[ad_1]

Kada sam dobila prvi ‘dislike’ na Youtubeu, djeca su me morala tješiti, najslađa je crtica iz priče simpatične Antonije Dautović (47) koja na Youtubeu u ovo doba karantene zbog korona virusa čita bajke za djecu u društvu svoje desetogodišnje kujice Fride.

Rekla sam joj da mora biti svjesna da će nakon objave ove priče na njenom Youtube kanalu ‘Tonkin svijet’ biti još više ‘dislikeova’, ali i još više ‘palaca gore’. 

POGLEDAJTE VIDEO:

– Ljudska je to priroda, znate, da prigovara i komentira, više nego da hvali i bude sretan zbog drugog – pojasnila sam joj u nadi da se u ovo vrijeme korone čovječanstvo ipak malo skrušilo, vidjevši da su neke stvari jače od njih…

Majka troje djece iz sela Husain kraj Kutine sada je s cijelom obitelji (mužem, dvojicom sinova i kćeri) u izolaciji. Inače je po struci odgajatelj predškolske djece, no trenutno radi u pošti.

– Nikad nisam išla dalje u škole jer su se rodila djeca. Morala sam se prilagoditi odgoju djece i tako nikad nisam radila posao koji volim i za koji sam se školovala – njena je životna priča nakon čega sam shvatila da niti ne moram postavljati pitanje ‘kako je došla na ideju čitanja bajki’. Trebao joj je samo povod i malo slobodnog vremena, sada, kada su joj djeca već velika.

– Pospremala sam tavan i vidjela moje knjige iz djetinjstva. Kada sam bila dijete voljela sam čitati, a kada bi me netko pitao što želim za rođendan rekla sam knjigu. Knjiga mi je uvijek bila najbolji poklon. Kasnije sam te knjige čitala mojoj djeci kad su bila mala. I kada sam vidjela te knjige prašnjave na tavanu i plišane igračke, obuzela me neka nostalgija za tim danima – ispričala nam je.

‘Počela sam čitati i snimati se za nećakinje’

A da ne bi sve ostalo na brisanju prašine s njih, uzela je jednu u ruke i počela čitati. Sjetila se i svojih malih nećakinja kojima ne može odnijeti te knjige da ih pročitaju, a tijek misli dalje je ju je odveo na onaj izazov na Facebooku prije par dana kada su ljudi masovno dijelili stare fotografije sebe i svoje obitelji.

– Pomislila sam kako bi bilo super da mogu čitati bajke, a da ih nećakinje gledaju i slušaju. Nisam mogla zaspati tu noć niti dočekati jutro da kažem obitelji što sam odlučila i kako će oni reagirati. Kada sam im rekla svi su rekli da je to ok i da to mogu raditi. A da ne spominjem, dok to radim, ne mislim o pandemiji, izolaciji, već sam u toj priči koju čitam i osjećam se opet kao dijete i sjetim se kako sam se osjećala lijepo kad sam dobila te knjige za poklon – oduševljeno nam priča Antonija.

Pitam je ja, za koga su te njene priče i sjetim se poznanice knjižničarke koja mi kaže da joj se mnoga djeca javljaju da bi htjela čitati, ali ona ne zna ni kako da uopće dezinficira listove knjiga u ovo vrijeme. Slutim odgovor na svoje pitanje, no Antonija mi je ukazala na još jedan problem – da neka djeca žive u obiteljima u kojima se ne čita, a sama bi to možda htjela raditi.

‘Ima djece koja ne žive obiteljima gdje se čita’

– Ove moje priče i bajke su namijenjene djeci koja ne mogu sada u ovoj situaciji otići u knjižnicu posuditi knjigu i čitati, a vole knjige kao ja. Namijenjene su svima koji vole knjige, predškolskoj i školskoj djeci nižih razreda. Da je meni netko dok sam bila mala rekao da ne mogu čitati knjige mislim da bi to bila najveća kazna koju mi netko može dati (naravno to su moji roditelji koristili kad nisam bila dobra i bilo je učinkovito). Svjesna sam da ima djece koja ne žive u obiteljima gdje se čita, a možda bi baš oni željeli čitati. Ustvari, čitam svima kojima je potrebno malo pobjeći od stvarnosti i maštati da je u nekoj priči, jer ova situacija koja je sada stvarno nalikuje na neku priču. Ako nekome to pomaže, bit ću sretna. Meni pomaže dok to radim da pobjegnem iz ovog svijeta u neki drugi i budem to kratko vrijeme malo negdje drugdje, gdje nema TV kanala s vijestima o koroni. To je način na koji ja pomažem prvenstveno sama sebi, mojoj djeci (jer su svi uključeni u izradu videa) – poručila nam je.

Iskreno kaže kako nije radila ta videa s namjerom da ih netko gleda, osim njenih nećakinja. Ne radi to zbog zarade već da pomogne i sebi, gleda ‘Tonkin svijet’ kao svojevrsnu psihoterapiju.

– Ovako svako jutro jedva čekam dići se jer moram snimiti sljedeće epizode, imam razlog zbog kojeg ću cijeli dan imati osmijeh na licu te cijeli dan razmišljati kako snimiti sljedeće videe, što sljedeće čitati. Ako nekome ovi videi pomažu kao meni, to me veseli, bilo to mame koje nemaju vremena čitati ili djeca koja ne žele čitati. Najsretnija bi bila da te priče dođu do djece koja ne mogu čitati (disleksija, sljepoća…) jer znam kako je meni bilo kad sam svom sinu crtala i čitala lekcije za školu i Suvag. Imala sam osjećaj da mi je dan prekratak – prisjeća se Tonka.

– Što je s lektirama? Školarci bi vam bili više nego zahvalni, pošto ih većina ima slabu volju sjesti se za knjigu, a još manje njih koncentraciju da lektiru pročita do kraja? – tek što sam izrekla svoje sljedeće pitanje, dobila sam ‘packu’ od Tonke jer dajem ideje djeci kako da se još više izvlače iz škole. Uopće ne razmišljam ponekad.

– Želja mi je čitati i lektire, jer imam skoro sve. Problem se pojavljuje u tome što na Youtube se mogu stavljati videa najviše do 15 minuta. Lektire su duge i trajalo bi predugo sve čitati. Imam i Šegrta Hlapića, Pipi Dugu Čarapu, Bambija i Bambijevu djecu… Ne smatram se osobom koja bi znala skratiti priče u neke kraće verzije. Uostalom to mi se i ne sviđa, jer knjigu treba voljeti i čitati od početka do kraja bila ona zanimljiva ili dosadna. Uostalom, ne želim kratiti jer bi tako možda pokvarila cijelu priču – priča nam Antonija.

– Priče odabirem tako da prvo polazim od onih koje je najviše voljela kao dijete (izuzev ‘Pipi Duga Čarapa’ moja prva i najdraža knjiga, nju ću čitati kad završim ‘Imat ću svoj otok’. Jako je duga pa ću vidjeti kako će biti. Volim priče koje nisu toliko poznate, a lijepe su kao ‘Imat ću svoj otok’ koja kao da je pisana za ovo doba korone – dodala je.

Obitelj kao tehnička podrška, mačak Garfield i kujica Frida kao statisti






Foto: Privatna arhiva



Bez njene obitelji, kako nam kaže, ne bi bilo ni Youtube kanala. Njen suprug ima kod kuće sve za snimanje gitare, sin Luka joj je napravio kanal, kći Barbara je nacrtala sliku koju ima na kanalu (onu djevojku što zamišljeno gleda u nebo), predložila scenografiju. Sin Karlo je snimke podijelio na društvene mreže koje joj nisu poznate. 

– Što se tiče tehničke podrške, suprug Mario je kamerman sa svojim mobitelom, tonski urednik sa svojim mikrofonom, mikser jer spaja sliku i zvuk. Luka (23) je glavni kritičar, tehnička podrška za stavljanje videa na kanal. Karlo (24) je tehnička podrška kad nešto zapne, treba podesiti kompjutor, ne radi mikrofon ili video jer se kompjutor ‘smrznuo’. Barbara (20) je scenografkinja i pomaže mi oko ideja kako staviti sve u kadar, a da bude ok. Svi zajedno su mi velika moralna podrška. Npr. kad sam dobila jučer prvi ‘dislike’, tješili su me da to nije ništa da i poznati imaju ‘dislikove’ – požalila nam se Antonija što je ispalo tako simpatično da sam to stavila u ‘uvodnik’ priče o ‘Tonkinom Svijetu’.






Foto: Privatna arhiva



S njom je u kadru često i njena desetogodišnja kujica Frida koju posebno umiri gazdaričina priča. Toliko da zahrče pokraj nje usred epizode!

– Frida je tako mirna zato jer je, kao prvo stara, a posebno zato što je ljubomorna na mačka Garfielda kojeg svi više mazimo od nje jer on je ove godine odabrao dolutati kod nas i ostati. Pa je ona mirna zato jer je napokon dobila priliku da bude kod mene, a Garfield na podu. Pseća ljubomora. Inače je miran pas i za trenutak pažnje bi sve podnijela. Ima jedna riječ koja je zabranjena kod nje, a to je ‘smrdiš’. Zna da poslije toga slijedi kupanje. Kad joj to kažemo spusti glavu, uvuče rep i uši i tužno nas gleda – priča Tonka.
 
Za sebe ne misli da je Youtuberica jer oni, kako kaže, zarađuju preko svojih kanala. 

– Ja ovo radim besplatno i ne zarađujem ništa. Kod mene se nije ništa promijenilo, osim što određeni dio dana provedem snimajući videe i ne razmišljam o koroni. Karlo mi je predložio da ima način da se zarađuje od toga, no ja sam ga odbila. Nije u redu da zarađujem u ovo tužno vrijeme kada djeca ne mogu biti djeca i igrati se vani već vrijeme krate na internetu gledajući moje videe koji su, budimo realni, amaterski i s greškama – poručila nam je za kraj.

>> Ne, nije sve tako sivo, iako je bivanje u ovoliko dugoj izolaciji neizdrživo! Realno, i nama je dosta brojanja mrtvih i zaraženih, pa ćemo vam, osim toga, samo na 24sata redovito prenositi pozitivne vijesti iz Hrvatske i svijeta pod hashtagom #malepobjede.

Ako ste vi, netko vaš ili netko vam stran doživjeli malu pobjedu u ovo teško doba, što može biti i da je vaša baka napokon naučila ‘baratati’ internetom, ili da je vam je nepoznat čovjek pomogao u saniranju krova nakon potresa, ničim izazvan – šaljite nam pozitivne vibracije na reporter@24sata.hr ili nam se javite na 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS<<



[ad_2]

Source link