Kao što Lazio nikada nije pripadao samoj eliti talijanskog nogometa, tako ni Simone Inzaghi nikada nije smatran velikom nogometnom zvijezdom…

Neki će reći da nije bio ni najbolji igrač u svojoj kući. Danas se na njega više ne gleda samo kao „Pippovog brata“, nego na čovjeka koji je u borbi za tituli Serie A spreman pomrsiti račune najvećima.

Pippov stariji brat

Obitelj Inzaghi Italiji je dala dva odlična nogometaša, no prva asocijacija na to prezime oduvijek je bio mlađi brat, legendarni „Pippo“. Pippo nikada nije bio nogometni majstor, no bio je snalažljiv u protivničkom šesnaestercu, imao je osjećaj za gol i znao se u pravo vrijeme naći na pravom mjestu. „Čovjek koji je rođen u zaleđu“, je između ostalog osvojio dvije Lige Prvaka u Milanu i postao prvak svijeta s Italijom 2006. godine. Osim što su fizički gotovo identični, Filippo i tri godine stariji Simone su igrali istu poziciju i imali vrlo sličan stil igre. Za razliku od Romula i Rema i najpoznatije bratske priče u Italiji, između braće Inzaghi zle krvi nije bilo. Braća su bila motivacija jedan drugom, a zanimljiva je anegdota iz 2000. godine kada su se našli na suprotnim stranama. Raspletom sezone 1999/2000 Simoneov Lazio pred utakmicu s Pippovim Juventusom imao je tri boda prednosti, dan prije utakmice Simone je izjavio da „kako god utakmica završi, naslov prvaka ostaje u obitelji.“. Lazio je pogotkom Diega Simeonea pobijedio 1-0, „Nebeskoplavi“ dio Rima slavio je svoju drugu, ispostavit će se i posljednju titulu prvaka Italije u svojoj 120 godina dugoj povijesti. Ta sezona bila je kruna Simoneove karijere, kao treća opcija u napadu iza našeg Alena Bokšića i Salasa, stariji brat Inzaghi bio je bitan igrač za rotaciju, a njegovih 7 prvenstvenih golova imalo je značaj utjecaj u osvajanju povijesne titule.

Danas, nešto više od 20 godina nakon te sezone, braća Inzaghi i dalje su aktivni u nogometu, kopačke su zamijenili trenerskom klupom. Ovoga puta uloge su se zamijenile. Dok Pippo vodi Benevento u Seriji B, Simoneov Lazio jedna je od najatraktivnijih ekipa u Europi. „Laziali“ su za vikend upisali i desetu pobjedu za redom u ligi, čvrsto stoje na trećem mjestu i uz utakmicu manje ozbiljno prijete da se ubace u trku s Juventusom i Interom.

Simone je još od dječačkih dana i nogometnih početaka pokazivao osjećaj za detalje, proučavao je svoje protivnike kako bi ušao bolje pripremljen u utakmicu. Stoga, ne čudi da je u onoj šampionskoj svlačionici Lazia dobio nadimak „Almanah“.

Smjenom Stefana Piolia krajem 2016. godine, Simone je kao trener mlade momčadi Lazia dobio ulogu caretakera u prvoj ekipi do kraja sezone. Kada je vlasnik Stefano Lotito zaposlio Marcela Bielsu znao je da posao daje čovjeku čiji je nadimak „Luđak“, no nije mogao ni zamisliti da će nakon samo 48 sati Bilesa opravdati svoj nadimak i napustiti klub. Klub se našao u jako nepovoljnoj situaciji, bez trenera pred početak prvenstva, s problemom bojkota navijača od kojih su oni najekstremniji čak dolazili na treninge i prijetili igračima. Dali su ponovo šansu Inzaghiju, drugi izbor kao napadač, drugi izbor kao trener, Simone je objeručke prihvatio posao koji je u tim okolnostima bilo logičnije i lakše odbiti. Od njegovog dolaska do danas prošle su četiri godine, nagrada za njegov atraktivan nogomet došla je prošle sezone u obliku osvajanje kupa Italije. Nekada samo Pippov brat, danas čovjek koji je samostalno izgradio svoje ime kao trener, a Laziju nakon godina lutanja olujnim morem pružio mirnu luku.

Orlovi lete visoko

Inzaghiev stil igre hibrid je između tradicionalnog i modernog. Sve njegove formacije su oduvijek sadržavale tri centralna braniča, bekove koji stoje jako visoko i „glume krila“, dok su na ostalim pozicijama puno važnije uloge i zadatci igrača nego mjesto na terenu. Kada bi morali odabrati jednog igrača koji je obilježio Inzaghijev mandat u Laziju, to je svakako Ciro Immobile. Nakon lutanja po Njemačkoj i Španjolskoj, Immobile je povratkom u Italiju „uskrsnuo“ i shvatio da rodna zemlja savršeno odgovara njegovom stilu igre. Inzaghi Immobilea koristi u paru s drugim napadačem poput Angela Correae ili Caiceda, igrajući ispred ili iza partnera, Immobile je na polu sezoni najbolji strijelac lige s čak 20 golova. Talijanski napadač trese protivničku mrežu svake 74 minute, čime se ne može pohvaliti niti jedan drugi napadač u Europi. U svojoj četvrtoj sezoni prebacio je brojku od 100 golova za Lazio, jubilarni, stoti gol došao je na teškom gostovanju kod Milana

„Orlovi“ s 40 postignutih golova imaju drugi napad lige, osim Immobilea, za to je zaslužan i najbolji asistent lige, Luis Alberto. Španjolski veznjak došao je u Lazio kao propala investicija Liverpoola, no pod Inzaghijem ubrzo je postao jedan od najkreativnijih igrača u Italiji. Nakon prošle sezone u koju je ušao ozlijeđen, Inzaghi ga je ove sezone pomjerio nešto bliže sredini terena i dao mu više vremena na lopti. Rezultat je 11 asistencija u ligi, najviše kreiranih prilika i nešto više od 3 ključna dodavanja po utakmici što ga svrstava rame uz rame s igračima poput Messija ili De Bruynea. „Kada god vidim da on ima loptu, krenem naprijed prema golu. Njegova dodavanja su uvijek perfektna“. Tako o Albertu govori Sergej Milenković-Savić, jedan od nositelja igre „Nebeskoplavih“. Savićev gol protiv Juventusa možda i najbolje opisuje njegov način igre i Albertovu preciznost

Inzaghi od SMS-a ne traži to što većina trenera želi od svojih centralnih veznjaka, Savić ne sudjeluje toliko u izgradnji napada i iznošenju lopte. S dobrim fizikalijama, preko 190 centimetara visine, SMS se smatra dobrim duel igračem, posebno kada se govori o skok igri. Stoga, Lazio često zna preskakati igru i tražiti Savića koji se pretvara u neku vrstu target-mana, srpski veznjak tada pokušava spustiti loptu Immobileu ili Correi koji napadaju prostor iza njega.

Kao što smo vidjeli na primjeru gola protiv Juventusa, Savić je odličan u prepoznavanju prostora za utrčavanje, a prodoran šut izvana mu je još jedna golgeterska kvaliteta. Kao ekipa koja voli igrati kroz svoje wing-bekove (Lulić i Lazzari), Lazio voli napuniti kazneni prostor igračima i tražiti dobar centaršut, značajan broj Savićevih golova došao je iz baš takvih situacija ili prekida.

Za Laziov napad nikada nije bilo straha, postali su poznati kao ekipa koja zabija puno golova, ali zato su primali previše. Inzaghijev najveći pothvat i razlog trećeg mjesta u ligi je činjenica da Lazio sa 17 primljenih golova ima drugu najbolju obranu lige. U usporedbi s prošlom sezonom kada su na kraju primili 46 golova, dosadašnji učinak obrane izgleda kao ozbiljan napredak. Dva su razloga – Thomas Strakosha i Francesco Acerbi.

Grčki vratar pokazao je ozbiljan napredak u svim segmentima igre, sa 76% obrana je na trećem mjestu vratara u Seriji A, dok je po utakmicama bez primljenog gola treći (6). Posebno su bile važne njegove utakmice protiv Juventusa i prošli dvoboj s Napolijem gdje je na kraju izabran za igrača utakmice. Priča o Francescu Acerbiju zaslužuje zaseban tekst. Kao mladi stoper bio je uspoređivan sa Maldinijem, nikada nije ispunio svoj puni potencijal, u međuvremenu je dva puta pobijedio rak testisa i igrački procvao pod Inzaghijem. Danas u 31. godini života pruža najbolje partije u karijeri i jedan je od najboljih braniča u ligi kada je pas igra u pitanju. Važan je kotačić u iznošenju lopte, njegovih čak 6 točnih dugih lopti po utakmici ključno je u prebacivanju igre na jednog od wing-bekova ili traženje SMS-a na drugoj polovici terena.

Lazio je na odličnom putu da napokon uđe u Ligu Prvaka, da bi se uključili u trku za titulu morati će se pojačati i nadati se da će Immobile održati ovako visoke prosjeke konverzije. Iako su Juventus i Inter dosta kvalitetnije ekipe, obje su doživjele promjenu na klupi i daleko su od svog maksimuma. S druge strane, Lazio ima jasan sistem igre, uigranu ekipu koju samo širina kadra dijeli od legitimne trke za titulu. Ekipa čiji se mentalitet uvijek dovodio u pitanje ove sezone je u više navrata do pobjede došla u završnici utakmice. Pobijedivši Juventus dva puta, dokazali su da mogu i protiv najvećih. Simone Inzaghi nije više samo Pippov stariji brat, svojim znanjem je izgradio svoje ime u trenerskom svijetu i vjerujte da neće proći dugo dok ga ne angažira netko od europskih velikana. Uzevši u obzir skroman budžet, Inzaghi je u trenerskom svijetu jedan od overachievera. Od Lazia je napravio stabilnu ekipu koja igra moderan nogomet, polako ih izvlači iz mediokritetstva i gura ih prema europskoj eliti.





Source link