[ad_1]

Znakovi koji odaju da ste proživjeli stresne situacije u životu, nalaze se na vašim zubima, kažu znanstvenici koji su otkrili da rođenje djeteta, menopauza, pa čak i boravak u zatvoru ostavljaju tragove u tkivu koje se taloži čitav život, piše Guardian.

Taj je fenomen sličan stvaranju godova u drvetu prema kojima možemo reći nešto o okolišu u kojemu je drvo raslo. Međutim, kad su zubi u pitanju, te se promjene vide u načinu na koje tkivo zuba reagira sa svjetlošću.

‘Dosad nismo znali da dio našeg organizma služi kao takva vjerna arhiva našeg čitavog života’, kazala je Paola Cerrito, jedna od autorica istraživanja sa Sveučilišta New York.

Istraživači koji stoje iza studije vjeruju da ovo otkriće može pomoći rasvijetliti dugogodišnju zagonetku.

Ljudi su neobični jer su jedni od rijetkih sisavaca koji žive još mnogo godina nakon što prestanu biti plodni. Toj su činjenici posvećene mnoge teorije uključujući i ‘teoriju o bakama’, odnosno ideju da žene žive mnogo godina nakon menopauze zato da bi pomogle svojoj djeci da odrastu i imaju vlastitu djecu.

Istraživači kažu da bi za testiranje te teorije, trebalo potražiti evolucijske poveznice između obrazaca rađanja i menopauze te načina na koji odgajamo djecu.

Ova studija, kažu znanstvenici, možda pruža upravo to.

Zubi kroz vrijeme

Znanstvenici sada istražuju zube primata i čovjekovih bliskih rođaka poput neandertalaca u nadi da će i ondje pronaći znakove pronađene kod ljudi. Cerrito kaže kako bi ova saznanja mogla biti korisna i u drugim područjima.

‘Metoda koju smo razvili može poslužiti arheolozima koji istražuju antički svijet kako bi bolje razumjeli život u nekadašnjim civilizacijama tako što će integrirati podatke nečijeg društvenog i javnog života s intimnim detaljima poput plodnosti, menopauze ili drugih psihičkih stresora’, kaže Cerrito.

U članku objavljenom u časopisu Scientific Reports, Cerrito i njezini kolege opisali su kako su analizirali 47 zuba koji su pripadali suvremenim, no sada pokojnim ljudima, a kod njih devet pregledati su i više zuba.

Već se dugo zna da se zubna caklina stvara sloj po sloj kroz dulji period, no taj proces prestaje jednom kad su zubi posve formirani. Zbog toga su Cerrito i kolege obratili pažnju na jedno drugo tkivo zuba, zubni cement, koji se stvara tijekom čitavog života. To tkivo prekriva i štiti korijen zuba i pomaže povezati zub s čeljusti.

Promatrajući zub pod mikroskopom s polarizirajućim svjetlom, znanstvenici su otkrili da interakcija zubnog cementa i svjetlosti nije jednaka kroz čitav zub. Uzimajući u obzir dob osobe u trenutku smrti i debljinu zubnog cementa, znanstvenici su otkrili da te promjene odgovaraju važnim događajima u životu osobe, uključujući rođenje djeteta i menopauzu.

‘Nažalost, kod brojnih ljudi koji su prije smrti boravili u zatvoru, našli smo dokaze i tog događaja – što znači da im je to bilo vrlo stresno razdoblje’, kaže Cerrito.

‘U slučaju 25-godišnje žene, otkrili smo da je selidba iz ruralnog u urbano područje ostavila traga na njezinim zubima, iako nije bila riječ o traumi. Ovo nam govori nešto o osjetljivosti zubnog cementa kao nekakve snimajuće strukture: epizodni događaji nisu zabilježeni dok oni prolongirani sistemski jesu.

Ograničenja

Ovaj pristup trenutno ima određena ograničenja, uključujući to da je vrsta promjene u zubnom cementu ista za različite životne događaje, a čak i kod iste osobe različiti zubi daju različite periode.

Profesorica Debbie Guatelli-Steinberg sa sveučilišta Ohio State, stručnjakinja u korištenju zubi u svrhu istraživanje naše evolucijske prošlosti i koja nije bila uključena u novo istraživanje, rekla je da je moguće detektirati promjene u zubnom cementu povezane s trudnoćom i menopauzom.

„Ovo otkriće je interesantno antropolozima koji žele pratiti evoluciju jedinstvenih ljudskih atributa poput kraćih intervala između poroda i dugog postreproduktivnog perioda života. To su osobine koje diferenciraju ljude od njihovih rođaka gorila’, izjavila je i dodala da je potrebno izvršiti još istraživanja kako bi se napravila diferencijacija između različitih događaja.

Profesorica Tanya Smith sa sveučilišta Griffith bila je oprezna i primijetila da su mnogi fosilni ostatci znani samo iz njihovih zubi što znači da je teško znati njihov spol, kao i da nije jasno u kojoj su dobi naši davni preci počinjali proizvoditi zubni cement. Štoviše, trenutni pristup pouzdaje se u dob smrti pojedinca što nemamo za fosilizirane ostatke – iako je Ceritto rekla da tehnika koja bi uskoro trebala biti razvijena, dozvolila timu da vide godišnje prstene u zubnom cementu i tako izbroje godine.

‘Ne vjerujem da će ovaj pristup sam po sebi biti dovoljan da se rasvijetli koliko često su žene rađale, ni kad su ulazile u menopauzu’, izjavila je.



[ad_2]