregledima označene zelenim naljepnicama, kao sigurne za korištenje, nisu ostale pošteđene šteta – kaže arhitektica, docentica dr. Zrinka Paladino, koja se zalaže za osnivanje posebnog upravno stručnog tijela, prema uzoru na analognu dubrovačku ustanovu, koje bi koordiniralo sanaciju Zagreba.

Prema njenom mišljenju, ona će trajati više od desetljeća. Naša sugovornica dodaje da su tu i brojne zaštićene građevine koje su uistinu preživjele kobna oštećenja. Neke od njih će, kaže, „možda biti u cijelosti rušene i smjenjivane faksimilnim rekonstrukcijama.

I Muzej za umjetnost i obrt i zgrada Rektorata teško su nastradale i pitanje je na koji će se način pristupiti njihovoj sanaciji. Te će obnove u svakom slučaju uključivati pažljive cjelovite konstruktivne sanacije.

“Vrijednost obnove Zagreba mogla bi se kretati od pola milijarde do više od milijardu eura, ovisno o modelu i raspoloživim sredstvima, ali u svakom slučaju to bi mogla biti najveća hrvatska investicija u ovom stoljeću.

Odnosno, najveći posao. Ili, poznajući naše običaje, prilika za muljažu stoljeća – ni jedan posao do sad nije prošao bez nje, pa nije jasno zašto bi i ovaj, koji će se odvijati u „godinama mršavih krava“. Čini se da će javni natječaji biti nepotrebni, no i dosad su izigravani: unaprijed odabrani ponuđač poslao bi, prema dogovoru, najnižu cijenu, bio „izabran“ da bi se potom troškovi prema posebnim ugovorima pumpali do neba i sve je bilo „prema zakonu“.

Bit će potrebna golema ulaganja. Usporedbe radi, nakon strašnog potresa u talijanskoj L Aquilli (gradiću od 75 tisuća stanovnika, središtu regije Abruzzo) 2009. godine, talijanska je vlada za obnovu tog sveučilišnog centra – koja je planirana u razdoblju od deset godina – namijenila 14,7 milijardi eura, od čega je 4,3 milijarde bilo za obnovu privatnih zgrada, a 10,4 milijardi za javne zgrade. Obnova L Aquille još traje. U tom potresu, koji je bio jednako jak kao onaj zagrebački iz 1880. – imao je 6,3 po Richteru – stradalo je oko 10 000 zgrada, od kojih je većina bila razorena.

Neke zgrade, vrijedna kulturna dobra, u cijelosti obnavljaju strane države: jednu je crkvu uzela Njemačka, drugu Rusija, treću Francuska, itd.

Taj bi model mogao biti korišten i kod nas. „Zaklada Adris je najavila donaciju od dva milijuna kuna… “ nastavlja Paladino.

„Bolje je kod takvih donacija da sredstva budu usmjerena na jedan objekt, pa se onda rezultat vidi nego da se raspu na desetke malih i onda od toga nemate puno koristi…“ U vezi obnove, međutim, iskrsava mnoštvo nepoznanica. Prva je hoće li se ići u “krpljenje” zgrada kako bi se stanari što prije vratili u svoje domove, ili će se inzistirati na visokoj statičkoj sigurnosti. Odavno se zna da je Zagreb na seizmički aktivnom tlu. Što ako se ponovi? Potres od 22 ožujka ne spada u ekstremno jake – on je bio vrlo jak, ali onaj od prije 140 godina bio je trideset puta jači. Nakon smirivanja tla, Zagreb je dugo bio miran, no onda su Zagreb nakon samo četvrt stoljeća zatresla dva nova.

– Nakon ovoga potresa u Gradu su bili vodeći seizmolozi, no nitko ne želi izaći u javnost s procjenom pod svojim imenom, kaže nam sugovornik iz zagrebačke vlasti, pa objašnjava:

– Nezgoda sa tim potresima koji su došli početkom prošlog stoljeća, jest u tome što oni nisu pogodili Zagreb u razmaku od dvije godine. Kalendarski jesu, bilo je to 1905. i 1906., no ako pogledamo datume, vidjet ćemo da se jedan dogodio krajem 1905. a drugi početkom 1906, dakle tu je bilo oko mjesec dana razlike, kaže naš sugovornik, pa se onda pita:

– A što ako je to i sad slučaj?

Katalog potresa pokazuje: onaj s epicentrom u Gračanima i Šestinama jačine 5.3 dogodio se 17. prosinca 1905, nakon kojeg su su uslijedila još dva s epicentrom u Kašini – 17. prosinca 1905. godine (5,6 stupnjeva) te 2. siječnja 1906. godine magnitude 6.1. No, Zagrebu nisu nanijela veće štete pa se seizmolozi ne slažu oko njihove stvarne snage. U većini slučajeva, potresi u Zagrebu događali su se zimi.

– Novi potres, u kratkom roku, za djelomično oštećene zgrade bio bi fatalan, kaže naš sugovornik s početka teksta, arhitekt, pa nastavlja:

– Stare zgrade rađene 1900 imale su prepoznatljiva oštećenja, pukotine idu u smjeru smjeru sjever-jug. Najviše su stradale Đorđićeva i Jurišićeva ulica, Zeleni val, dio oko Mimara, ulice kod fakulteta građevinarstva. No te su zgrade ipak rađene prema onodobnim propisima i mogle su izdržati određene potrese. Da je potres bio milimetar jači ili dva ili tri, puno bi veći broj zgrada stradao. Vjerujem da bi 50-60 posto centra bilo oštećeno a dio urušen i bilo bi puno više žrtava. Donekle je Bandić u pravu – brojni stanari nisu održavali zgrade. Neke su stare i derutne i u njima žive ljudi bez novaca koji nemaju upravitelje u zgradama i ako su se one našle na liniji potresa, dosta su oštećene. U nekima su vlasnici donekle obnavljali zgradu, i ako su si dali truda zadnjih desetak godina, te su zgrade pretrpjele su nešto manja oštećenja. Ima jedan tip zgrada gdje su ljudi radili nadogradnje, i one su dobro prošle ali se vidi da su donji katovi stradali. Gornji katovi nemaju nikakvih pukotina, ali su donji stradali… Bogata Italija nakon potresa u Laquilli odmah je sagradila improvizirana naselja za stanovnike razrušenog grada, u kojemu je pošto poto htjela sačuvati život. U takozvanoj uredbi Abruzzo , izglasanoj nakon Uskrsa 2009., predviđene su brojne mjere za rješavanje izvanrednih situacija potresa: tromjesečna donacija od po 800 eura za sve nezaposlene, obustava većine davanja, 100 eura mjesečno po raseljenoj osobi, obustava plaćanja računa za telefon, struju, plin, 4-mjesečna obustava plaćanja hipotekarnih kredita, hitna pomoć gradu od 70 milijuna eura, slanje 700 vojnika radi sprečavanja pljačke.

Već 28. travnja 2009., donesen je zakon pod naslovom: “Hitne intervencije u korist stanovništva pogođenog zemljotresima u regiji Abruzzo u travnju 2009. i daljnje hitne intervencije civilne zaštite”, koji sadrži niz mjera usmjerenih na financiranje intervencija prve faze upravljanja faze hitne i sljedeće faze obnove. Zagrebačka je gradska skupština prije samo četiri godine, u dokumentu o procjeni ugroženosti stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša od katastrofa i velikih nesreća za područje Grada Zagreba, ovako opisala posljedice koje bi prouzročio realno mogući potres od 6.3 stupnja po Richteru.

„Potresom će biti ugrožena materijalna dobra, stanovništvo i okoliš. S obzirom na vrstu gradnje (zgrade zidane opekom drvenih stropnih i krovnih konstrukcija), najugroženije područje u gradu Gradu Zagrebu obuhvaća gradske četvrti: Gornji Grad-Medveščak, Črnomerec, Podsused –Vrapče i četvrt Donji grad. Od ukupnog broja stambenih građevinskih jedinica postoji mogućnost da za stanovanje neće biti upotrebljivo 63743 stambenih jedinica. Procjenjujemo mogućnost da oko 168.000 stanovnika ostane bez krova nad glavom, odnosno da će njihovi objekti uslijed oštećenja biti nesigurni za daljnje stanovanje. Mogući gubici i vjerojatnost stradavanja od posljedica potresa procjenjuju se na 5626 poginulu osobu, 11539 ozlijeđenih, duboko zatrpanih bilo bi 7804, srednje zatrpanih 2701, a plitko zatrpanih 127 osoba. Evakuacija i premještanje stanovništva sa ugroženih područja na manje ugrožena odvijati će se sukladno planovima zaštite i spašavanja….“

Potres je bio daleko slabiji, posljedice lakše od predviđenih, a ni Grad ni država nisu reagirali na zadovoljavajući način, u čemu epidemija korone predstavlja olakotnu okolnost, ali ne do kraja. Prije točno deset godina Pavle Kalinić opisao je u Jutarnjem listu kako će reagirati Grad u slučaju potresa:

– Svi dežurni u Uredu nose sa sobom satelitske telefone u slučaju da se prekinu veze. Postigli smo dogovor sa zaštitarskim tvrtkama koje bi bile angažirane na čuvanju objekata kritične infrastrukture. Također, bili smo na razgovoru u Ministarstvu obrane, a vojska je spremna pomoći nam u slučaju potresa. U slučaju potresa najvjerojatnije bi odmah bile zagušene ili prekinute telefonske linije i postojeći funkcionalni sustavi veza. Sve hitne operativne službe imaju satelitske telefone pomoću kojih bi se onda uspostavila komunikacija između operativnih komunikacijskih centara. Ured je nabavio i dao na korištenje satelitske telefone svim operativnim službama u Zagrebu, a jednom tjedno se satelitske veze testiraju – rekao je Kalinić novinarima Jutarnjeg i naglasio da bi Ured za upravljanje u hitnim situacijama radio iz svoga komunikacijskog centra u Zapruđu.

– Centar 112 državne uprave za zaštitu i spašavanje izvršio bi pozivanje Stožera zaštite i spašavanja Grada Zagreba, a članovi stožera u planu pozivanja imaju točno definirana mjesta okupljanja i funkcioniranja. Okupilo bi se i zapovjedništvo civilne zaštite i zapovjedništva civilne zaštite u gradskim četvrtima. Ured za hitnu medicinsku pomoć, Ministarstvo zdravstva, KBC i druge bolnice uspostavili bi trijažna mjesta u kojima će identificirati ozlijeđene prema prioritetu ozljeda. Nakon identifikacije pružala bi se neophodna pomoć na licu mjesta i organizirala kompletna medicinska obrada i zbrinjavanje ozlijeđenih. Zavod za javno zdravstvo i Škola narodnog zdravlja “Dr. Andija Štampar” provodili bi epidemiološku i sanitarnu zaštitu. Ekipe Holdinga s mehanizacijom radile bi na raščišćavanju prometnica, odnosno putova evakuacije. U slučaju urušavanja mostova vojska bi preko Save postavila pontonske mostove. Prema Planu evakuacije, Ured je predvidio površine za evakuaciju gdje bi se podigla šatorska naselja za zbrinjavanje neozlijeđenih ljudi. Naš ured i Državna uprava za zaštitu i spašavanje poslali bi zahtjev za međunarodnu pomoć, ali i zahtjev za pomoć iz drugih krajeva Hrvatske koji nisu bili pogođeni potresom. Također, naš ured direktno bi se javljao u radijski i televizijski program kako bi davao obavijesti o poduzetim mjerama – rekao je Kalinić.

Od ovoga je ostvareno to da je pomagala vojska, no potres nije bio takav da bi zahtijevao opisane mjere. Obnova je pak posebna priča.

*Cijeli članak o Bandiću, milijardama eura I pajdašima pročitajte u novom broju tjednika Express koji je na kioscima od petka 17. travnja







Tema: Potres u Zagrebu



[ad_2]

Source link