Ivana Kapitanović i Tea Pijević dvije su hrvatske rukometašice koje nastupaju u Francuskoj. Obje su vratarke i obje igraju za Metz. Obje Dalmatinke, a obje su u posljednjim trenutcima bježale iz Francuske kada je objavljeno da će zemlja ići pod karantenu.

Foto: NordPhoto/NordPhoto/PIXSELLNordPhoto/PIXSELL

– Dakle, nakon treninga, oko 19.30 saznale smo da se odgađa sljedeći susret prvenstva. U 20.00 sati dolazi predsjednik kluba i kaže Francuska se sutra zatvara, kreće karantena, tko god želi od igračica može u svoju domovinu. Gledamo se ja i Tea, što da radimo. Nemamo avionske krte, autom je nemoguće doći jer treba proći mnogo  zemalja, nitko nas neće pustiti. I odlučujemo riskirati. Znamo da ima direktni let iz Pariza za Zagreb. Ali ne znamo da li još leti. Kupujemo online kartu, premda nemamo jamstva da će leta iz Pariza doista biti. Brzo pakiranje i u 05.00 sati ujutro jurimo  vlakom iz Metza na pariški aerodrom. A tamo opći kaos. Milijuni ljudi. Nervoza do neba – ispričala je za Hrvatski rukometni savez Ivana Kapitanović pa riječ prepustila Tei koja je objasnila kako je to izgledalo na aerodromu:
– Let je u 12.00 sati. Na šalteru nam kažu vjerojatno će biti. Drugi opet da ga nema. Zovemo sve žive u Hrvatskoj da to pokušaju provjeriti. Čekamo cijelu vječnost dok nam  na kraju nisu potvrdili, da let postoji. Ali kako su kontrole užasno spore i komplicirane, kasnimo u Zagrebu na let za Split koji je trebao biti u 15.00. Sljedeći je tek u 21.00 sat. Nemamo automobil da krenemo same prema Dalmaciji. Iz Splita nitko ne može po nas jer je Stožer uveo zabranu putovanja izvan mjesta prebivališta. I čekamo do 21.00 sat na taj posljednji let, da bi s njega izravno otišle u samoizolaciju. Ja u Ploče, Ivana u Solin.
Samoizolacija im je bila – dosadna do bola. Ivanu je najviše, otkriva, mučilo to što ne može do mora, no sad barem zna da je zdrava:
– Sada znam da sam zdrava. Proputovala sam posljednjih mjeseci tko zna koliko gradova, promijenila bezbroj aerodroma, hotela, taj virus se mogao pokupiti bilo gdje. Ubila bih se da sam došla doma i eventualno zarazila nekoga od svojih.
Tea se pak, ne buni previše. Bila je bez kontakta s članovima obitelji svih 14 dana jer joj je otac u rizičnoj skupini, ali zato su je tretirali kao kraljicu, našalila se:
– Televizija, knjige, igrice, malo treninga i mobitel koji je spas u ovakvoj situaciji. To je bila dnevna rutina. Što se hrane tiče moji su me držali kao kraljicu. Što god sam poželjela oni bi donijeli, ostavili ispred vrata i nestali. Razmazili su me, pa će mi to malo i nedostajati, ha,ha,ha…