The Fat Decimator System
Home viral

TKO SU DIZAJNERI KOJI STOJE IZA VIZUALA DOMAĆIH HITOVA Svi naši plakati: Od ‘ZG 80’ do ciklusa o Koku

Marko Šesnić i Goran Turković
Marko Šesnić i Goran Turković
Spread the love

Na predstojećoj izložbi Hrvatskog dizajna 1718 koja će se održati od 25. listopada do 25. studenog u Muzeju za umjetnost i obrt i Izložbenom salonu Isidor Kršnjavi Studio za grafički dizajn i vizualne komunikacije Šesnić & Turković predstavit će se s rekordnih 13 radova, među kojima su knjiga “Arheološki muzej u Zagrebu život od 19. do 21. stoljeća”, plakati za filmove “Ne gledaj mi u pijat”, “Srbenka” i “Glasnije od oružja”, pakiranje za greatest hits album Hladnog piva “30 godina” i grupni vizualni identitet Proto/Orlando/Konavoski dvori.

To je dosad najveći uspjeh studija koji su 2006. osnovali dizajneri Marko Šesnić i Goran Turković, bar na izložbi Hrvatskog dizajna, jer su dosad ovjenčani već nizom priznanja u nas i u svijetu. Posebno su se istakli svojim rješenjima za plakate filmove, koje u međuvremenu dizajniraju i za međunarodne produkcije.

Dvije su vrste filmskih plakata. Jedni su za komercijalne filmove, poželjno je da su što živopisniji, na njima je nužno prepoznavati likove, pogotovo ukoliko ih igraju poznati glumci, ako je u pitanju komedija, prikazane situacije moraju biti urnebesno duhovite, ako se pak radi o pustolovnom trileru ili krimiću, pištolja i svakovrsnog oružja nikad dosta. Za art filmove traži se nešto drugo, grafičar mora izložiti temu u jednoj slici, nužno je da crtež bude što rafiniraniji, kako bi ciljna publika prepoznala da to nije nekakva splačina za najširu publiku nego probrana roba za gledatelje zahtjevnog ukusa.

 

Poljski dizajn

Dizajneri Studija Šesnić & Turković dobro su proučili tradiciju jer svako njihovo rješenje za plakat vrlo jasno sugerira o čemu je u filmu riječ, a likovno je vrlo raznoliko. “Šuma summarum” Ivana Gorana Viteza zapetljana je krimi komedija – ali ne baš za jako široku publiku – u kojoj se prepleću bar četiri narativna pravca, plakat to dočarava jednim stablom koje kao da je napravljeno od pruća, a u njegovoj imaginarnoj krošnji batrgaju se različite jedva prepoznatljive figure: sve kao i u samom filmu. Kad bismo koristili već spomenutu podjelu, ovo bi bio plakat napravljen pod jakim utjecajem poljskog dizajna, jednako kao i onaj za film “Kosac” Zvonimira Jurića. Na njemu je samo jedna figura i to ona naslovnog junaka (kako to nije komercijalni film, nema potrebe da prepoznajemo Ivu Gregurevića) u metaforičkom izdanju.

To su komplicirano nacrtani plakati koji vrlo dobro funkcioniraju i kao grafičke dosjetke, no Šesnić & Turković odlučuju se i za jednostavnije postupke koji stvaraju još snažniji dojam. “Šuti” Lukasa Nole mučna je drama o obiteljskom nasilju, junakinja filma čula je tu riječ u obitelji nebrojeno puta, a dizajneri su se odlučili za flaster nalijepljen na jarko crvena usta. Jedan drugi plakat također se bavi filmom o obiteljskom nasilju, to je “Ne gledaj mi u pijat” Hane Jušić, no on je drukčijeg ugođaja, povremeno ga doživljavamo i kao komediju, a osim toga junakinja odbija biti žrtvom svojih bližnjih.

Zato noseća fotografija sadrži groteskni prizor u kojem glavni lik pomalo začuđeno gleda u objektiv, ona je u donjem rublju kao i ljudi oko nje, svi koji su vidjeli film znaju da su to njezin otac, brat i majka, također oskudno odjeveni i da sve to skupa sugerira pretrpani obiteljski ležaj u kojem se svatko mora namjestiti tako da stane na njega, što znači, u pomalo neprirodni položaj. Neobičan film dobio je podjednako neobičan plakat, kojem je posebna vrlina da itekako intrigira gledatelja, što je jedna od najvažnijih funkcija tog filmskog znaka.

Kako se Šesnić & Turković snalaze u plakatima za komercijalne filmove? Sudeći po serijalu o Koku po romanima Ivana Kušana, jako dobro. Plakat za “Koko i duhovi” sugerira uzbudljiv dječji film, na njemu su naslovni junak i njegov pas u trku, noć je, pada kiša, pun je mjesec, a da sve možda i nije tako ozbiljno daje do znanja dopadljiv slogan “Situacija je ozbiljna”.

Minimalizam

Drugi dio serijala zove se “Zagonetni dječak”, prvi film je već postigao uspjeh, reklo bi se da je franšiza etablirana, i u nastavku plakat je morao naznačiti da je Koko ponovno glavni junak, klinac okrenut njemu s leđa je taj tajanstveni lik iz naslova, a iza njih je Zagreb u noći. Treći dio je označio promjenu žanra, Koko je već na pragu adolescencije, a to što se film zove “Ljubav ili smrt” dovoljno govori kako tinejdžer pitanja srca smatra najvažnijima na svijetu.

Ovdje u prvom planu nije trilerski zaplet, zato plakatom dominira električna gitara, u koju je zadjenuta fotografija Koka, sada već zrelijeg iako ne baš ozbiljnijeg, jer je nasmijan i namješten poput idola za curice. Naposljetku, pred nastavak “Uzbuna na Zelenom Vrhu” vraća nas ugođaju filma “Koko i duhovi”, na plakatu je opet mrak, a bitna razlika u odnosu na prvi izdanak serijala je u tome što se Koko sada više toliko ne izdvaja od svojih prijatelja, oni su ravnopravna grupa petorice, svaki od njih ima posebnu pozu, a dobar je štos što se osvjetljavaju baterijskom lampom koju drži upravo junak serijala.

Studio se dobro iskazao i plakatom za najgledaniji prošlogodišnji film “ZG 80” Igora Šeregija, komediju o navijačima iz čitave Hrvatske koji su potkraj 80-ih, pred raspad Jugoslavije, došli na ne baš sretnu ideju da odu na utakmicu Crvena zvezda – Dinamo u Beograd. Što su tamo doživjeli očito je već čim pogledate plakat, grupa tipova koji jure kao da ih goni sam vrag, djeluju čak i pomalo smiješno, iako je možda situacija vrlo ozbiljna. Šesnić & Turković odlučili su se za čisti minimalizam, navijači u trku su kao izrezani s neke fotografije, nema nacrtanih pozadina niti vizura Beograda, adrenalinska je to situacija kakve se obično vezuje uz ovakve tipove. Vrlo dobra dosjetka su i dodatni manji posteri u kojima se predstavljaju protagonisti obiju strana. Naravno, dominiraju samo dvije boje – plava i crvena, oznake Dinama i Crvene zvezde.

 

Izraelski filmovi

Među uspjelijim plakatima tog studija su i oni za dva tzv. božićna filma, “Sve najbolje” Snježane Tribuson i “Život je truba” Antonia Nuića. Prvi dočarava prazan blagdanski pladanj začinjen prigodnom papirnatom čipkom, na kojem su jedini sadržaj slova u obliku kolača, a ovdje označavaju naslov uz diskretni crnohumorni slogan “Božićni film s trovanjem”, dok je drugi inscenirana fotografija s glavnim glumcem, on svira trubu koja se produžuje u metalnu špagu omotanu oko njega: i to je spretna metafora samoga filma o mladiću sapetom između vlastitih priželjkivanja i onih njegove obitelji. Potonji koristi izraziti kolorit, još jedno od uobičajenih “oružja” Studija Šesnić & Turković kada je riječ o filmovima za publiku: nemoguće da se iza ovako živahnih boja krije nešto što je samo za uži krug gledatelja.

Nasuprot tome plakat za “Zvizdan” Dalibora Matanića krajnje je sveden, samo konture ljubavnog para iza kojih je bijelo sunce i žuta pozadina koja se pretvara u blage morske valove, dok je tema filma naznačena u razdvojenim sjenama protagonista. I ovaj je plakat “poljski” po konceptu, grafičko rješenje precizno i rafinirano oslikava temu filma, koji je – uzgred – bio gledaniji od mnogih u startu zamišljenih kao mamac za gledatelje.

Plakati Studija Šesnić & Turković odlikuju se iznimnom inventivnošću, hrabrim vizualnim dosjetkama i nekonvencionalnom upotrebom boja. Ohrabruje što se ne ograničavaju samo na domaći teren, tu su i između ostalih, i dva plakata za izraelske filmove “Skele” i “Sveti zrak”, što znači da je njihovo osvajanje međunarodnog terena tek počelo.

The Fat Decimator System
/* ]]> */