Home

NOVI BIZNIS BIVŠEG VLASNIKA KULTNOG ZAGREBAČKOG KLUBA ‘Uz slavni šank opet će se tulumariti…ali na sasvim drugom dijelu grada!’

NOVI BIZNIS BIVŠEG VLASNIKA KULTNOG ZAGREBAČKOG KLUBA 'Uz slavni šank opet će se tulumariti...ali na sasvim drugom dijelu grada!'
Spread the love


Na plesnom podiju, ali i za šankom tog kluba, od samih su se početaka 80-ih godina prošloga stoljeća sve raznolikosti uvažavale, tolerirale, stiskale, surađivale… stvarajući i neke nove ideje koje su obogatile društvo. Bio je to klub liberalne atmosfere koji su Zagrepčani obožavali.

Ovako se pisalo o kultnom zagrebačkom noćnom klubu Gjuro, a danas, pak, dijelovi tog istog šanka od epoksi-smole s ugrađenim pop-art elementima krase interijer novog restorana – Miki’s.

 

Noćni život osamdesetih i devedesetih u Zagrebu dobro pamti jedan od njegovih najpoznatijih aktera – Miroslav Miki Balent, koji je bio aktivni sudionik društvene i gastronomske scene tog doba te vlasnik kultnog Gjure. Te se ere, kaže, rado sjeća, a svoje je uspomene ugradio u novi prostor restorana Miki’s u zagrebačkom Središću s partnerom, ugostiteljem Antonom Brešićem.

– Moja biografija u svijetu gastronomije potječe, zapravo, još od 90-ih i Gjure. No, kako sam se s godinama mijenjao, prilagodio sam tome i svoj interes, pa sam se okrenuo restoranima, a projekt restorana Miki’s nastao je slučajno. Nalazi se prekoputa Bundeka, u zagrebačkom Središću, blizu MSU-a.

Slučajno mi je jedan poznanik javio da je to veliko zdanje na raspolaganju jer tamo je dosad bio kineski restoran. Kada sam vidio prostor, odmah mi je bilo jasno da ima velik potencijal jer uz prostrani interijer ima i veliku terasu, vlastito parkiralište i u blizini nema susjeda kojima bi mogla smetati buka. Danas je otvorenje, a na cijelom smo projektu radili sedam mjeseci. Mislim da smo uređenjem koje miješa eleganciju i kič, svojevrsnim ‘troterovskim’ eklekticizmom, pogodili pravu atmosferu, koja će se Zagrepčanima svidjeti – objašnjava Miki Balent.

 

Nespojivi stilovi

Prostor novog restorana koji podiže ponudu Novog Zagreba spoj je raznih stilova – naoko nespojivi, u ovom slučaju djeluju skladno, nadopunjuju se te stvaraju ugodnu i opuštenu atmosferu. Dominantan motiv u jednom dijelu interijera je velika reprodukcija Boschove slike, koja svojim koloritom i halucinantnim vizijama nadopunjuje hedonističku viziju cijelog prostora.

Kombinacija platnenih tapeta s motivima op-arta, reprodukcije slika manirističke reminiscencije koje sugeriraju kvazigrađanski ukus s dijelovima neobrađenog metala naoko su nespojivi elementi, ali ovdje stvaraju zanimljivu i opuštajuću kompoziciju. Uređenje ovog upečatljivog mjesta potpisuje Nedjeljko Mikac Cak, koji nam je objasnio kako je naglašeno je koketiranje kičem, koji u ovim odnosima poprima potpuno drukčije značenje.

– Interijer je zapravo ready made od zatečenih i donesenih stvari. ‘Troterovski’ eklekticizam prepoznaje se kroz taj malograđanski kič, ali s ironijskim odmakom, zbog kojeg je posve nepretenciozan. Umećući dijelove kultnog kluba Gjuro u novi prostor nismo išli na to da se referiramo na Gjuru, nego na put samog vlasnika. Htjeli smo prostoru dati karakter, a Gjuro je samo lajtmotiv kroz koji smo gradili priču – objašnjava Mikac Cak i dodaje da Miki’s nema tipično restoransko uređenje, nego ima nekoliko različitih prostora u kojima Miroslav Miki Balent vidi dodatni potencijal.

– U sklopu restorana postoji i jedan dio koji nalikuje na klupski prostor. Planiramo tu petkom i vikendom omogućiti ljudima da se zabave uz dobru glazbu koju pušta DJ i zaruže do jutra. No, sve su to još planovima – ističe Balent.

Miki’s se nalazi u neposrednoj blizini jezera Bundek, u Brodskoj 1. Uz unutrašnji prostor koji se prostire na 200 četvornih metara, ima i prostranu terasu, vrt i potočić s ribicama te minijaturnim žabama čiji povremeni kreket praćen cvrkutanjem ptica s obližnjih stabala itekako opušta i bit će pravi bijeg iz gradske vreve.

– Imamo i fontanu. To će se sigurno svidjeti našem gradonačelniku – uz smijeh komentira Balent opisujući taj skriveni gradski kutak okružen zelenilom, koji uz originalne gastrodelicije pripremljene po domaćoj recepturi obećava pravu rapsodiju za nepce.

 

Pristojne cijene

Gastronomska ponuda također je svojevrsno putovanje stilovima, i to s naglaskom na tradicionalna starozagrebačka jela u sinergiji s najnovijim trendovima svjetske kuhinje. Tu je i ponuda dnevne karte uz brojne druge poslastice.

– Ne tražimo nove načine pripreme, poput pripreme tekućim dušikom, nego u ponudi imamo finu i kvalitetnu hranu. Uz obavezan roštilj, imamo i ponudu jela koja se svaki dan izmjenjuje, a cijene su pristojne jer danas je kombinacija vrlo prihvatljive cijene i kvalitetne hrane jedini recept za uspjeh – dodaje Balent. Svaki dan u tjednu imat će svježe pripremljeno jelo, a gosti će moći točno znati što se koji dan kuha. Ponedjeljkom će se kuhati gurmanske lazanje i vinski gulaš, utorkom osso bucco s knedlama od kruha, a srijedom pašticada s njokima.

Ako ste ljubitelj, primjerice, bamije, onda je četvrtak vaš dan za ručak u Miki’su, a petkom ćete moći uživati u brudetu od hobotnice. Subotom se priprema janjetina s finim travama. Chefovi koji se kriju iza ovih jela, od kojih rastu zazubice, su Silvio Predanič i Mario Pilić Jr.

Voditi klub i restoran posve je različito, objašnjava Balent.

– U Gjuri je to bio jedan veliki tulum, a ti moraš raditi i biti prisutan, ali ne smiješ biti dio tuluma. Treba smisliti program, odnosno zabavu, angažirati glazbenike i taj je dio mnogo jednostavnije organizirati nego posao u restoranu gdje je program – hrana. Zato je bitno naći dobrog kuhara i osoblje, a to je, vjerujte mi, iznimno teško – objašnjava Miki Balent, koji rado govori o Gjuri iako je to sada iza njega.

 

Naime, na mjestu na kojem se Gjuro kakav danas znamo nalazi, 1927. godine otvorena je gostionica i prenoćište Kod Tolovića, koje je ubrzo postalo popularno izletište Zagrepčana. Nakon rata prostor gostionice pretvoren je u smočnicu obližnje menze, no 80-ih godina prošloga stoljeća tadašnje vodstvo omladine Medveščaka Kod Tolovića pretvara u vodeću destinaciju ondašnje kulturne mladeži – Omladinski klub “Đuro Đaković”.

Iako je klub svoja vrata otvorio 1984. godine te odmah počeo u žestokom ritmu, parirajući tadašnjim jednako entuzijastičnim urbanim noćnim destinacijama poput Kulušića, Lapidarija, Jabuke i KSET-a, s godinama popularnosti pojavili su se i neizbježni problemi. Instalacije, opremljenost, zvučna izolacija, ventilacija… To je natjeralo ekipu da zatvori vrata kluba i pronađe nekoga tko će se pobrinuti za ugostiteljski dio, ipak prateći prvu, zadanu ideju kluba.

Tada je na natječaju najbolja ponuda bila upravo ona Miroslava Balenta Mikija. Stoga je klub od 1989. do 1990. godine potpuno renoviran, a kada je ponovno otvorio svoja vrata 1990., sve su tadašnje novine pisale o novom ruhu starog “Đure Đakovića”, odnosno o novom klubu – Gjuri II.

– Tada su započele demokratske promjene u Jugoslaviji, odnosno u Hrvatskoj, i omladina se ugasila, a ja sam ostao najmoprimac tog ugostiteljskog dijela prostora. Bilo nas je trojica koji smo držali Gjuru: Dražen Kokanović, Anton Petković i ja. Danas je normalno da klubovi opstanu pet ili šest godina, a u Gjuri se žarilo i palilo punih dvadeset. A onda su gosti počeli tražiti prostore s terasom, koju Gjuro nema, a i zakonska ograničenja povezana s pušenjem nisu pomogla u klupskom poslu – ističe Balent, koji je 2010. godine otišao iz Gjure. Tada je završio kraj jedne ere.

– Nas trojica ostali smo prijatelji, što je prava rijetkost, iako su se Kokanović i Petković oženili i osnovali obitelj, pa su se, za razliku od mene, odmaknuli od ovog posla – smije se.

 

Svira se i pleše

No, u prostoru bivšeg kluba Gjuro 2 i danas se svira i pleše. Na kultnoj adresi Medveščak 2 danas je Cadillac club koji je otvorila Udruga zagrebačkih rockera, Total Rock World.

Nakon Gjure Miki Balent okrenuo se restoranima. Pet je godina u Bolu na Braču držao restoran Dva ferala, a potom i tri godine Beach bar u Orebiću.

Njegov grill restoran Žar na zagrebačkoj Trešnjevci nudi jedan od najboljih roštilja u gradu.

– U ugostiteljski posao na moru treba uložiti puno truda i ako niste domaći, ne možete uspjeti. Istina, zaradit ćete neki novac u ta dva mjeseca, ali uz veliku muku, a najgore je što svake sezone trebate tražiti nove radnike. U Zagrebu je, s druge strane, ‘sezona’ cjelogodišnja – objašnjava Balent, priznajući da mu je kao rođenom Zagrepčaninu ovaj grad i puno draži, a ovdje ga i mnogi Zagrepčani rado stisnu za ruku u prolazu, s nostalgijom se prisjećajući provoda u kultnom Gjuri 2.

 

– Iskreno, i ja se s nostalgijom prisjetim tog doba i uvijek me veseli kada me na cesti zaustave moji ‘gjuraši’, kako ih ja zovem, i govore mi kako su se u Gjuri zaljubili, a onda i vjenčali. U Zagrebu više gotovo da nema mjesta na kojem se možete zabaviti kao nekada u Gjuri. Cajke su zavladale gradom i više ne možeš naći klub gdje se pušta house. Još jedino Tomo Ricov pokušava sve to održati na životu – zaključuje.




Pratite više sadržaja kao ovaj
u Vaš inbox

Pretplatite se preko E-mail-a i primajte vijesti i obavjesti u Vaš email inbox.

Hvala na pretplati.

Nešto je pošlo po zlu.